Printer Friendly

Relative clauses without movement and trace: production of relative clauses in children with Specific Language Impairment (SLI)/Odnosne recenice bez pomaka i traga: proizvodnja odnosnih recenica kod djece s posebnim jezicnim teskocama.

1. Uvod

Usvajanje odnosnih recenica vazno je interesno podrucje psiholingvistickih istrazivanja. Prema tvrdnjama pojedinih autora usvajanje recenica s umetnutim strukturama najvece je dostignuce jezicnog razvoja (Kidd i Bavin, 2002). Odgovori na pitanja koja su se nametnula istrazivanjem gotovo svih aspekata sintaktickog razvoja i danas su najcesce trazeni u istrazivanjima odnosnih recenica. Spoznaje o usvajanju ovih recenicnih struktura vrijedan su izvor informacija o cjelokupnome jezicnom razvoju, a istodobno pridonose stvaranju cjelovite slike o obiljezjima jezicne narusenosti.

Iako se u literaturi mogu naci razliciti podatci o pocetku proizvodnje odnosnih recenica, istrazivanja u talijanskom, engleskom te grckom i hebrejskom jeziku pokazuju da unutar granica urednoga jezicnog razvoja djeca pocinju proizvoditi odnosne recenice vec oko trece godine (Crain i sur., 1990; de Villiers i sur., 1994; Varlokosta i Armon-Lotem, 1998; Friedmann i Novogrodsky, 2004). Potpuno se razumijevanje ovih struktura ostvaruje tek dvije ili tri godine nakon njihova javljanja u proizvodnji (Tavakolian, 1981; de Villiers i sur., 1994; Hakansson i Hansson, 2000). Jezicni razvoj uglavnom slijedi pravilo da razumijevanje prethodi proizvodnji pa je zanimljivo zamijetiti da odnosne recenice cine izuzetak od tog ustaljenog obrasca. S obzirom na ovu jedinstvenost u jezicnom razvoju, odnosne su recenice opravdano jedna od sredisnjih tema psiholingvistickih istrazivanja unutar formalistickih i funkcionalistickih teorija proteklih nekoliko godina.

Do sada se u hrvatskom jeziku rijetko promatrala jezicna obrada djece s posebnim jezicnim teskocama (PJT) u okviru formalistickih teorija. Kako su ove teorije pruzile okvir za velik dio istrazivanja odnosnih recenica u jezicnom usvajanju, analiza je jezicne obrade odnosnih recenica kod djece s PJT-om iznesena u ovom radu teorijski temeljena na generativnoj teoriji.

1.1. Struktura odnosne recenice

U kroatistickom nazivlju postoji samo jedan naziv za sve fenomene koji se u engleskom jeziku u podrucju jezicnog usvajanja i obrade proucavaju pod nazivom relative clauses, a taj je naziv odnosne atributne recenice. Iz perspektive jezicnog razvoja, dakle, samo jedan naziv sjedinjuje niz razlicitih postupaka potrebnih za njihovu obradu, koji, pak, imaju razlicit stupanj zahtjevnosti na kognitivnoj razini jezicne obrade. Zbog toga ce u daljnjem tekstu odnosne atributne recenice biti nazivane opisnim nazivima kako bi se naglasio odrecen segment kljucan za obradu.

U literaturi utemeljenoj na postavkama generativne teorije o jezicnome razvoju i obradi odnosna se recenica opisuje kao slozena sintakticka struktura dobivena uvrstavanjem odnosne surecenice odnosnim zamjenicama (koji, koja, koje) u glavnu recenicu i pomicanjem imenske fraze (antecedenta) unutar te uvrstene surecenice iz subjektnog (1) ili objektnog polozaja (2) (Friedmann i Novogrodsky, 2004).

(1) To je djevojcica koja djevojcica grli mamu.

(2) To je djevojcica koju mama grli djevojcicu.

Primjer odnosne recenice s pomakom iz subjektnog polozaja (1) pokazuje kako se imenica djevojcica pomice na mjesto odnosne zamjenice u odnosnoj surecenici. U primjeru odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja (2) imenica djevojcica u glavnoj recenici ima ulogu subjekta, a u zavisnoj surecenici prelazi u ulogu objekta te s posljednjeg mjesta u recenici prelazi na mjesto odnosne zamjenice u akuzativnom obliku. U oba slucaja zbivaju se dva lingvisticka dogadaja u sintaktickoj strukturi: 1) pomak elementa, lingvisticko svojstvo koje se naziva i wh-movement ili A-bar movement te 2) stvaranje traga (t) na izvornom polozaju koji iza sebe ostavlja pomaknuti element (npr. Novogrodsky i Friedmann, 2006).

Ispravno tumacenje i proizvodnja odnosnih recenica, u engleskom i hrvatskome, temelje se stoga na dvjema vrlo zahtjevnim sintaktickim vjestinama: 1) izvocenju sintaktickog pomaka i 2) dodjeli tematske uloge pomaknutog elementa koja se ostvaruje u lancu koji se izgraduje izmedu traga i pomaknutog elementa (antecedenta) (Novogrodsky i Friedmann, 2006; Friedmann i sur., 2011). Promatrano u obliku sintaktickog stabla, imenska fraza koja se pomice u odnosnoj surecenici pomice se na najvisi cvor u sintaktickom stablu, na CP-cvor (Complementizer Phrase, dopunska fraza). Primjer sintaktickog stabla za odnosnu recenicu s pomakom iz subjektnog polozaja prikazan je na slici 1, dok slika 2. prikazuje sintakticko stablo za odnosnu recenicu s pomakom iz objektnog polozaja.

[ILLUSTRATION OMITTED]

[ILLUSTRATION OMITTED]

U oba primjera, da bi doslo do tocnog oznacavanja recenica koje sadrzavaju pomak, treba se oblikovati pravilna struktura takve recenice te napraviti i ostaviti trag. Nadalje, treba uspostaviti vezu izmedu glagola i pomaknutog elementa na nacin da se pomaknutom elementu dodijeli odgovarajuca tematska uloga te u odnosnoj surecenici treba uskladiti pomaknuti element i odnosnu zamjenicu (Novogrodsky i Friedmann, 2006).

2. Razumijevanje i proizvodnja odnosnih recenica kod djece s posebnim jezicnim teskocama (PJT)

Klinicku sliku djece s posebnim jezicnim teskocama (PJT) obiljezavaju uredan kognitivni razvoj, uredno psiholosko i neurolosko funkcioniranje, odsutnost senzorickih teskoca, ali i jezik koji u cjelini ili djelomicno ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob (Kuvac, 2004). Sliku takvoga narusenog jezicnog funkcioniranja najbolje potvrduju brojne teskoce u proizvodnji i razumijevanju slozenih recenicnih struktura (van der Lely, 1996; Bishop i sur., 2000). Opcenito, istrazivanja u podrucju proizvodnje zavisnoslozenih recenica kod djece s PJT-om isticu kasno javljanje funkcionalnih rijeci, ucestale morfoloske i sintakticke pogreske te rijetku upotrebu umetnutih recenica ili pak struktura dobivenih transformacijama (Leonard, 1998; Friedmann i Novogrodsky, 2004). Teskoce su vidljive i u elicitirajucim zadatcima i u spontanoj jezicnoj proizvodnji.

Istrazivanja posebno isticu da djeca s PJT-om imaju teskoca s recenicama cije razumijevanje i proizvodnja zahtijevaju pomicanja recenicnih elemenata ili pak sadrzavaju obiljezen poredak rijeci (Friedmann i Novogrodsky, 2004). Primjer opisanih teskoca zrcali se upravo u obradi slozene strukture odnosnih recenica. Teskoce u proizvodnji odnosnih recenica kod djece s PJT-om svojim su istrazivanjima potvrdili brojni autori (Contemori i Garaffa, 2010; Hakansson i Hansson, 2000; Novogrodsky i Friedmann, 2006; Stavrakaki, 2001), pri cemu su najvazniji pokazatelji navedenih teskoca izostavljanje odnosnih zamjenica te kasnjenje od najmanje dvije godine u pocetku proizvodnje odnosnih recenica (Leonard, 1998; Hakansson i Hansson, 2000; Schuele i Tolbert, 2001). Ovakvi rezultati mozda i ne bi bili toliko vazni da neka longitudinalna istrazivanja u engleskom jeziku ne pokazuju da se izbjegavanje upotrebe ovih recenica nastavlja i u skolskoj dobi (van der Lely, 1997). Marinellie (2004), analizirajuci stotinjak konverzacijskih obrazaca petnaestero djece s posebnim jezicnim teskocama od treceg do petog razreda, potvrdila je znacajno manju ucestalost u upotrebi odnosnih recenica u odnosu na djecu urednoga jezicnog razvoja.

Teskoce djece s PJT-om u razumijevanju i proizvodnji odnosnih recenica u literaturi se objasnjavaju ponajprije njihovom slozenom jezicnom strukturom. Ipak, posljednjih se godina istrazivaci usmjeravaju na sintakticki pomak kao sredisnju tocku uzroka teskoca u baratanju ovim strukturama kod djece s PJT-om. Sintakticki pomak kao objasnjenje teskoca koje djeca s PJT-om imaju u obradi odnosnih recenica ponudila je 1996. van der Lely (engl. Representational Deficit for dependent Relationship). Pristup je prvotno predlozio Grodzinsky (1990) kao objasnjenje teskoca u razumijevanju pasivnih i odnosnih struktura kod osoba s agramaticnom afazijom, a Friedmann i Novogrodsky (2004) predlozile su ga i kao strategiju obrade kod mlade djece urednoga jezicnog razvoja.

3. Cilj, problem i pretpostavka istrazivanja

Ovaj se rad bavi obradom i proizvodnjom odnosnih recenica koje se promatraju kao izdvojen dio cjelokupne slike sintaktickih teskoca djece s PJT-om. U skladu s tim specificni je cilj rada usporediti postignuca djece urednoga jezicnog razvoja i djece s PJT-om. Sredisnji problem ovog rada jest utvrditi jesu li pogreske u proizvodnji odnosnih recenica kod djece s PJT-om uzrokovane stupnjem lingvisticke slozenosti u samoj strukturi ili pak teskocama u stvaranju pravilne reprezentacije sintaktickog pomaka. Pretpostavlja se da ce se teskoce u oblikovanju same strukture odnosne recenice najcesce ocitovati u izostavljanju odnosne zamjenice ili antecedenta, dok ce se teskoce u izvedbi sintaktickog pomaka odraziti ponajprije u pogresnoj dodjeli tematskih uloga.

4. Uzorak sudionika

Iako je ispitivanje usmjereno na proizvodnju odnosnih recenica djece s PJT-om, radi valjane interpretacije njihovih postignuca u ispitivanje su ukljucena i djeca urednoga jezicnog razvoja (UJR). Svi su sudionici bili polaznici redovitih skola od 1. do 4. razreda. Djeca s PJT-om vec su imala postavljenu dijagnozu posebnih jezicnih teskoca, sto znaci da su svi zadovoljavali kriterije iskljucenosti za postavljanje te dijagnoze (primjerice, odsutnost ostecenja sluha, neuroloskog ostecenja te odsutnost simptoma koji bi upucivali na poremecaje iz autisticnog spektra ili poremecaje ponasanja i emocionalne teskoc e (Leonard, 1998)). Neverbalna inteligencija bila je unutar granica prosjecnog funkcioniranja. Djeca su polazila logopedsku terapiju u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta ili u privatnim logopedskim kabinetima. Da bi se u konacnici baratalo pouzdanim podatcima, sva su djeca prije ukljucivanja u ispitivanje dodatno procijenjena jednim standardiziranim testom rjecnika (PPVT-III-HR (2), Dunn, Dunn, Kovacevic i sur., 2009) i trima nestandardiziranim zadatcima (ponavljanje pseudorijeci, ponavljanje recenica te sklonidba imenica) kako bi se potvrdila pocetna dijagnoza posebnih jezicnih teskoca. Samo djeca koja su prosla dodatnu provjeru i postigla slabija postignuca na navedenom testu i materijalima bila su ukljucena u daljnje ispitivanje kao sudionici iz skupine posebnih jezicnih teskoca. Nakon sto je prikupljen pouzdan uzorak djece s PJT-om, svakom djetetu pridruzen je njegov par urednoga jezicnog razvoja ujednacen s njim po dobi i spolu.

U konacnici uzorak je sudionika obuhvacao dvije skupine sudionika (skupinu s PJT-om i skupinu UJR-a) kronoloske dobi od 6;09 do 10;09. Kako je istrazivanje usmjereno na razvojnu dimenziju ovladavanja ovim slozenim sintaktickim strukturama, suzene su dobne granice, odnosno promatrana su postignuca u dvije dobne skupine: mlacoj od 6;09 do 8;09 te starijoj od 8;09 do 10;09. Tablica 1. prikazuje raspodjelu i broj sudionika po skupinama.

4.1. Istrazivacki materijal i nacin ispitivanja

U ispitivanju je rabljen elicitirajuci zadatak preferencije prilagocen iz hebrejskog jezika, koji su 2006. godine za potrebe svog istrazivanja sastavile autorice Rama Novogrodsky i Naama Friedmann. Zadatak sadrzava 20 ispitnih cestica. Deset cestica sluzi za proizvodnju odnosnih recenica s pomakom iz subjektnog, a deset u svrhu proizvodnje odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja.

Ispitivac ispitaniku daje na izbor dvije mogucnosti, a zadatak je sastavljen tako da bi ispitanik trebao proizvesti odgovor u obliku odnosne surecenice. Ispitaniku se prije ispitivanja dala ova uputa:

>>Pripremam listu stvari koje djeca vole jesti, raditi i slicno. Mozes li mi pomoci u tomec Ispricat cu ti kratke price u kojima je dvoje djece. Na kraju svake price moras mi reci koje bi dijete ti radije bio/bila.<<

Nakon toga su opisane dvije situacije i ispitaniku je ponucen izbor izmedu dviju mogucnosti, pri cemu su zadatci varirali izmedu elicitiranja dviju struktura, kao sto je prikazano u primjeru 1. i primjeru 2.

Primjer 1. Primjer zadatka za proizvodnju odnosne recenice s pomakom iz subjektnog polozaja:

>>Ovdje su dva djecaka. Jedan djecak pjeva, a drugi djecak pliva. Koji bi djecak ti radije bio? Radije bih bio djecak ... << Ciljna struktura >>... koji pjeva/pliva.<<

Primjer 2. Primjer zadatka za proizvodnju odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja:

>>Ovdje su dva djecaka. Jednog djecaka budi buka, a drugog djecaka budi budilica. Koji bi djecak ti radije bioc Radije bih bio djecak ...<< Ciljna struktura: >>... kojeg budi buka/budilica.<<

Zadatak se sastoji od dvije liste cestica istog sadrzaja, ali prilagodenih spolu sudionika ispitivanja. Drugim rijecima, djevojcicama su prezentirane cestice u kojima su se pojavljivale djevojcice (na primjer, >>Ovdje su dvije djevojcice. Jednu djevojcicu budi buka, a drugu djevojcicu budi budilica. Koja bi djevojcica ti radije bilac Radije bih bila djevojcica ...<<).

5. Rezultati i rasprava

Kako bi se odgovorilo na pitanja ovog rada te odredila razvojna dimenzija ovladavanja odnosnim recenicama, kao i usporedila postignuca izmedu dviju skupina ispitanika, bilo je potrebno provesti kvantitativnu i kvalitativnu analizu. S obzirom na malen uzorak ispitanika u svakoj od skupina, u daljnjoj se obradi pristupilo neparametrijskim mjerama, i to Mann-Whitneyevu U-testu. To je omogucilo odgovore vezane uz uspjesnost proizvodnje odnosnih recenica izmedu razlicitih skupina ispitanika. Rabljen je i upareni t-test kako bi se odredila putanja ovladavanja razlicitim podvrstama odnosnih recenica unutar ispitivanih skupina.

Slika 3. prikazuje postotak tocne proizvodnje odnosnih recenica u oba uvjeta pomaka, iz subjektnog i objektnog polozaja, za sve skupine. Vidljivo je da samo najstarija skupina ispitanika urednoga jezicnog razvoja moze proizvesti obje recenicne strukture. Djeca s PJT-om, posebice mlaca skupina, imaju znacajnih teskoca u proizvodnji odnosnih recenica, osobito onih s pomakom iz objektnog polozaja.

[GRAPHIC 3 OMITTED]

Provedena Mann-Whitneyeva U-analiza na dvjema zavisnim varijablama, odnosne recenice s pomakom iz subjektnog polozaja (SOR) i odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja (OOR), pokazuje da postoji statisticki znacajna razlika izmedu svih skupina ujednacenih prema dobi (tablica 2). Tako su na obje varijable dobivene razlike izmedu mlade djece s PJT-om i mlade djece UJR-a, kao i izmedu starije djece s PJT-om i starije djece UJR-a. To znaci da su mlaca i starija djeca s PJT-om znacajno losija od svojih vrsnjaka, djece urednoga jezicnog razvoja, u proizvodnji obiju vrsta odnosnih recenica (vidi usporedbu postignuca na slici 3).

Osim ocekivane razlike u postignucima izmedu skupina ujednacenih prema dobi, s razvojnog je stajalista zanimljivo pogledati i postignuca s obzirom na jezicno stanje sudionika, uredan jezicni razvoj i jezicne teskoce. U tablici 3. prikazani su rezultati neparametrijske analize na istim varijablama. Analiza pokazuje da na varijabli odnosne recenice s pomakom iz subjektnog polozaja ne postoje razlike u postignucima izmedu mladih i starijih sudionika u kontrolnoj skupini, ali postoje izmedu sudionika u eksperimentalnoj. To znaci da iako su starija djeca u skupini ispitanika urednoga jezicnog razvoja bila uspjesnija u proizvodnji takvih struktura, ta razlika u odnosu na postignuce mlade skupine djece nije statisticki znacajna. Kod djece s PJT-om statisticki znacajna razlika proizlazi iz boljih postignuca starije djece s PJT-om (vidi usporedbu postignuca na slici 3). Suprotno tomu, na varijabli odnosna recenica s pomakom iz objektnog polozaja statisticki znacajna razlika dobivena je u obje skupine, i kod djece urednoga jezicnog razvoja i kod djece s PJT-om. Starija djeca u obje skupine, u skupini djece s PJT-om i u skupini djece urednoga jezicnog razvoja, bila su uspjesnija u proizvodnji odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja, sto znaci da je razvojnost, odnosno bolja ovladanost jezikom, preduvjet za oblikovanje ovih slozenih struktura. U odnosu na postignuca starije djece urednoga jezicnog razvoja opravdano je ocekivati da se njima ovlada tek oko 10. godine zivota.

S ciljem usporedbe postignuca na dvjema varijablama unutar svake od dviju, odnosno cetiriju skupina ucinjena je statisticka analiza na razini uparenog t-testa. Tablica 4. prikazuje rezultate t-testa na varijablama odnosna recenica s pomakom iz subjektnog polozaja i odnosna recenica s pomakom iz objektnog polozaja za svaku skupinu.

Promatrano iz perspektive unutargrupnih postignuca, iz tablice 4. vidljivo je da samo kod mlade skupine djece s PJT-om postoji znacajni nerazmjer u postignucima na varijablama odnosne recenice s pomakom iz subjektnog polozaja i odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja. Mlada su djeca s PJT-om znacajno uspjesnija u proizvodnji odnosnih recenica s pomakom iz subjektnog polozaja nego u proizvodnji recenica s pomakom iz objektnog polozaja. Medutim to nikako ne znaci da nemaju teskoca i s proizvodnjom recenica s pomakom iz subjektnog polozaja (vidi usporedbu postignuca na slici 3). Takoder, ovaj je obrazac postignuca potvrcen i u istrazivanjima u drugim jezicima (Contemori i Garaffa, 2010; Hakansson i Hansson, 2000; Novogrodsky i Friedmann, 2006). Za razliku od mlade skupine djece s PJT-om, u kontrolnoj skupini, jednako kao i u starijoj skupini s PJT-om, nije vidljiv znacajan efekt utjecaja vrste recenice na uspjesnost njihove proizvodnje (zbog efekta plafona, odnosno maksimalnih postignuca na obje varijable u skupini starije djece urednoga jezicnog razvoja nije bilo moguce provesti t-test).

Kvantitativna analiza podataka namece dva zakljucka. Prvo, djeca s PJT-om imaju znacajnih teskoca u proizvodnji obiju vrsta odnosnih recenica, ali s vecim naglaskom na teskoce u proizvodnji odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja. Postavka da djeca s PJT-om imaju teskoca u proizvodnji odnosnih recenica, cak i u kasnijoj skolskoj dobi, jednako kao i u istrazivanjima u drugim jezicima (Friedmann i Novogrodsky, 2004; Novogrodsky i Friedmann, 2006; Stavrakaki, 2001) potvrcena je i ovim ispitivanjem za hrvatski jezik. Drugo, proizvodnja odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja struktura je kojom se ovladava tek u skolskom razdoblju. Potvrda tomu pronalazi se u slabijim postignucima mlade djece urednoga jezicnog razvoja na toj varijabli.

Uz kvantitativnu ucinjena je i kvalitativna analiza dobivenih podataka. Ona opisuje mnostvo razlicitih struktura koje su djeca s PJT-om proizvodila u pokusaju davanja tocnih odgovora. Kako bi se detaljno prikazali nacini grijesenja, zabiljezene pogreske na svakoj od varijabli podijeljene su u cetiri skupine. Na varijabli odnosna recenica s pomakom iz subjektnog polozaja pogreske su podijeljene u ove skupine: pogreske tematskih uloga, strukturalne pogreske, teskoce pomicanja iz subjektnog polozaja, proizvodnja drugih vrsta recenica i nema odgovora. Tablica 5. pokazuje raspodjelu pogresaka u proizvodnji odnosnih recenica s pomakom iz subjektnog polozaja za obje skupine ispitanika.

Najveci broj pogresaka u proizvodnji ove vrste odnosnih recenica u skupini djece s PJT-om odnosi se na strukturalne pogreske. U strukturalne se pogreske ubrajaju izostavljanje antecedenta, izostavljanje odnosnih zamjenica te proizvodnja fragmenata odnosne surecenice. U znacajno manjem broju djeca su proizvodila druge zavisne recenice. Svega je nekoliko sudionika u ovoj skupini umjesto odnosnih recenica s pomakom iz subjektnog polozaja proizvelo odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja ili je zamijenilo polozaj antecedenta. Zanimljivo, u skupini djece urednoga jezicnog razvoja svega je jedan ispitanik, i to u dobi od 6 godina, pogrijesio u proizvodnji ovih vrsta recenica. Svi su ostali sudionici na svih 10 ispitnih podrazaja davali tocne odgovore. Iako su starija djeca s PJT-om proizvela manje pogresaka (5,5%) od mlade djece s PJT-om (22,5%), u odnosu na svoje vrsnjake urednoga jezicnog razvoja, djeca s PJT-om proizvela su ih mnogo vise (PJT = 28%, UJR = 1,5%). Razvidno je da su djeca urednoga jezicnog razvoja proizvela jako malo pogresaka, i to samo u mlacoj dobi kada su samo izostavljala antecedent.

Na varijabli odnosna recenica s pomakom iz objektnog polozaja pogreske su podijeljene u ove skupine: teskoce pomicanja iz objektnog polozaja, pogreske tematskih uloga, strukturalne pogreske, morfolosko neoznacavanje odnosne zamjenice, proizvodnja drugih vrsta recenica i nema odgovora (vidi tablicu 6). Prvo sto se uocava nerazmjer je u broju tocnih, odnosno netocnih odgovora izmedu djece s PJT-om i UJR-om (PJT = 69%, UJR = 13,5), kao i znatno veci broj pogresaka kod mladih ispitanika u odnosu na starije u obje skupine.

Iz tablice 6. vidljivo je da je u skupini djece s PJT-om najveci broj pogresaka upravo onaj koji se odnosi na oznacavanje tematskih uloga i pomicanje iz objektnog polozaja, kada su djeca uglavnom zamjenjivala polozaj antecedenta ili ga udvostrucavala u imenskom ili zamjenickom obliku. Sve navedene pogreske dijele jedno zajednicko svojstvo: teskoce pomicanja iz objektnog polozaja. Upravo je to osnovni uvjet za proizvodnju odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja. Dobiveni podatak u skladu je s podatcima iz istrazivanja drugih jezika (Hakansson, Hansson, 2000; Stavrakaki, 2001; Novogrodsky, Friedmann, 2006), koja kao objasnjenje navode teskoce sintaktickog pomaka. Prema istim autorima izvoriste teskoca kod djece s PJT-om je sintakticki obradbeni sustav koji ne moze stvoriti toliko potreban pomak. Taj je pomak od iznimne vaznosti za stvaranje poveznice izmedu glavne imenice i njezine uloge u odnosnoj surecenici (van der Lely, 1996). Kao rezultat tih teskoca djeca gube tematsku ulogu glavne imenice i automatski joj dodjeljuju ulogu subjekta. Prema ovom su objasnjenju odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja teze za obradu od odnosnih recenica s pomakom iz subjektnog polozaja. U odnosnoj recenici s pomakom iz subjektnog polozaja, kao sto je primjerice Baka koja ljubi djevojcicu, imenicu baka dijete ispravno oznacava kao subjekt radnje. No, u slucaju odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja primjerice, Baka koju djevojcica ljubi, navedena strategija prisiljava dijete da nasumicno bira izmedu dva potencijalna subjekta radnje, u ovom slucaju baka i djevojcica. Ova teorija predvica, dakle, 50% mogucnosti pogresnog odabira na zadatcima recenica s pomakom iz objektnog polozaja (Arnon, 2005).

Nakon pogresaka u pomicanju iz objektnog polozaja i pogresnog oznacavanja tematskih uloga, po ucestalosti slijede strukturalne pogreske. Znacajan broj strukturalnih pogresaka u skupini djece s PJT-om nije se potvrdio u istrazivanjima u drugim jezicima. Isto tako, dobiveni podatci u ovom ispitivanju ne potvrcuju ni navode pojedinih autora da su ovakve pogreske prisutne iskljucivo u predskolskoj dobi, odrazavajuci tako djecju nesposobnost tvorbe sintakticke strukture odnosne recenice (Hakansson i Hansson, 2000; Schuele i Tolbert, 2001). Ovdje izneseni rezultati pokazuju da djeca s PJT-om u hrvatskom jeziku i u skolskoj dobi jos pokazuju teskoce u tvorbi sintakticke strukture odnosne recenice, za razliku od skupine djece urednoga jezicnog razvoja u kojoj strukturalnih pogresaka gotovo da i nema. Ipak, detaljnijom analizom vidljivo je da su strukturalne pogreske prisutne iskljucivo u mlacoj skupini djece s PJT-om. U starijoj se skupini taj broj smanjuje upucujuci tako na jasan razvojni pravac u tvorbi strukture odnosnih recenica u skupini djece s PJT-om. Na temelju provedenog istrazivanja moze se zakljuciti da djeca urednoga jezicnog razvoja strukturom odnosnih recenica ovladaju vec u predskolskom razdoblju. Nijedan ispitanik iz te skupine nije izostavio odnosnu zamjenicu. U skupini djece s PJT-om u ranome skolskom razdoblju struktura odnosnih recenica jos nije usvojena, no u dobi oko devete i desete godine broj se strukturalnih pogresaka znacajno smanjuje.

Usporede li se rezultati dviju dobnih podskupina, mlade i starije, s obzirom na raspodjelu pogresaka u proizvodnji odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja, i ovdje se moze pronaci jedna zanimljivost. Dok mlaca djeca s PJT-om u proizvodnji odnosnih recenica s pomakom iz objektnog polozaja najvise grijese u dodjeli tematskih uloga, u starijoj se skupini broj takvih pogresaka smanjuje, no starija djeca s PJT-om jos grijese u shvacanju veze izmedu pomaknutog elementa i njegova izvornog polozaja. Iako ispravno dodjeljuju tematske uloge, djeca s PJT-om cak ni u dobi od devet i deset godina jos nemaju ispravnu reprezentaciju pomaka, sto se najcesce ocituje u udvostrucavanju antecedenta (na primjer, Radije bih bio djecak kojeg slon podize djecaka.).

U skupini djece urednoga jezicnog razvoja pogresaka vezanih uz pogresnu dodjelu tematskih uloga gotovo da i nije bilo. Kao i kod djece s PJT-om, najucestalija vrsta pogresaka vezana je uz teskoce pomicanja iz objektnog polozaja, odnosno udvostrucavanje antecedenta. Ipak, dok djeca s PJT-om najcesce udvostrucavaju antecedent u imenskom obliku, ova ga skupina zamjenjuje akuzativnim oblikom zamjenice u 1. ili 3. licu.

6. Zakljucak

Srediste ovoga rada proizvodnja je odnosnih recenica kod djece s posebnim jezicnim teskocama i djece urednoga jezicnog razvoja analizirana iz perspektive generativne teorije. Provedena je trosmjerna analiza rezultata, izmedu i unutar skupina ispitanika, i to: izmedu djece s PJT-om i UJR-om ujednacene prema dobi, izmedu mladih i starijih sudionika unutar skupina djece s PJT-om i UJR-om te unutar svake podskupine ispitanika u odnosu na varijable ispitivanja, a sve s ciljem odgovaranja na postavljeno pitanje ovog rada. Provedena kvantitativna analiza pokazala je da su odnosne recenice s pomakom iz objektnog polozaja zahtjevna sintakticka struktura cak i za djecu urednoga jezicnog razvoja u prvim godinama skolovanja. U odnosu na djecu s PJT-om, provedeno istrazivanje pokazuje da su odnosne recenice struktura koja i u hrvatskom jeziku moze pouzdano razlikovati tu skupinu od skupine djece urednoga jezicnog razvoja. Tumaceci rezultate rjecnikom generativne teorije, kvalitativna analiza upucuje na sintakticki pomak kao kljucan cimbenik u objasnjavanju postignuca djece s PJT-om. cinjenica da je sintakticki pomak otegotni cimbenik u hrvatskom i drugim jezicima od presudne je vaznosti za objasnjenje prirode teskoca kod djece s PJT-om. Uz vec potvrcene navode drugih istrazivanja dobiveni rezultati upucuju i na neke specificnosti vezane uz ovladavanje odnosnim recenicama djece s PJT-om u hrvatskom jeziku. Uz probleme u pomaku iz objektnog polozaja, potvrcene brojnim istrazivanjima, ispitanici s PJT-om pokazali su u hrvatskome i pogreske u strukturi recenice. Vazno je napomenuti da ovakve razlike u rezultatima omogucavaju detaljan opis odredenoga jezicnog fenomena u nekom jeziku, ali i spoznavanja tog fenomena u razmjerima opcih jezicnoteorijskih postavki.

U odnosu na postavljeni teorijski okvir, nuzno je naglasiti da su ovdje dobiveni podatci u skladu s nalazima o nacinu obrade odnosnih recenica dobivenih, primjerice, u engleskom i hebrejskome. Medutim obrazac sintakticke obrade definiran pomakom, tragom, dodjelom tematske uloge nikako se ne moze smatrati univerzalnim, jer drugi jezici na drugaciji, sebi specifican nacin oznacavaju odnosnu recenicu (veznikom umjesto odnosne zamjenice, posebnim redoslijedom rijeci ili kombinacijom veceg broja sredstava kao primjerice u turskome).

Nadalje, ovo je istrazivanje pokazalo da i ispitanici urednoga jezicnog razvoja u mlacoj skolskoj dobi imaju odredenih teskoca u proizvodnji odno snih recenica s pomakom iz objektnog polozaja, sto dovodi do zakljucka da se slozena struktura odnosnih recenica nikako ne usvaja potpuno u predskolskom razdoblju. Zbog svega navedenoga, ali i zbog visoke ucestalosti odnosnih recenica u hrvatskom jeziku (Kordic, 1995) te njihove pojavnosti u prvim skolskim udzbenicima (Kovacevic i Pirsl, 2002) svakako bi bilo nuzno opisati razumijevanje i proizvodnju odnosnih recenica u hrvatskom jeziku u lingvistickom i psiholingvistickom okviru, s implikacijama za klinicku i obrazovnu lingvistiku.

Literatura

Arnon, I. (2005). Relative clause acquisition in Hebrew: Toward a processing-oriented account. U: A. Brugos, M. R. Clark-Cotton, S. Ha (ur.), Proceedings of the Twentyninth Boston University Conference on Language Development (37-48). Somerville, MA: Cascadilla Press.

Bishop, M. V. D., Bright, P., James, C., Bishop, S. J., van der Lely, H. K. J. (2000). Grammatical SLI: a distinct subtype of developmental language impairment. Applied Psycholinguistics, 21. 159-81.

Contemori, C., Garraffa, M. (2010). Comparison of modalities in SLI syntax: A study on the comprehension and production of non-canonical sentences. Lingua, 120(8). 1940-1955.

Crain, S., McKee, C., Emiliani, M. (1990). Visiting relatives in Italy. U L. Frazier, J. de Villiers (ur.), Language processing and language acquisition (335-356). New York: Kluwer.

de Villiers, J. G., de Villiers, P. A., Hoban, E. (1994). The central problem of functional categories in the English syntax of oral deaf children. U H. Tager-Flusberg (ur.), Constraints on language acquisition: Studies of atypical children (9-47). Hillsdale, NJ: Erlbaum.

Dunn, L. M., Dunn, L. M., Kovacevic, M., Padovan, N., Hrzica, G., Kuvac Kraljevic, J., Musta pic, M., Dobravac, G., Palmovic, M. (2009). Peabody slikovni test rjecnika (PPVT-III-HR). Jastrebarsko: Naklada Slap.

Friedmann, N., Novogrodsky, R. (2004). The acquisition of relative clause comprehension in Hebrew: A study of SLI and normal development. Journal of Child Language, 31(3). 661-81.

Friedmann, N., Aram, D., Novogrodsky, R. (2011). Definitions as a window to the acquisition of relative clauses. Applied Psycholinguistics, 32. 687-710.

Grodzinsky, Y. (1990). Theoretical perspectives on language deficits. Cambridge, MA: MIT Press.

Hakansson, G., Hansson, K. (2000). Comprehension and production of relative clauses: A comparison between Swedish impaired and unimpaired children. Journal of Child Language, 27. 313-333.

Kidd, E., Bavin, E. L. (2002). English-Speaking Children's Comprehension of Relative Clauses: Evidence for General-Cognitive and Language-Specific Constraints on Development. Journal of Psycholinguistic Research, 31. 599-617.

Kordic, S. (1995). Relativna recenica. Zagreb: Matica hrvatska

Kovacevic, M., Pirsl, E. (2002). Talijanski kao materinski jezik, jezik sredine ili strani jezik: relativne recenice u dvojezicnom razvoju. Predavanje odrzano na XVI. skupu Hrvatskog drustva za primijenjenu lingvistiku: Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika.

Kuvac (2004). Granica izmedu uredna jezicnog razvoja i jezicnih poteskoca. U L. Cvikic (ur.) Jezicak (54-59). Zagreb: Profil.

Leonard, L. (1998). Children with specific language impairment. Cambridge, MA: MIT Press.

Marinellie, S. A. (2004). Complex sintax used by school-age children with specific language impairment (SLI) in child-adult conversation. Journal of Communication Disorders, 37. 517-533.

Novogrodsky, R., Friedmann, N. (2006). The production of relative clauses in syntactic SLI: A window to the nature of the impairment. Advances in Speech-Language Pathology, 8(4). 364-375.

Schuele, C. M., Tolbert, L. (2001). Omissions of obligatory relative markers in children with specific language impairment. Clinical Linguistics and Phonetics, 15. 257-274.

Stavrakaki, S. (2001). Comprehension of reversible relative clauses in Specifically Language Impaired and Normally developing Greek children. Brain and Language, 77. 419-431.

Tavakolian, S. L. (1981). The conjoined-clause analysis of relative clauses. U S. L. Tavakolian (ur.), Language acquisition and linguistic theory (167-187). Cambridge, MA: MIT Press.

van der Lely, H. K. J. (1996). Specifically language impaired and normally developing children: Verbal passive vs. Adjectival passive sentence interpretation. Lingua, 98. 243-272.

van der Lely, H. K. J. (1997). Language and cognitive development in a grammatical SLI boy: Modularity and innateness. Journal of Neurolinguistics, 10. 75-107.

Varlokosta, S., S. Armon-Lotem (1998). "Resumptives and Wh-Movement in the Acquisition of Relative Clauses in Modern Greek and Hebrew". Proceedings of the 22nd Boston University Conference on Language Development, BUCLD 22 (737-746). Somerville, MA: Cascadilla Press.

Maja Balija

Gordana Hrzica

Jelena Kuvac Kraljevic

Sveucitiste u Zagrebu

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Odsjek za logopediju

Laboratorij za psiholingvisticka istrazivanja

(1) Podatci izneseni u ovom radu prikupljeni su u sklopu projekata: Cross-linguistically Robust Stages of Children's Linguistic Performance with Application to the Diagnosis of Specific Language Impairment (COST A33) te Vise kortikalne funkcije i jezik: razvojni i steceni poremecaji (013-0131484-1488, MZOS).

(2) Peabody Picture Vocabulary Test (Dunn i Dunn, 1997) prilagodeni je i standardizirani test u hrvatskom jeziku (Kovacevic i sur., 2009) kojim se procjenjuje receptivni rjecnik kod djece i odraslih govornika.
Tablica 1. Raspodjela i broj ispitanika po skupinama

Skupina           Podskupina    Kronoloska   Broj
                                   dob

Uredan jezicn      mlada (m)    6;09-8:09     10
  razvoj (UJR)    starija (s)   8;09-10;09    10
Posebne jezicne    mlada (m)    6;09-8;09     10
  teskoce (PJT)   starija (s)   8;09-10;09    10

Tablica 2. Rezultati Mann-Whitneyeva U-testa na
varijabli proizvodnje odnosnih recenica s pomakom
iz subjektnog (SOR) i objektnog (OOR) polozaja za
skupinu djece urednoga jezicnog razvoja (UJR) i
djecu s PJT-om ujednacene prema dobi.

Varijabla   Skupina   N    Sredisnji    Zbroj
                             rang      rangova

SOR         UJR (m)   10     14,25       142
            PJT (m)   10     6,75        67
            UJR (s)   10     12,50       125
            PJT (s)   10     8,50        85
OOR         UJR (m)   10     14,70       147
            PJT (m)   10     6,30        63
            UJR (s)   10     15,00       150
            PJT (s)   10     6,00        60

Varijabla   Skupina     U       z       p

SOR         UJR (m)   12,50   -3,033   ,002
            PJT (m)
            UJR (s)   30,00   -2,163   ,031
            PJT (s)
OOR         UJR (m)   8,00    -3,379   ,001
            PJT (m)
            UJR (s)   5,00    -3,725   ,000
            PJT (s)

Tablica 3. Rezultati Mann-Whitneyeva U-testa na
varijabli proizvodnje odnosnih recenica s pomakom
iz subjektnog (SOR) i objektnog (OOR) polozaja
izmedu dviju dobnih podskupina za svaku od skupina
ukljucenih u ispitivanje

Varijabla   Skupina   N    Sredisnji    Zbroj
                             rang      rangova

SOR         UJR (m)   10     9,50        95
            UJR (s)   10     11,50       115
            PJT (m)   10     7,90        79
            PJT (s)   10     13,10       131
OOR         UJR (m)   10      8,5        85
            UJR (s)   10     12,50       125
            PJT (m)   10     6,45       64,50
            PJT (s)   10     14,55     145,50

Varijabla   Skupina     U       z       p

SOR         UJR (m)   40,00   -1,451   ,147
            UJR (s)
            PJT (m)   24,00   -2,034   ,042
            PJT (s)
OOR         UJR (m)   30,00   -2,164   ,030
            UJR (s)
            PJT (m)   9,50    -3,212   ,001
            PJT (s)

Tablica 4. Upareni t-test na varijablama
odnosne recenice s pomakom iz subjektnog
polozaja (SOR) i odnosne recenice s pomakom
iz objektnog polozaja (OOR) za sve cetiri
skupine

                        X     N     SD

UJR   mlada     SOR   2,200   10   3,425
                OOR
      starija   SOR     --    10    --
                OOR
PJT   mlada     SOR   4,400   10   3,777
                OOR
      starija   SOR   2,800   10   4,077
                OOR

                      n'     t      p

UJR   mlada     SOR   9    2,031   ,073
                OOR
      starija   SOR   --     --     --
                OOR
PJT   mlada     SOR   9    3,684   ,005
                OOR
      starija   SOR   9    2,172   ,058
                OOR

Tablica 5. Raspodjela pogresaka na varijabli odnosna recenica s
pomakom iz subjektnog polozaja u obje skupine

Odgovor                 PJT %          Primjeri            UJR %

Odnosna recenica         72%          Radije bih           98,5%
s pomakom iz                         bio djecak ...
subjektnog
polozaja--tocan
odgovor

Pogresan           mladi   stariji                   mladi   stariji
odgovor--vrsta
pogreske

Strukturalne       17,5%     3%                      1,5%
pogreske

Izostavljanje      8,5%     2,5%     ... koji lize   1,5%
  antecedenta                          sladoled.
Izostavljanje      8,5%     0,5%     ... djecak
  odnosne                              crta
  zamjenice                            prijatelja.
Fragmenti          0,5%              ... djecak
  odnosne                              koji
  surecenice
Nepomicanje iz      1%       1%
  subjektnog
  polozaja
Zamjena polozaja    1%               ... koja crta
  antecedenta                          djevojcica
                                       mamu.
Pomicanje u                  1%      ... djecak
  objektni                             kojeg crta
  polozaj                              policajac.
Pogreske           2,5%      1%
  tematskih
  uloga
Redukcija           2%       1%      ... djecak
                                       koji
                                       posjecuje.
Zamjena tematske   0,5%              ... prijatelj
  uloge                                koji crta
  antecedenta                          djecaka.
Proizvodnja        0,5%     0,5%     ... djecak da
  drugih vrsta                         crtam
  recenica                             policajca.
Nema odgovora       1%

Tablica 6. Raspodjela pogresaka na varijabli odnosna recenica s
pomakom iz objektnog polozaja u obje skupine

Odgovor                 PJT %           Primjeri           UJR %

Odnosna                  31%           Radije bih          86,5%
recenica s                                 bio
pomakom u                               djecak ...
objektni
polozaj--tocan
odgovor

Pogresan            mladi   stariji                   mladi   stariji
odgovor--
vrsta pogreske

Teskoce             8,5%      9%                      8,5%
  pomicanja
  iz objektnog
  polozaja
Zamjena polozaja     5%       3%      ... koju        0,5%
  antecedenta                           budilica
                                        budi
                                        djevojcicu.
Udvostrucavanje     2,5%      4%      ... djecak      2,5%
  antecedenta u                         kojeg slon
  imenskom                              podize
  obliku                                djecaka.
Udvostrucavanje      1%       2%      ... djecak      5,5%
  antecedenta u                         koji film
  zamjenickom                           ga strasi.
  obliku
Pogreske            14,5%    6,5%                     1,5%
  tematskih
  uloga
Redukcija            1%       1%      ... djecak      0,5%
                                        kojeg
                                        strasi.
Zamjena tematske    3,5%      2%      ... djecak       1%
  uloge u                               koji budi
  odnosnoj                              budilicu.
  surecenici
Zamjena +            7%      1,5%     ... djecak
  redukcija                             koji
                                        strasi.
Zamjena tematske     3%       2%      ... budilica
  uloge u glavnoj                       koja budi
  recenici                              djecaka.
Strukturalne        7,5%     2,5%                     0,5%
  pogreske
Izostavljanje       4,5%     1,5%     ... djecak
  odnosne                               mama grli.
  zamjenice
Izostavljanje        3%       1%      ... kojeg       0,5%
  antecedenta                           tata grli.
Fragmenti odnosne    1%               ... djecak
  recenice                              koji
Morfolosko          6,5%      2%        doktor.
  neoznacavanje
  odnosne
  zamjenice
Druge vrste         2,5%      6%      ... da me       2,5%
  recenica                              mama ceslja
Nema odgovora       3,5%
COPYRIGHT 2012 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2012 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Title Annotation:Znanstveni radovi
Author:Balija, Maja; Hrzica, Gordana; Kraljevic, Jelena Kuvac
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Dec 1, 2012
Words:5377
Previous Article:Studies on Language and Culture in Central and Eastern Europe, Band 12.
Next Article:Visual cognate processing in Croatian speakers of Global English/Procesiranje vidno predstavljenih srodnica u hrvatskih govornika globalnog engleskog.

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2022 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters |