Printer Friendly

Prikaz knjige >>Textgrammatik--Textsemantik--Textstilistik.

Prikaz knjige >>Textgrammatik--Textsemantik--Textstilistik. Ein textlinguistisches Repetitorium<< Stojana Bracica, Ulle Fix i Albrechta Greula Ljubljana: Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Oddelek za germanistiko z nederlandistiko in skandinavistiko, 2007., 133 stranice

Knjiga Textgrammatik--Textsemantik--Textstilistik. Ein textlinguistisches Repetitorium koncipirana je kao pregled relevantnih podrucja tekstne lingvistike. Djelo obuhvaca tri velike tematske cjeline: tekstnu gramatiku (str. 5-15) autora Albrechta Greula, tekstnu semantiku (str. 17-94) autora Stojana Bracica te tekstnu stilistiku (str. 95-127) Ulle Fix. Svaka se ccelina sastoji od uvodnoga dijela u kojem je izlozen sredisnji pojam rada, sredisnjega dijela razradenog kroz nekoliko poglavlja i zadataka koji zorno ilustriraju predstavljene teorijske postavke.

U uvodnome dijelu prve cjeline (str. 5-6) definiran je predmet proucavanja tekstne gramatike. Koherentnost teksta ostvaruje se na vise nacina (rekurencijom, junkcijom, izostavljanjem i razvijanjem), a tekstna je gramatika usmjerena na prva dva postupca--rekurenciju (postupak ponavljanja jezicnih elemenata na svim jezicnim razinama) i junkciju (povezivanje elemenata). Jedan od najvaznijih aksioma opisa na ovoj razini glasi: osnovna je jedinica tekstne gramatike recenica, a slijed recenica cini tekst. U sredisnjem dijelu cjeline (str. 6-12) izlozen je pregled sredstava gramatike teksta. U prvome je poglavlju u kratkim crtama razradena morfosintakticka rekurencija koja prikazuje kako se kategorije vremena i nacina odrazavaju na koherentnost teksta.

Drugo, a i ujedno najopsirnije poglavlje ovoga dijela bavi se semantickom rekurencijom, odnosno pitanjem kako je u tekstu razlicitim jezicnim znakovima moguce postici isto znacenje. Prva je mogucnost semanticka kohezija s identicnim referentima (njem. semantische Kohasion mit Referenzidentitat) kad se najmanje dva jezicna znaka ili izraza u tekstu odnose na isti referentni objekt. Identicne je referente moguce istaknuti na vise nacina. Najlaksi je i najjasniji nacin ponavljanje leksema. No kako bi se iz stilistickih razloga izbjeglo takvo ponavljanje, identicni se referenti mogu ostvariti i raznim jezicnim znakovima. U tom se slucaju koriste sljedeca sredstva: sinonimija, hiperonimija, hiponimija, metonimija, pronominalizacija te pokazne zamjenice (deikse). Druga je mogucnost semanticka kohezija bez identicnih referenata ili kontigvitet (njem. semantische Kohasion ohne Referenzidentitat: Kontiguitat) kada se referentni objekti koji nisu identicni nalaze u blizini sto se naziva i >>semantickom blizinom<<. Treca je mogucnost semanticka kohezija na granici identicnih referenata i kontigviteta (njem. semantische Kohasion zwischen Referenzidentitat und Kontiguitat). Rijec je o referenciji izmedu skupa i elementa (Menge-Element-Referenz), odnosno dijela i cjeline (Teil-Ganzes-Referenz). Trece se poglavlje bavi junkcijom i za ovaj postupak karakteristicnim jezicnim znakovima ili izrazima koji se nazivaju junktori ili konektori.

U posljednjem dijelu prve cjeline (str. 12-15) analizarane su strukture na primjeru teksta >>Anekdote<< Heinricha von Kleista. Nakon analize teksta slijede zadaci i rjesenja pojedinih zadataka.

Uvodni dio druge cjeline (17-21) daje odgovore na tri pitanja: sto je semantika, sto je semantika rijeci, a sto semantika recenice, te po cemu se razlikuju semanticki izrazi na trima jezicnim razinama--razini rijeci, recenice i razini teksta. S pomocu navedenih pitanja autor objasnjava pojam semantike teksta. Svaki je tekst komunikacijski cin koji sadrzi misao vodilju ili kljucnu informaciju. Tekst kao cjelina nositelj je glavne teme, a pojedine recenice ili recenicni nizovi odnose se na odredene teme ili podteme.

Sredisnji dio druge cjeline (str. 21-95) detaljno obraduje dva fenomena semanticke kohezaje teksta: podjelu recenice na temu i remu koja se odrazava i na razini teksta (Thema-Rhema-Gliederung) te tekstnu izotopiju (Textisotopie). Tekstna je izotopija grupiranje leksema u tekstu na osnovi specificnog zajednickog semantickog obaljezja, a ostvaruje se koreferencijskim lancima ili tematskim nizovima. Podjela recenice na temu i remu analizara se posebno na razina recenice, a posebno na razini teksta. Tematski i rematski dio na razini recenice u usmenoj komunikaciji razlikuje se od onog u pismenoj komunikaciji. U usmenoj komunikaciji kljucnu ulogu imaju prozodijski elementi, dok je u pismenom izrazavanju znacajan tzv. serijski kanon (Serialisierungskanon), ali i razina informativnosti teksta (informative Gewichtigkeit). Za njemacki je jezik karakteristican linearni niz u kojem svako mjesto predstavlja odredenu vrijednost gdje se unaprajed moze ocekavati koje ce mjesto zauzeti pojedini recenicni dio. Na primjeru recenica prikazane su zakonitosti slaganja recenica u njemackome, njihove moguce kombinacije i prihvatljiva odstupanja. Kao primjer odstupanja od norme navodi se postupak izokvirivanja (njem. Ausklammerung, tj. Ausrahmung). Iako bi u njemackoj recenici Er hat lange und mit gro[ss]em Interesse bewundert die schone Stimme dieser Sangerin particip trebao doci na posljednje mjesto, njegovo mjesto zauzima objekt. Izokvirivanje je, naime, postupak naknadnog dodavanja odredenih recenicnih dijelova cime recenica dobiva novu komunikacijsku i stilisticku vrijednost. Razradeni su i kriteriji prema kojima se odreduju granice izmedu tematskog i rematskog dijela teksta. Na razini teksta autor razlikuje pet tipova tematske progresije. U slucaju jednostavne linearne progresije rema prve recenice postaje temom druge recenice sto je tipicno za pripovjedacke tekstove; kod tematske progresije s temom koja se provlaci kroz vise recenica niz recenica ima istu temu, a reme su am razlicite sto je karakteristicno za tekstove u leksikonima; tematska progresija s izvedenim temama tipicna je za znanstveno-popularne, strucne i znanstvene tekstove koji jednu slozenu temu obraduju s razlicitih stajalista; tematska progresija s rascjepkanom remom sastoji se od dvostruke reme cije su dvije komponente ili vise njih polaziste za dvije samostalne progresije ili vise njih. Ovaj tip progresije nije moguce sustavno provoditi na razini citavog teksta, pa se kombinira s drugim vrstama tematske progresije. Za posljednji je tip, tematsku progresiju s jednim tematskim skokom, specificno da se odredene teme mogu razradivati kroz vise poglavlja, odjednom nestati, pa se ponovno pojaviti sto je svojstveno opseznijim, napose beletristickim tekstovima. Slijedi detaljna analiza teksta kojoj prethodi autorovo predstavljanje odabranog teksta te ciljeva i metoda analize. Na primjeru teksta autor prikazuje kompleksnost odnosa unutar teksta, razlicite nacine povezivanja njegovih dijelova, te dinamiku odnosa teme i reme. U analizi je prikazana slojevitost tematske progresije, a ovaj dio rada zaokruzuju autorovi zakljucni komentari.

Fenomen tekstne izotopije obraduje se na primjeru teksta koristenog u prethodnoj analizi. Tri su tezista autorova promatranja: izotopija kao koreferentni lanac ili tematski niz, razina monosemiranja koja je u opreci s razinom globalnoga specificiranja, i slozena izotopija na granici sintakse i stilistike (primjer kada jedan leksem u tekstu ima vise funkcija, tj. dobiva vise znacenja ovisno o kontekstu). Svaki je teorijski dio popracen odgovarajucim zadacima i primjerima, a razliciti shematski prikazi dodatno olaksavaju razumijevanje teorije i iznesenih podjela.

Treci dio knjige posvecen je tekstnoj stilistici. Kao i u prethodne dvije cjeline u uvodnom se dijelu (str. 95-97) iznose i razraduju temeljne postavke podrucja koje se obraduje. Nakon poblizeg odredenja teksta i znacenja tekstnosti, autorica istice kako se povezanost stilistike i tekstne lingvistike ne moze dovesti u pitanje; osim sto imaju zajednicki predmet proucavanja, stil se ostvaruje tek u tekstu. Iako postoje i neke univerzalne karakteristike pojedinog stila prema kojima se prepoznaju i kategoriziraju odredene vrste tekstova, svaki stil odlikuju neke posebnosti.

U sredisnjem dijelu ove cjeline (str. 97-127) obradene su stilske figure s pomocu kojih se postize kohezija i koherentnost teksta. Autorica razlikuje dvije velike skupine stilskih figura--sredstva vezana uz recenicu (satzgebundene Mittel) i sredstva vezana uz rijec (wortgebundene Mittel) koja se jos nazivaju tropi. Uz recenicu se vezu figure dodavanja (Mittel der Hinzufugung) poput anafore, oksimorona, paradoksa ili polisindetona, i figure izostavljanja (Mittel der Auslassung) poput elipse, izoliranja, aposiopeze i zeugme. Za rijec su specificne figure metafora, personifikacija, sinestezija, sinegdoha i metonimija.

Trece poglavlje posveceno je fonostilistickim sredstvima: ritmu, rimi, onomatopeji i ghsovnoj simbolici (Lautsymbolik), dok su u cetvrtom poglavju obradena sredstva i postupci oblikovanja stilske cjeline (Mittel und Verfahren der Herstellung des Stilganzen).

Na kraju druge i trece tematske cjeline navedeni su izvori kojima su se autori koristili u analizi primjera, a na kraju knjige nalazi se popis literature i kazalo pojmova.

Ova knjiga pruza cjelovit uvid u tri navedena podrucja tekstne lingvistike. U uvodu svakog od tri dijela jasno su definirani najvazniji pojmovi neophodni za razumijevanje problematike rada. Uz pomno razradenu teorijsku okosnicu svako je poglavlje upotpunjeno primjerima odgovarajucih tekstova i popraceno detaljnim analizama i zadacima. Buduci da je vrlo pregledno strukturirana, ova ce knjiga zasigurno posluziti kao praktican udzbenik za uvod u studij tekstne lingvistike. No ovaj je prirucnik mnogo vise od udzbenika; ovim su radom autori uvelike pridonijeli proucavanju ove jezikoslovne grane.
COPYRIGHT 2008 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2008 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Author:Scukanec, Aleksandra
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Jan 1, 2008
Words:1306
Previous Article:Linguistic borrowing and purism in the Croatian language/Jezicno posudivanje i purizam u hrvatskome jeziku.
Next Article:Manfred Stede, Korpusgestutzte Textanalyse, Grundzuge der Ebenen-orientierten Textlinguistik, Gunter Narr Verlag, Tubingen 2007.

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2020 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters