Printer Friendly

Pogled na hrvatsku i rusku frazeologiju kroz prizmu roda.

1. Pristup rodnoj problematici u slavenskoj lingvistici i frazeologiji

Veliki interes za pitanja roda i intenzivan razvoj rodnih istrazivanja koji se pojavljuju u posljednjih nekoliko desetljeca 20. st. u americkoj i zapadnoeuropskoj lingvistici nije zaobisao ni slavenski lingvisticki svijet, ali u frazeoloskim istrazivanjima rodna problematika rijetko je bila zastupljena i ostala je na marginama sustavnoga proucavanja frazeoloske razine jezika.

Osamostaljenje frazeologije kao znanstvene discipline te njezini poceci, kao i kasniji procvat frazeoloskih istrazivanja, povezani su prije svega s ruskom lingvistikom, u okvirima koje proucavanje frazeoloske razine jezika poprima dubinu, sustavnost i metodolosku utemeljenost kao bazu znanstvenoga legitimiteta. Stoga ne cudi da i rodna problematika svoje mjesto u frazeologiji pronalazi najranije upravo u ruskoj lingvistici odakle se siri i na ostale slavenske nacionalne lingvistike. Pravac u kojemu se danas opcenito razvija ruska rodna lingvistika ocituje se prije svega u produbljivanju proucavanja odredenih aspekata rodne problematike spajanjem kognitivnoga, lingvokulturoloskoga i sociolingvistickoga pristupa kroz istrazivanje MUSKOSTI i ZENSKOSTI (1) kao kulturnih koncepata, rodne metafore i rodnih stereotipa. Upravo takav pristup rodnoj problematici cini se najperspektivnijim putom za istrazivanja rodnih elementa u frazeologiji ostalih slavenskih jezika kao jednoj od jezicnih razina na kojoj elementi kulture, obicaja, tradicije te ustaljenih predodzbi i stereotipa uvelike dolaze do izrazaja.

1.1. Kulturni koncepti MUSKOST i ZENSKOST i rodna metafora

U svjetlu lingvokulturologije jednom od najrelevantnijih definicija kulturnog koncepta mozemo smatrati onu koju daje V. A. Maslova. Definirajuci mentalnost kao >>pogled na svijet u kategorijama i oblicima materinskoga jezika koji u sebi objedinjuje intelektualne, duhovne i voljne kvalitete nacionalnoga karaktera u tipicnim situacijama<<, autorica ujedno odreduje i kulturni koncept kao osnovnu jedinicu mentalnosti (Maslova 2001: 50). U pokusaju povezivanja kulturnoga koncepta s rodom treba se pozvati na O. V. Rjabova (1997: 6), koji smatra da se spol osmisljava kroz kategorije >>muskarac<< i >>zena<<, a rod kroz termine >>muskost<< (musko nacelo) i >>zenskost<< (zensko nacelo). Medutim, Kirilina (2004: 134) napominje da ta dva pojma supostoje tijesno povezani, sto pokazuje i kognitivna lingvistika zahvaljujuci kojoj je osvijestena >>covjecnost<< jezicnoga znaka i kategorizacije s obzirom na to da kategorije znanja nisu zadane prirodom stvari, vec se formiraju kroz covjekovo osmisljavanje svijeta i njegova mjesta u svijetu. Autorica istice cinjenicu da se kategorizacija odvija na temelju covjekova iskustva, a iskustvo covjeka kao fizickoga bica uvijek je povezano s njegovim tjelesnim aspektom, sto nas dovodi do tzv. tjelesne metafore i rodne metafore kao jednoga njezina oblika. Covjekovo fizicko tijelo tako postaje jedna od primarnih izvornih domena, a na temelju tjelesne metafore nastaje i niz frazema hrvatskoga i ruskoga jezika: biti (nalaziti se) izvan ruke, ne euoemb acuibiue ceoeso noca i sl. Ljudsko je tijelo anatomski odredeno spolom pa je i tjelesna metafora ponekad utemeljena na bioloskim spolnim karakteristikama. Medutim, u odredenim frazemima cak i takva tjelesna metafora upucuje na radnju ili karakteristiku koja nije povezana s bioloskim spolom: imati muda, nemati muda, omopeamb Huija KOMV i sl. Osim sto je dio rodne konceptualne metafore, tjelesnu metaforu treba promatrati i iz druge perspektive. Naime, ona ne predstavlja samo prijenos fizickih karakteristika na predmete i pojave koji nisu odredeni spolom vec i svih duhovnih karakteristika objedinjenih pojmovima muskost i zenskost.

Kada se govori o mitoloskoj slici svijeta, cesto se spominje niz univerzalnih binarnih opozicija kroz koje se ta slika oblikuje: gore - dolje, svjetlost - tama, desno lijevo itd. Kirilina (2004: 129-130) istice kako i u mnogim filozofskim sustavima postoji niz medusobno suprotstavljenih kategorija: priroda - kultura, aktivnost - pasivnost, racionalnost - iracionalnost, logika - emocija, duh - materija, vlast - pokornost. Pritom se lijevomu clanu svake opozicije pripisuje muskost, a desnomu zenskost, iako svaki par cini samostalnu opoziciju i nema nikakav uzrocno-posljedicni odnos s pripadnoscu odredenomu spolu. Ipak, na taj se nacin svakomu od spolova pripisuje skup svojstava koja imaju vaznu ulogu u stvaranju predodzbe o onome sto je prototipno musko i prototipno zensko u kolektivnoj i individualnoj svijesti. Na taj nacin tjelesna metafora kao temelj usporedbe na odredeni nacin upucuje recipijenta na stvarne muskarce i zene, zbog cega se smatra da su muskarci aktivniji, racionalniji, dominantniji od zena, tj. zenama je svojstvena pasivnost, iracionalnost i pokornost. Pripisivanje tipicno muskih i tipicno zenskih karakteristika cijelim narodima postoji u nizu povijesno-filozofskih znanstvenih radova od Nietzschea do Berdjaeva (Kirilina 2000: 145). U njima se muskost i zenskost smatraju odrednicama nacionalnoga karaktera, pa se cesto govori o muskosti njemackoga nacionalnog karaktera i zenskosti ruskoga (Berdjaev 1989; Rjabov 1997; Edmondson 2009; Mitrofanova 2009).

1.2. Rodni stereotipi

Kako se koncepti MUSKOSTI i ZENSKOSTI u odredenoj mjeri razlikuju od kulture do kulture, tako je i rodna stereotipizacija prisutna u kulturnoj kolektivnoj svijesti te osim nekih univerzalnih opceljudskih karakteristika pokazuje i odredene specificnosti. Prema njihovu sadrzaju, tj. karakteristikama koje odrazavaju, T. B. Rjabova (2003) dijeli rodne stereotipe u nekoliko skupina: stereotipe povezane s djelovanjem i aktivnoscu, stereotipe koji se odnose na vlast i upravljanje, stereotipe povezane s kognitivnom i emocionalnom sferom te stereotipe povezane s meduljudskim odnosima. U skladu s njima muskarcima se pripisuju karakteristike kao sto su snaga, poduzetnost, odlucnost ili racionalnost, a zenama osjetljivost, pasivnost, pokornost ili pozrtvovnost. Pritom se naglasava kako se stereotipizaciji podvrgavaju i rodne drustvene uloge muskaraca i zena te se muskarac tradicionalno povezuje sa sferom javnoga djelovanja, a zena s privatnom sferom koju cine obitelj, dom, briga o djeci, svakodnevica. Muskarac se ponajprije dozivljava kao radnik i gradanin, a zena kao supruga i majka (Rjabova 2003: 125-130). Prema Lj. Popovic (2008: 124-130) svi rodni stereotipi svojstveni patrijarhalno ustrojenim drustvima mogu se svesti na cetiri principa: 1) princip rodne uloge, 2) princip rodne ideologije, 3) princip rodne diferencijacije i 4) princip rodne identifikacije. Ona smatra da je princip rodne uloge u odnosu na zenu definiran u cuvenoj Nietzscheovoj tezi o tradicionalnoj orijentaciji zene na 3K - Kinder, Kuche, Kirche ('djeca, kuhinja, crkva'), prema kojoj je muskarac glava obitelji i njezin hranitelj, a zena ovisi o njemu. Princip rodne ideologije proizlazi iz cinjenice da drustvo kroz jezik stvara predodzbu o tzv. punovrijednome muskarcu i zeni prema kojoj svaka punovrijedna zena uz sebe mora imati muskarca. Princip rodne diferencijacije sadrzan je u tradicionalnome shvacanju muskarca kao snaznoga i izdrzljivoga, za razliku od zene, koja je njezna i krotka, dok princip rodne identifikacije podrazumijeva postojanje predodzbe o tome da su svi muskarci isti i sve zene iste. Rodni stereotipi imaju bitnu ulogu u stvaranju koncepata MUSKOSTI i ZENSKOSTI, a kao takvi se fiksiraju u jeziku i moguce ih je >>iscitati<< iz jezicnih jedinica razlicitih razina, pa tako u velikoj mjeri i iz frazema.

2. Rodno obiljezena frazeologija hrvatskoga i ruskoga jezika

Ranije opisani slozeni pristup koji frazeologiju promatra iz vise perspektiva vec je desetak godina prihvacen i implementiran u nizu opseznih istrazivanja rodne problematike u ruskoj frazeologiji (npr. Alefirenko 2008, Dobrovol'skij 1988, Kirilina 2000, 2004, Samarina 2010). Za razliku od toga, u hrvatskoj frazeologiji dosad nije postojalo niti jedno sustavno istrazivanje rodnih elemenata. Stoga se jasno iskristalizirala potreba da se popuni praznina koja postoji u istrazivanju roda u hrvatskoj frazeologiji. S tim ciljem provedeno je opsezno istrazivanje (2) rodno obiljezenih frazema hrvatskoga jezika u usporedbi s ruskima kao pokusaj da se prikaze na koji se nacin rodni stereotipi ocituju na frazeoloskoj razini hrvatskoga i ruskoga jezika, kako se u analiziranim jezicima frazeoloskim sredstvima oblikuju koncepti MUSKOSTI i ZENSKOSTI te opcenito konceptualizira rod kao drustveno-kulturo-loska kategorija i stvara slika muskarca i zene utemeljena na ustaljenim predodzbama i stereotipima svojstvenima frazeologiji dvaju srodnih jezika i kultura koje ih upotrebljavaju. Pritom je za potrebe istrazivanja po prvi put u hrvatskoj frazeologiji upotrijebljen termin rodno obiljezeni frazemi pod kojim se podrazumijevaju frazemi koji su u upotrebi iskljucivo ili djelomicno ograniceni na referenta jednoga od dvaju spolova.

2.1. Korpus i metodologija istrazivanja

Istrazivanje rodno obiljezene frazeologije polazi od pretpostavke da rodni element u frazemima moze biti sadrzan u njihovu sastavu i/ili znacenju. U obama analiziranim jezicima postoje frazemi kod kojih rodni element nalazimo samo u njihovu sastavu, tj. jedna ili nekoliko njihovih sastavnica eksplicitno ili implicitno ukazuje na osobu zenskoga ili muskoga spola, ali frazeolosko znacenje bez obzira na to nije rodno ograniceno. Kao primjer takva frazema u hrvatskome jeziku moze se navesti frazem biblijskoga podrijetla nevjerni Toma i njegov ruski znacenjski ekvivalent 0OMU neeepyoiijuu (neeepnuu), u kojima musko vlastito ime kao sastavnica eksplicitno ukazuje na osobu muskoga spola, ali frazem se upotrebljava u podjednakoj mjeri za referente obaju spolova kako bi se njime opisao izuzetno sumnjicav covjek. Sastavnice frazema mogu i implicitno ukazivati na osobu zenskoga ili muskoga spola. To se cesto dogada kod frazema sa somatizmom kao sastavnicom, kao sto je to slucaj kod hrvatskoga frazema gladiti bradu (brk) sa znacenjem 'biti zadovoljan, izrazavati zadovoljstvo; uzivati, likovati' ili ruskoga frazema Momamb/HaMomamb <ce6e> na yc nmo sa znacenjem 'dobro pamtiti/upamtiti ono sto bi moglo biti korisno ubuduce'. U obama frazemima kao sastavnicu nalazimo somatizme kojima se oznacuju tipicno muski dijelovi tijela (brada (3), brkovi), ali frazemi se upotrebljavaju i za referente muskoga i za referente zenskoga spola. Postoje i frazemi kod kojih se rodni element ocituje iskljucivo znacenju, no na rodnu ogranicenost u upotrebi ne ukazuje niti jedna od sastavnica frazema. Takvi su, na primjer, hrvatski frazem glava obitelji i njegov ruski ekvivalent ejiaea ceMbU koji se ponajprije odnose na muskarca kao osobu koja ima glavnu ulogu u tradicionalnoj obitelji te odlucuje o svim pitanjima obiteljskoga zivota. Posljednji i ujedno najbrojniji tip frazema u kojima je sadrzan rodni element cine frazemi kod kojih i u sastavu i u znacenju prepoznajemo elemente koji upucuju na referenta jednoga od dvaju spolova. Tako se u hrvatskome jeziku za opis lijepa, naocita mladica upotrebljava frazem momak od oka, u kojemu prva imenicka komponenta nedvosmisleno upucuje na muskarca kao referenta. Na zensku osobu kao referenta na isti nacin upucuje prva imenicka komponenta ruskoga frazema ijapeena-HecMeHna kojim se opisuje pretjerano ozbiljna djevojka koju je tesko nasmijati. S obzirom na mnogobrojnost takvih frazema s rodnim elementima u obama jezicima, predmet istrazivanja cinili su samo frazemi hrvatskoga i ruskoga jezika koji su bez obzira na svoj sastav rodno ograniceni u upotrebi na nacin da se najcesce ili iskljucivo upotrebljavaju za referenta jednoga od dvaju spolova. Korpus analiziranih frazema prikupljen je iz opcih i frazeoloskih jednojezicnih i dvojezicnih rjecnika hrvatskoga i ruskoga jezika, ruskih magistarskih i doktorskih disertacija koje primjenjuju spoznaje rodne lingvistike na podrucje frazeologije, kao i znanstvenih i strucnih clanaka srodne tematike. (4)

Frazemi analiziranoga korpusa promatrani su iz onomasioloske perspektive, grupirani u odredena tematsko-znacenjska podrucja i podvrgnuti strukturno-se-mantickoj analizi koja je bila orijentirana na njihovu strukturu, sastav, podrijetlo, znacenje, motiviranost znacenja i upotrebu. Onomasioloski princip u organizaciji analiziranoga materijala primijenjen je s ciljem da se sto bolje prikaze nacin na koji se u hrvatskoj i ruskoj frazeologiji konceptualizira spol kao bioloska kategorija i rod kao drustveno-kulturoloska kategorija te sto vjernije ilustrira nacin na koji predodzbe o spolu i rodu prisutne u frazeologiji pridonose stvaranju slike zene i muskarca u hrvatskome i ruskome jeziku opcenito. Pritom je uz takvu organizaciju analiziranoga korpusa i kontrastivni karakter svih elemenata analize bilo moguce vrlo jasno utvrditi koje su slicnosti i razlike u konceptualizaciji zena i muskaraca prisutne u hrvatskoj i ruskoj frazeologiji i analiziranim jezicima opcenito.

Specificnost analiziranoga korpusa sastojala se u tome sto su ga cinili iskljucivo frazemi koji se odnose na covjeka. Stoga je osnovu za grupiranje i organizaciju analiziranih frazema dvaju jezika cinila podjela na frazeme koji se odnose na zenu i frazeme koji se odnose na muskarca kao dvije osnovne skupine unutar kojih je prisutna podjela na tri dodatne velike podskupine: frazemi koji se odnose na zenu i muskarca kao bioloska bica, frazemi koji se odnose na zenu i muskarca kao razumna i duhovna bica te frazemi koji se odnose na zenu i muskarca kao drustvena bica.

2.2. Opce karakteristike rodno obiljezene frazeologije hrvatskoga i ruskoga jezika

Analizirani korpus rodno obiljezenih frazema cinila su ukupno 724 frazema, od cega su 204 bila hrvatska, a cak 520 ruskih. Znacajno veci broj rodno obiljezenih frazema ruskoga jezika prije svega je posljedica mnogo bogatije leksikografske i frazeografske tradicije u ruskome jezikoslovlju, zbog cega je u ruskim opcim i frazeoloskim rj ecnicima fiksiran bitno veci broj frazema opcenito, a samim time i veci broj rodno obiljezenih frazema. (5) S obzirom na to da je nemoguce tocno utvrditi koliki je udio rodno obiljezenih frazema u ukupnome broju frazema hrvatskoga i ruskoga jezika, moze se samo pretpostaviti da je postotak frazema ogranicenih u upotrebi s obzirom na spol referenta u odnosu na ukupan frazeoloski fond hrvatskoga i ruskoga jezika podjednak. Drugim rijecima, nemoguce je samo na temelju broja frazema koji cine analizirani korpus hrvatske i ruske frazeologije tvrditi da je tendencija diferencijacije frazema s obzirom na to koriste li se iskljucivo ili najcesce za osobe jednoga od dvaju spolova izrazenija u jednome od analiziranih jezika.

Od 724 frazema koji su cinili analizirani korpus rodno obiljezenih frazema obaju jezika 452 ih se u upotrebi najcesce ili iskljucivo odnosi na referenta zenskoga spola, a 272 analizirana frazema na isti su nacin u upotrebi ogranicena na referenta muskoga spola. Cinjenica da 62 % analiziranog korpusa obaju jezika cine frazemi koji su u upotrebi iskljucivo ili najcesce ograniceni na zenu kao referenta govori u prilog pretpostavci da u frazeologiji obaju analiziranih jezika postoji tendencija detaljnije i razradenije konceptualizacije zene. U prilog pretpostavci o postojanju takve tendencije govori i zastupljenost rodno ogranicenih frazema koji se odnose na zensku osobu kao referenta i onih koji su u upotrebi rodno ograniceni na osobu muskoga spola u korpusima rodno obiljezenih frazema obaju analiziranih jezika. Od 190 analiziranih frazema hrvatskoga jezika 100 frazema u upotrebi se najcesce ili iskljucivo odnosi na referenta zenskoga spola (55 %), a 90 ih je na isti nacin u upotrebi ograniceno na referenta muskoga spola (45 %). U ruskome jeziku ukupno je analiziran 521 frazem, od cega se 344 u upotrebi iskljucivo ili najcesce odnosi na zenu kao referenta (66 %), a na muskarca kao referenta odnosi se 177 frazema (34 %). U skladu s time treba istaknuti da je tendencija detaljnije konceptualizacije zene izrazenija u ruskoj frazeologiji, sto govori u prilog cesto isticanoj i spominjanoj vaznosti zenskoga nacela u ruskoj kulturi.

U analiziranome korpusu rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika 45 % hrvatskih i ruskih frazema koji su u upotrebi iskljucivo ili najcesce ograniceni na referenta odredenoga spola odnosi se na covjeka kao biolosko bice koje odreduju njegova prirodno uvjetovana i genetski zadana bioloska obiljezja. Za razliku od spola kao bioloske kategorije rod je psiholoski i drustveno-kulturoloski uvjetovana kategorija na koju se odnosi preostalih 55 % analiziranih frazema. Zenu i muskarca kao razumna i duhovna bica s njihovim osobitim temperamentom, karakternim i intelektualnim osobinama, specificnim psihickim stanjima i emocijama opisuje 27 % hrvatskih i ruskih frazema, a na zene i muskarce kao drustvena bica koja upravo u drustvu na odredeni nacin >>usvajaju<< i realiziraju rod kao psiholosku i drustveno-kulturolosku kategoriju kroz prototipna ponasanja i rodne uloge koje im drustvo namece odnosi se 28 % rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika. Pritom su u hrvatskoj rodno obiljezenoj frazeologiji ogranicenoj u upotrebi na zenu kao referenta u podjednakoj mjeri zastupljeni frazemi koji se odnose na zenu kao biolosko bice, kao razumno i duhovno bice te zenu kao drustveno bice. U ruskoj rodno obiljezenoj frazeologiji ogranicenoj u upotrebi na osobu zenskoga spola kao referenta u daleko su najvecoj mjeri zastupljeni frazemi koji se odnose na zenu kao biolosko bice, a od preostalih frazema podjednak je broj onih koji se odnose na zenu kao razumno i duhovno bice i onih koji se odnose na zenu kao drustveno bice. Moguce je pretpostaviti da glavni razlog zbog kojega se u ruskoj frazeologiji toga tipa najveci broj frazema odnosi na zenu kao biolosko bice lezi upravo u prirodi spola kao bioloske kategorije koja je prirodno zadana, staticna, pasivna i nije podlozna promjenama. Velik broj frazema koji ilustriraju bioloske karakteristike zene vec je dugo dio ruske frazeologije i jos je uvij ek aktivan u upotrebi za razliku od niza frazema koji opisuju zenu kao razumno, duhovno i drustveno bice. Frazemi koji se odnose na zenu kao razumno, duhovno i drustveno bice zapravo se odnose na rod kao psiholosku i drustveno-kulturolosku kategoriju koja je samo dijelom zadana te je u svojoj biti vrlo dinamicna, nestabilna i promjenjiva. Rodne uloge i specificna ponasanja koji se zenama namecu u razlicitim etapama razvoja ruske kulture mijenjali su se, a s tim je promjenama dio frazema zastario i izasao iz aktivne upotrebe te nije dio korpusa rodno obiljezene frazeologije ruskoga jezika analiziranoga u ovome radu. Frazemi koji se odnose na zenu kao biolosko bice prezivjeli su sve drustvene i kulturoloske promjene i ostali su dijelom suvremene ruske frazeologije koja je u vecoj mjeri rjecnicki fiksirana u odnosu na hrvatsku frazeologiju zbog cega je i ukupno veci broj analiziranih frazema ruskoga jezika.

2.2.1. Zena u rodno obiljezenoj frazeologiji hrvatskoga i ruskoga jezika

Uvjerljivo najveci broj rodno obiljezenih frazema obaju analiziranih jezika koji su u upotrebi ograniceni na osobu zenskoga spola kao referenta opisuje vanjski izgled zene. Pritom najbrojniju podskupinu cine frazemi koji se odnose na zensku ljepotu, sto je u skladu sa slozenom slikom zene opcenito realiziranom u analiziranim jezicima u kojoj se istice prije svega njezina fizicka ljepota. U mnogim slavenskim i neslavenskim kulturama, pa tako i u hrvatskoj i ruskoj kulturi, postoji uvrijezeno misljenje da je fizicka ljepota zene jedno od najvaznijih distinktivnih bioloskih obiljezja u odnosu na pripadnike muskoga spola, a objema kulturama svojstvena je i ustaljena predodzba prema kojoj zene ne samo da pridaju vise paznje svojemu vanjskom izgledu vec su na odredeni nacin i primorane na to jer ih u velikoj mjeri androcentricno orijentirano drustvo ocjenjuje prvenstveno na temelju vanjskoga dojma. Na frazeoloskoj razini hrvatskoga i ruskoga jezika kroz rodno obiljezene frazeme zenska se ljepota najcesce opisuje opcenito (dzepna Venera, lijepa kao boginja, senuu Hucmou Kpacomw, onecmemb (cuamb, ceepmmb) KaK JKeMnyjKuna), ali u obama jezicima nalazimo i frazeme koji opisuju elemente koji se smatraju sastavnim dijelom zenske privlacnosti. Kao pozeljna svojstva u obama se jezicima osobito isticu vitkost (tanka kao jasika, cmpounaa KaK 6epe3Ka), vitke noge (nosu y Koro KaK y sa3enu), lijepa put (lice kao od porculana, oenan (oneonan) KaK nunua), seksualna privlacnost (seks-bomba, cecc-ooMOa), mladolikost (kao djevojcica (curica), eusjHOemb KaK oeeyiuKa na eudanbe) i odijevanje s ukusom (odijevati se (izgledati) kao iz zurnala, eusjHOemb (oumb ooemou) KaK KapmunKa jfcypnajbnax). U ruskoj je frazeologiji slika zenske ljepote detaljnija te ukljucuje i niz frazema koji opisuju tanak struk (ocunaa manua), usne (syou y Koro KaK Manuna), oci (sja3a y Koro KaK ne3aoyOKu) i obrve zene (opoeu y Koro KaK iinypoK (lunypKu, iinypoHeK, lunypoHKu)), pa cak i gracioznost i eleganciju u nacinu kretanja i pokretima svojstvenima osobama zenskoga spola (xooumb nnaeno KaK neoeoyuKa, <spay, uo3nan> KaK sa3enb). Ipak, frazeologiji je opcenito svojstveno da mnogo cesce odrazava negativne koncepte, a ta je tendencija vidljiva i u ovome dijelu korpusa hrvatske i ruske rodno obiljezene frazeologije. Tako su sastavni dio slike vanjskoga izgleda zene u obama analiziranim jezicima i frazemi kojima se opisuje ruznoca i neprivlacna vanjstina. Dio takvih frazema opcenito opisuje ruznu zenu, a dio se odnosi na pojedine elemente vanjskoga izgleda za koje se smatra da pridonose dojmu neprivlacnosti. U hrvatskome i ruskome jeziku neprivlacnom za zenu smatra se prije svega gojaznost (debela kao krava, KaK cooonan oyjiKa), ali i druga krajnost - pretjerana mrsavost zbog koje ne dolaze do izrazaja karakteristicne zenske obline (ravna kao daska, niocKan KCCK oocKa, mrsav kao stapic, ziiucma eiucmou). U korpusu rodno obiljezenih frazema ruskoga jezika, za razliku od hrvatskoga, nalazimo cak i frazeme koji se odnose na neuglednost kao rezultat nedovoljne brige zene za njezin vanjski izgled (cepan MbiiuKa). U obama jezicima nalazimo frazeme koji vrlo negativno ocjenjuju vanjstinu zene koja se odijeva lose, nemarno ili neukusno (oblaciti se/obuci se kao <stara> baba, ooeeambcn/ooembcn KaK <cmapan> 6a6a), cime se potvrduje vaznost ustaljene predodzbe o tome da zene svojemu vanjskom izgledu pridaju vise paznje nego sto to cine muskarci jer to od njih drustvo na odredeni nacin zahtijeva ili barem ocekuje. Od frazema koji se odnose na fizicke sposobnosti i stanja zene u analiziranome korpusu rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika u najvecoj su mjeri zastupljeni oni koji se odnose na reproduktivnu sposobnost zene i trudnocu, tj. fizicku sposobnost i stanje koji zajedno cine jedno od osnovnih distinktivnih obiljezja specificnih za zenski bioloski spol (plodna kao zemlja, nioooeuman KaK 3eMin, s trbuhom do zuba, eempoM naoyio).

Zena kao razumno i duhovno bice u analiziranome je korpusu predstavljena najvecim brojem frazema koji se odnose na neku negativnu karakternu osobinu ili emociju, sto je u skladu s opcom tendencijom svojstvenom frazeologiji da ucestalo oslikava upravo negativne koncepte. Pritom se istice intelektualna ogranicenost zene, cime se potvrduje postojanje stereotipnoga poimanja visokih intelektualnih sposobnosti muskarca kao svojevrsne norme i niskih intelektualnih sposobnosti zene kao otklona od te norme u naivnoj slici svijeta odrazenoj u jeziku (glupa kao kokos, zjiynan KaK Kypuifa). U analiziranome korpusu medu rodno obiljezenim frazemima koji se odnose na karakterne osobine zene prema brojnosti se isticu oni koji opisuju zensku brbljavost (raskokodakati se kao kokosi, oonmnuean KaK copom) i svadljivost (stara vjestica, cmapan eeobMa) kao tipicno >>zenske<< osobine, osobito u ruskome jeziku. Zanimljivo je da istaknuto mjesto u dijelu frazeologije obaju jezika koji je u upotrebi ogranicen na zenu kao referenta zauzimaju i frazemi koji opisuju vrlo pozitivno ocijenjene karakterne osobine zbog kojih se ti frazemi upotrebljavaju s jasno izrazenom pozitivnom konotacijom. Rijec je o frazemima koji se odnose na odlucne, energicne zene jakoga karaktera te hrabre i borbene zene. Mahom su to frazemi novijega datuma kojima se odrazava nova drustveno-kulturoloska paradigma svojstvena suvremenoj hrvatskoj i ruskoj stvarnosti te u skladu s njom i drugacije poimanje rodnih uloga i statusa zene u drustvu (zeljezna (celicna) lady (dama), wceie3nan (cmaibnan) ieou (oaMa)). Treba napomenuti da u ruskome jeziku, za razliku od hrvatskoga jezika, postoje i znatno stariji frazemi koji se odnose na snazne, odlucne i sposobne zene, sto govori u prilog vec spominjanoj vaznosti zenskoga nacela u ruskoj kulturnoj tradiciji (oou-oaoa, oou-oeeKa, Konn na cKaKy ocmanoeum <u e zopnu^K) u3Oy eouoem>).

U podskupini hrvatskih i ruskih rodno obiljezenih frazema koji se odnose na zenu kao drustveno bice zastupljeni su frazemi kojima se opisuju meduljudski odnosi, frazemi koji se odnose na status i ulogu zene u drustvu, frazemi koji se odnose na rad i obaveze zene te oni kojima se opisuje ljubavni ili bracni zivot zene. U daleko najvecemu broju u obama se analiziranim jezicima pojavljuju frazemi koji se odnose na ljubavni ili bracni zivot zene opisujuci njezin bracni status (stara cura, 3anejfcanuu moeap), odnose medu ljubavnim partnerima (odabranica srca <cijeg (koga)>, oaMa cepov, a <Hba (Koro)>) i zeninu seksualnost (laka roba, nesoe npoou cmaeumb na KOM). Prema brojnosti slijede frazemi koji se odnose na status i ulogu zene u drustvu, a najmanji broj frazema ove podskupine odnosi se na rad i obaveze zene i meduljudske odnose opcenito. Treba naglasiti da se u podskupini frazema koji se odnose na rad i obaveze zene prema brojnosti izdvajaju hrvatski i ruski frazemi kojima se opisuje zanimanje zene, a pritom se radi gotovo iskljucivo o frazemima kojima se imenuje prostitutka (prijateljica noci, noHnaa oaooHKa). S jedne strane to je posljedica tradicionalne orijentacije zene na privatnu sferu u hrvatskoj i ruskoj kulturi koja se tek odnedavno znacajnije mijenja pa se tek posljednjih nekoliko desetljeca mijenja stereotipno videnje rodne uloge zene koje jos uvijek nije vidljivo na frazeoloskoj razini hrvatskoga i ruskoga jezika. S druge strane znatan broj frazema kojima se opisuje prostitutka posljedica je tabuiziranosti prostitucije u hrvatskoj i ruskoj kulturi te stigmatiziranosti zena koje se njome bave zbog cega je frazeo-loska razina jezika plodno tlo za nastanak frazema koji se zapravo mogu smatrati eufemizmima, ublazenim izrazima kao zamjenama za vulgarizme ili rijeci kojima se opisuje neugodan, sokantan i stoga tabuiziran fenomen prostitucije.

2.2.2. Muskarac u rodno obiljezenoj frazeologiji hrvatskoga i ruskoga jezika

U korpusu frazema hrvatskoga jezika ogranicenih u upotrebi na muskarca kao referenta u najvecoj su mjeri zastupljeni frazemi koji ga opisuju kao drustveno bice, a od preostalih frazema podjednak je broj onih koji ilustriraju kakav je muskarac i kako se ponasa u skladu sa svojim bioloskim karakteristikama te razumskim i duhovnim potencijalom. Takva podjela frazema u hrvatskoj rodno obiljezenoj frazeologiji svjedoci o visokome drustvenom statusu muskarca i njegovoj izrazitoj orijentaciji na drustvenu sferu djelovanja koji su vidljivi u naivnoj slici svijeta i frazeologiji koja je odrazava. U ruskoj rodno obiljezenoj frazeologiji ogranicenoj na muskarca kao referenta najmanje je frazema koji se odnose na muskarca kao razumno i duhovno bice, a frazemi koji se odnose na muskarca kao drustveno bice i oni koji opisuju njegove bioloske karakteristike zastupljeni su u podjednakoj mjeri. Nesto veci broj ruskih frazema koji opisuju muskarca kao biolosko bice moguce je objasniti na isti nacin na koji je objasnjen i veci udio frazema koji se odnosi na zenu kao biolosko bice u ukupnome analiziranom korpusu ruske frazeologije, a znacajnija zastupljenost ruskih frazema koji se odnose na muskarca kao drustveno bice cinjenicom da je i u ruskoj frazeologiji vidljiv visok drustveni status muskarca i njegova orijentacija na javnu, drustvenu sferu djelovanja.

U podskupini rodno ogranicenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika koji se odnose na muskarca kao biolosko bice brojnoscu se isticu oni koji opisuju snagu kao fizicku sposobnost muskarca (jak kao bik, cunbnuu KaK 6UK), snaznu tjelesnu gradu opcenito (gora od covjeka, Kocan cawcenb e nnenax) ili posebno isticu snazan vrat muskarca (uen y KOTO KaK y oyueona) ili njegovu visinu (visok kao jablan, BUCOKUU KaK oozamupb) kao elemente koje mozemo smatrati sastavnim dijelom muskarceve snazne tjelesne grade. Rijec je o karakteristikama koje su tipicne za muski bioloski spol pa se one u naivnoj slici svijeta odrazenoj u frazeologiji isticu kao osnovna distinktivna obiljezja u odnosu na zenski bioloski spol. Frazemi kojima se opisuje snazna tjelesna grada ujedno se ukljucuju u niz frazema ogranicenih na muskarca kao referenta orijentiranih na neke od karakteristika koje zbog bioloskih specificnosti muskoga spola uopce nisu zastupljene u podskupini frazema koji se odnose na zenu. Rijec je o frazemima obaju jezika kojima se opisuje celavost (celav kao biljarska kugla, nucuu KaK Koieno), maljavost muskoga tijela (dlakav kao majmun, eonocamuu KaK ooe3bnna), a u ruskome jeziku nalazimo i frazeme koji opisuju bradu kao specificnost vanjskoga izgleda muskarca (oopooa y KOTO KaK MOHCJKU), brkove (ycu y KOTO KaK y Koma) ili se odnose na neobrijanoga muskarca (3apocuuu (oopociuuu) KaK ouKoopa3). I u podskupini hrvatskih i ruskih frazema koji se odnose na muskarca kao biolosko bice postoje frazemi u kojima je vidljiva tendencija frazeologije da cesce odrazava negativne koncepte, ali oni su prema brojnosti bitno rjedi od istoga tipa frazema obaju jezika koji se odnose na osobu zenskoga spola kao referenta. Za razliku od rodno obiljezenih frazema ogranicenih u upotrebi na zenu kao referenta ovdje ne nalazimo frazeme koji opcenito opisuju ruzna muskarca, a tek dio takvih frazema odnosi se na pojedine elemente vanjskoga izgleda muskarca za koje se smatra da pridonose dojmu neprivlacnosti. U hrvatskome i ruskome jeziku neprivlacnim za muskarca smatra se gojaznost (debeo kao prasac, moncmuu KaK nopocenoK), a samo u ruskome jeziku zastupljeni su frazemi negativne konotacije koji se odnose na pretjeranu mrsavost (Koiijeu EeccMepmnuu) i izrazito nizak rast (MynmoK c nozomoK). Zbog stereotipne predodzbe o tome da zene posvecuju vise paznje nacinu svojega odijevanja, s obzirom na to da o njihovu vanjskom izgledu ovisi kako ce ih drustvo percipirati, frazemi kojima se opisuje nacin odijevanja muskarca mnogo su rjedi u odnosu na frazeme koji se odnose na odijevanje zene. Pritom vecina takvih frazema opisuje lose i neukusno odijevanje muskarca (kao klosar, eupnoumbcn KaK nemyx), a samo u ruskome jeziku nalazimo manji broj frazema koji se odnose na muskarca odjevenoga s ukusom (KaK oenou jonooncKuu ooem).

Muskarac kao razumno i duhovno bice u analiziranome je korpusu obaju jezika kao i zena predstavljen najvecim brojem frazema koji se odnose na neku negativnu karakternu osobinu ili emociju, sto je u skladu s opcom tendencijom svojstvenom frazeologiji da ucestalo oslikava upravo negativne koncepte. Pritom se osobito isticu beskarakternost, neodlucnost i kukavicluk muskarca kao svojstva koja nikako ne bi trebala biti dio muskarceva karaktera prema ustaljenoj predodzbi o idealnome muskarcu svojstvenoj hrvatskoj i ruskoj kulturi (ne budi baba!, ne oyob oaooul). Naime, rijec je o karakteristikama koje su u suprotnosti s odlucnoscu, poduzetnoscu i hrabroscu kao tipicno >>muskim<< odlikama u stereotipnome poimanju muskosti. U niz karakteristika koje se u skladu sa stereotipnim poimanjem muskosti smatraju nepozeljnima za muskarca ubrajaju se brbljavost, svadljivost, sklonost ogovaranju i spletkarenju, sto je vidljivo u frazemima koji se odnose na te karakteristike, a u kojima je muskarac usporeden ili poistovjecen sa zenom, zbog cega frazemi poprimaju vrlo ironican prizvuk (muska baba, 6a3apnaa 6a6a). Od frazema koji oslikavaju negativne karakteristike u korpusu hrvatske i ruske rodno obiljezene frazeologije ogranicene na muskarca kao referenta brojnoscu se izdvajaju i frazemi koji se odnose na bahatost (kao kokot [hodati, ponasati se itd.], xooumb nemyxoM), intelektualnu ogranicenost (glup kao vol, ?jjynuu KaK oapan), pohotnost (stari jarac, cmapuu K03en) i agresivnost (brz na sakama, KaK oynboos). Ironija kao sastavni dio frazeoloske konotacije prisutna je u frazemima koji se odnose na muskarcevu zaljubljenost (zaljubiti se kao konj <u koga>, emooumbcn KaK ManbHuiuKa <e KOSO>) i pozudu (cure (curile su) sline komu, cnonu mecym (mecnu) y Koro). Hrabrost muskarca jedna je od rijetkih pozitivno ocijenjenih karakteristika koje nalazimo u korpusu rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika koji se odnose na muskarca kao razumnu i duhovnu osobu (hrabar kao lav, xpaopuu KaK nee).

U podskupini hrvatskih i ruskih rodno obiljezenih frazema koji se odnose na muskarca kao drustveno bice zastupljeni su frazemi kojima se opisuju meduljudski odnosi, frazemi koji se odnose na status i ulogu muskarca u drustvu, frazemi koji se odnose na rad i obaveze muskarca te oni kojima se opisuje njihov ljubavni ili bracni zivot. U najvecemu broju u obama analiziranim jezicima nalazimo frazeme koji se odnose na ljubavni ili bracni zivot muskarca opisujuci odnose medu ljubavnim partnerima (jaca polovica <cija (koga)>, cunbnaa nonoeuna <Hba (Koro)>), musku sklonost osvajanju zena (ganjati suknje, sonambca 3a Ka^fCOou OOKOU) i muskarcevu seksualnost (rasplodni bik, KaK Mapmoeccuu Kom [6MTI>, BecTH ceoa H T. g.]). Prema brojnosti slijedi podskupina frazema koji se odnose na meduljudske odnose unutar koje se posebno isticu frazemi kojima se s vrlo negativnom konotacijom opisuje podcinjenost i pokornost muskarca zeni (biti (zivjeti) pod <cijom> papucom, obimb (naxooumbca) noo KaonyKOM (oauiMaKOM) y Koro (HbuM)) te njegova nesamostalnost, razmazenost i ovisnost o zeni (drzati se majcine suknje, oepwcambcx 3a MaMuny (jMCMKuny) ooOKy). Istaknuto mjesto u istoj podskupini zauzimaju i frazemi hrvatskoga i ruskoga jezika kojima se opisuje svada ili fizicki obracun dvojice ili vise muskaraca (kao dva pjetlica, KaK <Monooue> nemyxu [6MTI>, BecTH ce6a H T. g.]). Podjednak broj frazema nalazimo i u podskupini koja se odnosi na rad i obaveze muskarca i ona uvelike nadmasuje istu podskupinu unutar korpusa rodno obiljezenih frazema obaju analiziranih jezika koji se odnose na zenu kao referenta. Razlog je tomu zasigurno tradicionalno i stereotipno poimanje rodnih uloga muskaraca i zena prema kojemu su muskarci znatno vise okrenuti javnoj sferi djelovanja dok su zene ogranicene na privatnu sferu, obitelj i dom. Takvo poimanje rodnih uloga zorno ilustrira izdiferenciranost unutar podskupine frazema koji se odnose na zanimanje muskarca za razliku od istoga tipa rodno obiljezenih frazema sa zenom kao referentom ogranicenih gotovo iskljucivo na fenomen prostitucije. Muskarci su u rodno obiljezenoj frazeologiji obaju jezika prikazani kao predstavnici vlasti (gradski oci, omijbi zopooa), vojnici placenici (psi rata, ncu eounu), pomorci (<stari> morski vuk, MopcKou eoiK) i tajni agenti (puijapb niauja u Kunjtcana). Prema brojnosti izdvaja se i niz hrvatskih i ruskih frazema kojima se opisuje lagodan zivot muskarca (zivjeti kao pasa, wcumb KaK <mypev, Kuu> cyiman). Najmanji broj frazema obaju jezika ogranicenih u upotrebi na muskarca kao referenta odnosi se na njihov status i ulogu u drustvu.

2.3. Stereotipi u rodno obiljezenoj frazeologiji hrvatskoga i ruskoga jezika

U ruskim lingvistickim znanstvenim radovima i istrazivanjima koji se bave rodnim elementima u jeziku (Edmondson 2009, Mitrofanova 2009, Rjabov 1997) opcenito prevladava misljenje da se ruski jezik i naivna slika svijeta koja se u njemu odrazava u najvecoj mjeri uklapaju u androcentricni karakter vecine europskih kultura vidljiv od anticke filozofske misli preko srednjovjekovne krscanske filozofije sve do suvremenosti. Ipak, istice se vaznost filozofskih ucenja Rozanova, Solov'eva i Berdjaeva o vjecnoj zenstvenosti, zenskome principu ljubavi, duhovnosti i njegovoj povezanosti s pojmom svjetske duse koja pridonose >>zenskoj<< konotaciji cjelokupne ruske kulturne tradicije i nacionalnoga identiteta kroz lik >>majcice Rusije<< (Denisova 2006; Edmondson 2009). A. V. Kirilina (2000: 178-197) dolazi do zakljucka da shvacanje zapadne rodne lingvistike kako sve kulture nose u sebi znakove patrijarhata nije u potpunosti tocno jer stupanj androcentricnosti pojedinih jezika nije isti, a konkretnim istrazivanjem frazeoloskoga i paremioloskoga fonda ruskoga jezika potkrijepljenim psiholingvistickim asocijativnim eksperimentom dokazuje da rodna asimetrija dolazi do izrazaja samo u paremiologiji, dok u frazeologiji nije osobito izrazena. Ona smatra da negativna konotacija pojedinih rodno obiljezenih frazema nije posljedica djelovanja rodnoga faktora u jeziku, vec je prije svega odraz specificnoga nacina konceptualizacije stvarnosti u kojem je >>dobro<< uvijek norma, a >>lose<< je obiljezeno i cesce se odrazava u jeziku kao otklon od idealne norme.

Takav zakljucak u velikoj mjeri potvrduje i provedena analiza rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika. Uz zenu kao referenta u korpusu hrvatske i ruske rodno obiljezene frazeologije analizirane u ovome radu povezuje se nekoliko najizrazenijih stereotipnih predodzbi i pritom nema znacajnijih razlika s obzirom na jezik. U obama se analiziranim jezicima potvrduje stereotip o vaznosti ljepote, vanjskoga izgleda i nacina odijevanja, a od negativnih stereotipa osobito dolazi do izrazaja uvrijezeno misljenje o intelektualnoj ogranicenosti zene, njezinoj brbljavosti, svadljivosti i sklonosti ogovaranju, pretjeranoj emocionalnosti i s tim u vezi sklonoscu javnomu iskazivanju svojih osjecaja. Vidljivo je stereotipno shvacanje o sklonosti zene da vodena majcinskim instinktom u odnosima s ljudima zauzima pretjerano zastitnicki stav, a vrlo se negativno ocjenjuje pretjerano slobodno seksualno ponasanje i promiskuitetnost zene. U prikupljenome korpusu obaju jezika ocituje se i stereotip o vecoj vaznosti bracnoga statusa za zenu, koja je izvrgnuta poruzi ako dugo ostane neudana, a u ruskome je jeziku prisutan i negativan odnos prema ljubavnicama, zenama koje zatrudne izvan braka i zenama koje zbog neplodnosti ne mogu ostvariti ulogu majke. U obama je analiziranim jezicima vidljiva stereotipna tradicionalna podjela rodnih uloga prema kojoj je zena orijentirana na obitelj i dom, ali vidljiv je i otklon od te tradicionalne podjele u nizu frazema koji opisuju odlucnu, jaku, hrabru, energicnu i poduzetnu zenu u novoj rodnoj ulozi koja joj otvara pristup raznim sferama javnoga djelovanja, ranije tradicionalno rezerviranima skljucivo za muskarce. S muskarcem kao referentom u korpusu hrvatske i ruske rodno obiljezene frazeologije analizirane u ovome radu takoder se povezuje nekoliko stereotipnih predodzbi u podjednakoj mjeri zastupljenih u obama analiziranim jezicima. Osobito se istice stereotip o muskoj fizickoj, ali i psihickoj snazi, hrabrosti i poduzetnosti, a s tim se u vezi vrlo negativno ocjenjuju kukavicluk, neodlucnost i beskarakternost muskarca. Stereotipno se muskarcima pripisuju i neke druge negativne karakteristike kao sto su bahatost, agresivnost, ali i razmazenost i sklonost uzivanju u lagodnome zivotu. Od muskarca kao drustvenoga bica stereotipno se ocekuje da bude voda pa se osobito negativno ocjenjuje njegova podcinjenost i pokornost zeni. Vidljiv je i stereotip o slobodnijemu seksualnom ponasanju muskarca u nizu frazema koji se upotrebljavaju sa saljivim prizvukom, a nemaju tako negativnu konotaciju kao sto je to slucaj s istoznacnim frazemima koji se odnose na zenu kao referenta. Emocionalnost i izrazavanje osjecaja stereotipno se pripisuju zenama, a njihova prisutnost u karakteru i ponasanju muskaraca ima vrlo negativnu konotaciju. Tradicionalno videnje rodnih uloga zena i muskaraca ocituje se u nizu frazema kojima se opisuju razlicite profesije, cime se potvrduje stereotipna predodzba o muskarcu kao hranitelju obitelji koji je okrenut radu i javnomu djelovanju.

U obama analiziranim jezicima prisutna je tendencija prema kojoj frazemi koji se odnose na muskarca kao referenta utemeljeni na usporedbi ili poistovjecivanju sa zenom dovode do svojevrsne degradacije muskarca koji nema karakteristike, tipicno ponasanje i rodnu ulogu koji su u skladu sa stereotipnom predodzbom o >>pravoj<< muskosti. Takva tendencija u ruskome je jeziku uocena i ranije od strane autora koji su se bavili rodnim elementima u ruskoj frazeologiji i paremiologiji (Kirilina 2000, 2004, Persaj 2014, Telija 1996), a analiza provedena u ovome radu ilustrira njezino postojanje u ruskoj frazeologiji i dokazuje da je istovjetna tendencija prisutna i u hrvatskoj frazeologiji. Frazemi koji se odnose na osobine i oblike ponasanja koji se ne smatraju primjerenima muskarcima utemeljeni su na ironicnom usporedivanju ili poistovjecivanju muskarca sa zenom koje unosi izrazito negativan element u znacenje i konotaciju frazema. Takvim se osobinama smatraju beskarakternost, neodlucnost i kukavicluk (ne budi baba!, ne oyob oaoou!, eecmu ceon (oepy/cambcn) KaK oaoa, ne umanu nocumb, a wOKy (niambe) KDMy), brbljavost i sklonost ogovaranju (ooimiueuu KaK cmapan oaoa, xywce oaou), svadljivost i sklonost spletkarenju ili intrigama (oa3apnan oaoa (mopsoem)), sramezljivost i pokazivanje osjecaja stida (Kpacnan oeeuija (oeeyiuKa), 3acmennueuu (cmuonueuu, cKpoMnuu, pooKuu) KaK <Kpacnan> oeeuiia (oeeytuKa), Kpacnemb/noKpacnemb KaK Kpacnan oeeuiia (oeeytuKa)) i plac (pa3peeembcn KaK oaoa). Obrnuta pak tendencija, prema kojoj usporedba ili poistovjecivanje zene s muskarcem u frazeologiji i paremiologiji pridonosi boljoj ocjeni karakteristika, nacina postupanja i rodnih uloga zene, a o kojoj se takoder govori u relevantnoj ruskoj znanstvenoj literaturi (Persaj 2014, Telija 1996), nije toliko uocljiva u analiziranome korpusu rodno obiljezene frazeologije hrvatskoga i ruskoga jezika, tj. nije pronaden dovoljan broj frazema koji bi mogli potkrijepiti postojanje spomenute tendencije u konkretnome korpusu.

2.4. Zakljucak

U obama jezicima potvrdena je tendencija detaljnije i razradenije konceptuali-zacije zene nego muskarca. Pritom se od ukupnoga broja rodno obiljezenih frazema hrvatskoga jezika 55 % odnosilo na zenu kao referenta, dok je u ruskome jeziku takvih frazema 66 %, sto govori u prilog iznimnoj vaznosti zenskoga nacela u ruskoj kulturi, koja se cesto spominje i istice u znanstvenoj literaturi koja se bavi ruskom kulturom i/ili jezikom. U dijelu ruske frazeologije koji se odnosi na zenu kao referenta znatno je veci postotak frazema koji opisuju zenu kao biolosko bice nego sto je to u hrvatskoj frazeologiji. Tu specificnost moguce je objasniti cinjenicom da je bioloska kategorija spola prirodno zadana, staticna, pasivna i nije podlozna promjenama u onoj mjeri u kojoj je to rod kao drustveno-kulturoloska kategorija. Posljedica je to same biti roda kao drustveno-kulturoloske kategorije koja je dinamicna, nestabilna i promjenjiva, zbog cega su se mijenjale rodne uloge i specificna ponasanja koja su se zenama nametala u razlicitim etapama razvoja ruske kulture. Pritom su frazemi koji se odnose na zenu kao biolosko bice prezivjeli sve drustvene i kulturoloske promjene te su ostali dijelom suvremene ruske frazeologije koja je u vecoj mjeri rjecnicki fiksirana u odnosu na hrvatsku frazeologiju.

Detaljniji uvid u korpus pokazao je odredene specificnosti rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika koje su u znatnoj mjeri svojstvene obama jezicima. Primjerice, zena kao razumno i duhovno bice u analiziranome je korpusu predstavljena najvecim brojem frazema koji se odnose na neku negativnu osobinu kao sto je intelektualna ogranicenost, brbljavost ili svadljivost, a u korpusu frazema hrvatskoga i ruskoga jezika ogranicenih u upotrebi na muskarca kao referenta u najvecoj su mjeri zastupljeni frazemi koji ga opisuju kao drustveno bice, sto svjedoci o postojanju ustaljene predodzbe o visokome drustvenom statusu muskarca i njegovoj orijentaciji na drustvenu sferu djelovanja.

Analiza je potvrdila i postojanje odredenih stereotipa svojstvenih dvjema kulturama koji su pronasli svoj odraz u rodno obiljezenoj frazeologiji. Npr. u obama se analiziranim jezicima potvrduje stereotip o vaznosti zenske ljepote, o vaznosti zastitnickoga majcinskog instinkta u odnosu prema drugim ljudima, ali i negativni stereotipi o intelektualnoj ogranicenosti zene, o njezinoj brbljavosti, svadljivosti i sklonosti ogovaranju, o pretjeranoj emocionalnosti i sl. U obama je analiziranim jezicima vidljiva stereotipna tradicionalna podjela rodnih uloga prema kojoj je zena orijentirana na obitelj i dom, ali vidljiv je i otklon od te tradicionalne podjele u nizu frazema koji opisuju odlucnu, jaku, hrabru, energicnu i poduzetnu zenu u novoj rodnoj ulozi koja joj otvara pristup raznim sferama javnoga djelovanja, ranije tradicionalno rezerviranima iskljucivo za muskarce. S muskarcem kao referentom u korpusu hrvatske i ruske rodno obiljezene frazeologije takoder se povezuje nekoliko stereotipnih predodzbi. Osobito se istice stereotip o muskoj fizickoj, ali i psihickoj snazi, hrabrosti i poduzetnosti. Vrlo se negativno ocjenjuju kukavicluk, neodlucnost i beskarakternost muskaraca, njihova bahatost, agresivnost i sl. Tradicionalno videnje rodne uloge muskaraca ocituje se u nizu frazema kojima se opisuju razlicite profesije, cime se potvrduje stereotipna predodzba o muskarcu kao hranitelju obitelji koji je okrenut radu i javnomu djelovanju.

Sve receno potvrduje da je analiza prikupljene grade rodno obiljezenih frazema hrvatskoga i ruskoga jezika dokazala pretpostavku o dominantnoj slicnosti konceptualizacije zene i muskarca u frazeologiji dvaju srodnih jezika i neznatnim razlikama odredenima specificnim drustveno-kulturoloski uvjetovanim rodnim stereotipima i ustaljenim predodzbama o rodnim ulogama pripadnika dvaju spolova.

Bibliografija

Alefirenko, Nikolaj Fedorovic (2008). Frazeologija v svete sovremennyh lingvisticeskih paradigm. Moskva: ELPIS.

Berdjaev, Nikolaj Aleksandrovic (1989). O >>vecno bab'jem<< v russkoj duse. Berdjaev, Nikolaj Aleksandrovic. Tippy religioznoj mysli v Rossii. Sobranie socinenij. Tom III. Pariz: YMCA-Press.

Bertosa, Mislava (2001). Feminizam u lingvistici - lingvistika u feminizmu: odabrane teme. Suvremena lingvistika 51-52: 283-286.

Denisova, Tat'jana Aleksandrovna (2006). Reprezentacija konceptov muzcina izenscina vja-zykovom soznanii russkogo naroda. Tambov: Tambovskij gosudarstvennyj universitet imeni G. P. Derzavina.

Dobrovol'skij, Dmitrij Olegovic (1988). Phraseologie als Objekt der Universalienlinguistik. Leipzig: Verlag Enzyklopadie.

Edmondson, Linda (2009). Gender, mif i nacija v Evrope: obraz matuski-Rosii v evropej-skom kontekste. Sore, Elizabet, Karolin Hajder i Galina Zvereva, ur. Pol, gender, kul'tura. Moskva: Rossijskij gosudarstvennyj gumanitarnyj universitet: 411-438.

Heffer, Hrvoja (2007). Bioloska i drustvena kategorija roda u rodnoj teoriji i rodna teorija stereotipa. Rasprave Instituta za hrvatskijezik ijezikoslovlje 33: 165-175.

Hrnjak, Anita (2017). Frazeologija u rodnome okviru. Rodni elementi u hrvatskoj i ruskoj frazeologiji. Zagreb: Knjigra.

Kirilina, Alla Viktorovna (2000). Gendernye aspekty jazyka i kommunikacii. Moskva: Moskovskij gosudarstvennyj lingvisticeskij universitet.

Kirilina, Alla Viktorovna (2004). Gendernye issledovanija v lingvistike i teorii kommunikacii. Moskva: Rossijskaja politiceskaja enciklopedija (ROSSPEN).

Maslova, Avraamovna (2001). Lingvokulturologija. Moskva: Izdatel'skij centr >>Akademija<<. Mitrofanova, Anastasija Vladimirovna (2009). Rossija i russkie: novaja gendernaja mifologija. Sore, Elizabet, Karolin Hajder i Galina Zvereva, ur. Pol, gender, kul'tura. Moskva: Rossijskij gosudarstvennyj gumanitarnyj universitet: 453-476.

Persaj, Aleksandr Jur'evic (2014). Semantika pola: Reprezentacija gendernyh otnosenij vo frazeologii. Vil'njus: Evropejskij gumanitarnyj universitet.

Piskovic, Tatjana (2014). Feministicki otpor rodnoj asimetriji u jeziku i jezikoslovlju. Piskovic, Tatjana i Tvrtko Vukovic, ur. Otpor. Subverzivne prakse u hrvatskom jeziku, knjizevnosti i kulturi. Zbornik radova 42. seminara Zagrebacke slavisticke skole. Zagreb: Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu - Zagrebacka slavisticka skola, 145-168.

Rjabov, Oskar Raifovic (1997). Zenscina izenstvennostv filosofiiSerebrjanogo veka. Ivanovo: Ivanovskij gosudarstvenyj universitet.

Samarina, Valerija Sergeevna (2010). Gender vo frazeologii: Kognitivno-lingvokulturologicesij aspekt, dissertacija na soiskanie ucenoj stepeni kandidata filologiceskih nauk (rukopis). Stavropol': Stavropol'skij gosudarstvennyj universitet

Telija, Veronika Nikolaevna (1996). Russkaja frazeologija. Semanticeskij, pragmaticeskij i lingvokul'turologicesij aspekty. Moskva: Jazyki russkoj kul'tury.

Croatian and Russian phraseology through the lens of gender

In Croatian phraseology, until recently, there has not been a systematic research of gender elements in idioms. Gender has remained almost entirely outside the scope of research interest of Croatian phraseologists. In order to fill this gap in the linguistic study of gender, extensive research was conducted into gender-marked idioms, which is presented in this paper. The research included gender-marked idioms of the Croatian language in comparison with Russian idioms as an attempt to show how gender stereotypes appear on the phraseological level in Croatian and Russian and how the concepts of MASCULINITY and FEMININITY are formed in the two languages by using phraseological mechanisms. The results of the research have shown how gender is generally conceptualized as a socio-cultural category and how the concepts of 'man' and 'woman' are created on established images and stereotypes inherent in the phraseology of these two related languages and cultures that use them. Furthermore, the research has confirmed the assumption of the dominant similarity between the conceptualization of 'woman' and 'man' in the Croatian and Russian androcentric oriented culture as reflected in phraseology and has shown insignificant differences, conditioned by specific national and cultural stereotypes and the established notions of the gender roles among individuals of both sexes.

Kljucne rijeci: frazeologija, rodni stereotipi, ruski jezik, hrvatski jezik

Keywords: phraseology, gender stereotypes, Russian language, Croatian language

Anita Hrnjak

Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu

Prihvaceno za tisak: 10. rujna 2018.

ahrnjak@ffzg.hr

(1) Proucavanjem rodne literature H. Heffer (2007: 168) dolazi do zakljucka da bi u hrvatskoj rodnoj terminologiji trebalo razlikovati pojmove zenosti, zenskosti i zenstvenosti. Pritom smatra da bit zene, njezinu esenciju u filozofskome smislu treba nazvati zenost, uobicajene zenske uloge zenskost, a izrazito zensko bivanje u smislu naglasavanja njezine spolnosti zenstvenost. Pojam zenskosti u istome znacenju pronalazimo i kod drugih autora koji se bave pitanjima roda u jeziku i knjizevnosti (Bertosa 2001; Piskovic 2014). U hrvatskome jeziku ponekad se upotrebljavaju termini maskulinost i femininost, ali iskljucivo u kontekstu drustvenih znanosti. S obzirom na to da termin femininost nije zazivio u hrvatskim lingvistickim i sociolingvistickim istrazivanjima rodne problematike, u ovome radu upotrebljavat ce se termini muskost i zenskost za skup karakteristika i ponasanja koji se u nekom drustvu smatraju tipicnima i pozeljnima za muskarce i zene.

(2) Cjelovito istrazivanje provedeno je u okviru izrade doktorske disertacije autorice clanka pod nazivom >>Rodni elementi u hrvatskoj i ruskoj frazeologiji<< obranjene na Filozofskome fakultetu Sveucilista u Zagrebu, a opisano je u Hrnjak, Anita (2017). Frazeologija u rodnome okviru. Rodni elementi u hrvatskoj i ruskoj frazeologiji. Zagreb: Knjigra.

(3) U znacenju 'dlake koje rastu na licu odrasla muskarca'.

(4) Za detaljan popis navedenih izvora vidi literaturu u: Hrnjak, Anita (2017). Frazeologija u rodnome okviru.

Rodni elementi u hrvatskoj i ruskoj frazeologiji. Zagreb: Knjigra.

(5) Razlog tomu lezi u kasnijemu i sporijemu razvoju hrvatske frazeologije kao samostalne znanstvene discipline te sukladno tome i u slabijoj primjeni frazeoloskih spoznaja u opcoj hrvatskoj leksikografiji kao i znatno manjemu broju frazeoloskih rjecnika hrvatskoga jezika. Osim toga, bitno je napomenuti da je hrvatskoj i ruskoj leksikografiji i frazeografiji svojstven drugaciji pristup u sastavljanju rjecnika i odabiru frazema koji ce u njima biti fiksirani. Ruski maksimalisticki pristup temelji se na principu >>potpunoga<< rjecnika, tj. tezaurusa u kojemu svoje mjesto ne nalaze samo frazemi knjizevnoga jezika vec i frazemi iz razlicitih izvora i razlicitih jezicnih razina: dijalektni, zargonski, razgovorni, regionalni i sl. U hrvatskoj leksikografiji i frazeografiji nalazimo bitno drugaciji pristup sastavljanju rjecnika, pa se zasad odvojeno stvaraju opci i dijalektni frazeoloski rjecnici te u hrvatskoj frazeografiji ne postoji rjecnik tezaurusnoga tipa.

https://doi.org/10.22210/suvlin.2018.086.04
COPYRIGHT 2018 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2018 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Author:Hrnjak, Anita
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Dec 1, 2018
Words:7619
Previous Article:Speech play, gender play, and the verbal artistry of queer argots.
Next Article:Geschlechtergerechte Personenbezeichnungen in deutscher Wissenschaftssprache/Von fruhen feministischen Vorschlagen fur geschlechtergerechte Sprache...

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2019 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters