Printer Friendly

Hrvatski cirkumfiks jo-...-n 1.

I. U radu se opisuje jedna slengovska jezicna igra zagrebackih govornika hrvatskoga jezika. U [section] II. objavljena grada prvo je rasclanjena Potom su u [section] III. razradeni njezin slogovni ustroj i pravila na kojima se on temelji. U [section] IV. tvrdi se da se u toj jezicnoj igri rabi cirkumfiks, u jezicima svijeta rijetka vrsta morfa. U [section][section] V. i VI. doticna je jezicna igra smjestena u kontekst slogovnih jezicnih igara i postupaka u jezicima sirom svijeta. U zakljucku se ([section] VII.) istice ono sto se i ovim radom potvrduje--da u jezicnim igrama po svem svijetu postoje univerzalni fonoloski, upravo slogovni uzorci maskiranja rijeci, vjerojatno konacna broja, koji cesto svojim odlikama odudaraju od naravnih fonoloskih i morfoloskih jezicnih tendencija.

II. G. Knezevic--pregalac u ocuvanju hrvatskoga folklora, istrazivac, publicist, koreograf--u jednoj je internetskoj kolumni o folkloru 2006. zapisao sjecanje iz mladosti 1970--ih na zagrebackim Srednjacima, cetvrti u jugozapadnome dijelu Zagreba: (2)

(1) Sredinom sedamdesetih u Zagrebu su postojale dvije suprotstavljene supkulture: rokeri i hasomani. [...] Ja sam pripadao rokerima, ali s naglasenom teritorijalnom pripadnoscu. Klapa sa Srednjaka: Od drugih rokera razlikovali smo se samo po slengu. Mozda to nitko od gradskih kronicara nije zabiljezio pa cu ga sada iznijeti. Npr. poznatu zagrebacku recenicu >>Kuzis stari moj<< na satrovackom bi rekli >>zisku rista moj<<, a na srednjackom >>joziskunj joristanj jojmonj<<. Jos uvijek postoje pojedinci koji izvrsno govore taj sleng i ponekad ih znam zamoliti nek' spikaju malo po nasemu. Ako koji lingvist bude zainteresiran, nek' se javi. (Knezevic 2006, isticanje nase)

Svjedocanstvo nam je vazno i zbog temeljne terminologije. Knezevic je vjerojatno rabi intuitivno, u nas ce biti kako-tako osvijestena. Terminom zargon necemo se sluziti jer pod njim razumijemo svaki odjelit skup jezicnih obiljezja pojedine strukovne, drustvene ili dobne skupine. Pod terminom sleng razumijevat cemo zapravo poseban vid zargona, zargon s labavim odrednicama >>gradsko<<, >>ulicno<<, >>razgovorno<<, >>neformalno<<, >>identificirajuce i kohezivno<<. Moze se dodati i odrednica >>mladenacko<<, ali vise u smislu pocetne faze, mnogi gradski govornici slengom neformalno govore i u mirovini. Odlike poput >>tajno<<, >>hermeticno<<, >>supkulturno<<, >>zlikovacko<< i sl. ne smatramo kljucnima. Termin satra (satrovacki) oznacava nam pak jezicnu igru metateze svojstvenu slengu nekih srednjojuznoslavenskih gradova, medu njima i zagrebackomu. Terminom argo(t) sluzit cemo se samo kao svojevrsnim egzotizmom za francuski zargon, inace nam nije potreban. (3)

Knezevic je zazvao lingviste vjerojatno ne znajuci da je sakupljac hrvatskoga slengovskoga vokabulara T. Sabljak u prvome izdanju svojega rjecnika (1981) zabiljezio 22 tako skovane rijeci (v. infra Tablicu 1) te u Predgovoru spomenuo jos dvije, kojih u abecedaru nema: (4)

(2) Potpomognuti [sic!, treba: Potpomognute] razlicitim prefiksima i sufiksima, metateze su najbrzi i najlaksi nacin stvaranja citavih jezicnih blokova. Cesti je prefiks jo, a sufiks nj, pa tako od kuca postaje caku, a s prefiksom i sufiksom dobivamo jocakunj. U jednom drugom slucaju satrovacka rijec sorati u znacenju tuci metatezom, te prefiksom i sufiksom postaje joratisonj, a to u praksi izgleda ovako: sorati metatezom postaje ratiso, a s prefiksom jo i sufiksom nj--joratisonj. (Sabljak 1981: 10; 2013: 10)

Koliko znamo, pravomu lingvistickom opisu te rijeci i njihov rjecogradni postupak nisu podvrgnuti. One opscene od Sabljaka je preuzeo i u svojim rjecnicima srpskih psovki zabiljezio Sipka (1993; 1999; obiljezene su slovom S/abljak/). Nije medutim nemoguce da ih ima i u srpskome jer Bugarski (2006: 17, 22) spominje >>premetaljke sa dodacima<< jocakunj ([left arrow] kuca) i jonardinj ([left arrow] dinar), doduse bez vrela, te ubicasinje ([left arrow] sibica) i usaflanje ([left arrow] flasa), rijeci nastale prema istomu modelu, ali s drugim afiksom; hrvatskih im pisanih potvrda nismo pronasli pa ih necemo obradivati. (5)

Odmah da otvoreno reknemo, mi smo se s takvim rijecima upoznali preko Sabljakovih rjecnika. Premda izvorni govornik i relativno dobar poznavatelj zagrebackoga slenga, nismo ih poznavali. Pretrazujuci internet skupili smo jos ove potvrde, sve do jedne forumski su komentari i sadrze jednu te istu rijec (isticanje nase; citati su grafijski i ortografski redigirani):

(3a) Popeli su se svima na jorackunj. (hr.sci.jezik.narkive.com, 2005)

(3b)Nema te pred glupim ekranom 2, 3 sata i ode sve u jorackunj... (www. poslovni.hr, 4. 6. 2009)

(3c) Taj >>super<< Jura je glup k'o jorackunj (argument: ili misli da je jako pametan ili da su drugi jako glupi), a iz ustiju mu smrdi po pokvarenom mozgu. (www.glazbeni-forum.com, 25. 2. 2011)

(3d) Pun mi je jorackunj vas kreketala o globalnom cionizmu o cemu i se i ti proseravas. (www.vecernji.hr, 21. 1. 2013)

(3e) Da. I za mlijeko, da, koji ce nam to jorackunj? (www.trkeljanje.com, 12. 2. 2014)

(3f) Kuzi se on u naftu i plin ko Marica u krivi jorackunj. (www.index.hr, 16. 8. 2015)

(3g) Ja mislim da mi je pun jorackunj tih princeva, princeza i kraljica... (www.vijesti.rtl.hr, 29. 6. 2016)

Izdvajamo ovu izdasniju primjerima, rijec je o glumcu i TV--voditelju Tariku Filipovicu:

(3h) Jolibonj me jorackunj za jorikatanj. (www.index.hr, 11. 3. 2013)

Saberemo li potvrde, imamo zasad ovo: joziskunj, joristanj, jojmonj (pr. 1), jorackunj, jolibonj, jorikatanj (pr. 3a--h) te potvrde iz Sabljakovih rjecnika (1981; 2013; ukljucujuci pr. 2). Skupljen 31 oblik dajemo u Tablici 1 s rasclambom i polazisnim rijecima. Pretpostavljamo da bi naglasak svima bio udarni zagrebacki na prvome slogu, u standardnome hrvatskome to bi bio otprilike kratkosilazni. Rijec je dakle o sasvim specificnoj rjecogradbi koja ukljucuje metatezu i afiksaciju jo--...--n. Koliko je pojava prosirena, ne mozemo sa sigurnoscu kazati, prema dostupnomu cini se da je ogranicena na sleng nekih zagrebackih govornika te da je koliko--toliko ziva (v. dataciju pr. 3a--h). Kako rekosmo, jonardinj 'dinar' (Bugarski 2006: 22) necemo uzeti u obzir jer nemamo hrvatske potvrde, koliko god da ju je u razgovornome jeziku lako pretpostaviti; takoder po strani ostavljamo potvrde s afiksom u--...--ne.

U Tablici 2 dajemo ocekivanu slogovnu rasclambu polazisnih rijeci; asteriscima su naznacene problematicne.

III. Od 31 oblika 2 su jednoslozna, 17 ih je dvoslozno, 11 troslozno, 1 cetveroslozan; od 31 oblika 20 ih je slogovano pa i premetnuto ocekivano, 11 zahtijeva komentar.

III.1 Oblici bez asteriska, njih 20, svi redom dvoslozni i troslozni, slogovani su i premetnuti ocekivano. Pravila su ova. Prvo, sloguj prototipno, prema opcemu nacelu zvonkosti i nacelu najvecega moguceg pristupa, uz utvrdene iznimke za hrvatski jezik:8
baka      [right arrow]  ba.ka
blesavac  [right arrow]  ble.sa.vac
boli      [right arrow]  bo.li
budala    [right arrow]  bu.da.la
guzica    [right arrow]  gu.zi.ca
konobar   [right arrow]  ko.no.bar
krasti    [right arrow]  kra.sti
kuca      [right arrow]  ku.ca
kurac     [right arrow]  ku.rac
kuzis     [right arrow]  ku.zis
musati    [right arrow]  mu.sa.ti
lovica    [right arrow]  lo.vi.ca
peder     [right arrow]  pe.der
stara     [right arrow]  sta.ra
stari     [right arrow]  sta.ri
satro     [right arrow]  sa.tro
skrta     [right arrow]  skr.ta
sorati    [right arrow]  so.ra.ti
Tarika    [right arrow]  ta.ri.ka
trosa     [right arrow]  tro.sa


Primjeri poput oblika prezenta kuzis i oblika akuzativa Tarika pokazuju da se prvi korak u derivaciji oblika odvija poslije fleksije, nakon sto fleksija odradi svoje, sto inace u morfologiji nije cest slucaj. (9) U satrovackome slengu to je ocekivano (v. i Cosic 2004), usp. npr. hrvatski (zadnji primjer sa slogotvornim [r]):
gla.vu (acc)            [right arrow]  vu.gla
ka.vu (acc)             [right arrow]  vu.ka
tra.vu (acc)            [right arrow]  vu.tra
tre.bu (acc)            [right arrow]  bu.tre [right arrow] bu.tra (nom)
ru.zna (fem)            [right arrow]  zna.ru
do.dem (1.pres)         [right arrow]  dem.do
ku.zis (2.pres)         [right arrow]  zis.ku
gle.daj (2.imp)         [right arrow]  daj.gle
ne.moj (imp) me je.bat  [right arrow]  moj.ne me bat.je
smr.di (3.pres)         [right arrow]  di.smr


Drugo, prvi slog premetni na kraj:
ba.ka       [right arrow]  ka.ba
ble.sa.vac  [right arrow]  sa.vac.ble
bo.li       [right arrow]  li.bo
bu.da.la    [right arrow]  da.la.bu
gu.zi.ca    [right arrow]  zi.ca.gu
ko.no.bar   [right arrow]  no.bar.ko
kra.sti     [right arrow]  sti.kra
ku.ca       [right arrow]  ca.ku
ku.rac      [right arrow]  rac.ku
ku.zis      [right arrow]  zis.ku
lo.vi.ca    [right arrow]  vi.ca.lo
mu.sa.ti    [right arrow]  sa.ti.mu
pe.der      [right arrow]  der.pe
sta.ra      [right arrow]  ra.sta
sta.ri      [right arrow]  ri.sta
sa.tro      [right arrow]  tro.sa
skr.ta      [right arrow]  ta.skr
so.ra.ti    [right arrow]  ra.ti.so
ta.ri.ka    [right arrow]  ri.ka.ta
tro.sa      [right arrow]  sa.tro


Primjer bu.da.la [bu'dala] [right arrow] da.la.bu vazan je jer jedini ima naglasak na srednjemu slogu, dakle rijec je o amfibrahu ([??]--?). Svi ostali primjeri jesu troheji (--?) i daktili (--??), dvoslozne i troslozne stope s naglaskom na prvome slogu, sto su i inace najcesce stope standardnoga hrvatskoga (30 % daktila, 28 % troheja, amfibrah je treca stopa po brojnosti, v. Skaric 2009: [section] 266), no premetanje je isto--premece se prvi slog, naglasen ili ne. U trosloznim amfibraskim oblicima cetverosloznih prefigiranih glagola poput dofurati 'dovesti'--dofuram [do'furam] (1.PRES) ili pokenjati 'posrati'--pokenjal [po'kenal] (PTCP) bit ce inace drukcije, premetnut ce se drugi i treci slog, do.fu.ram [right arrow] do.ram.fu i po.ke.nal [right arrow] po.nal.ke. Trece, afigiraj jo--...--n:
ka.ba       [right arrow]  jo--kaba--n
sa.vac.ble  [right arrow]  jo--savacble--n
li.bo       [right arrow]  jo--libo--n
da.la.bu    [right arrow]  jo--dalabu--n
zi.ca.gu    [right arrow]  jo--zicagu--n
no.bar.ko   [right arrow]  jo--nobarko--n
sti.kra     [right arrow]  jo--stikra--n
ca.ku       [right arrow]  jo--caku--n
rac.ku      [right arrow]  jo--racku--n
zis.ku      [right arrow]  jo--zisku--n
vi.ca.lo    [right arrow]  jo--vicalo--n
der.pe      [right arrow]  jo--derpe--n
ra.sta      [right arrow]  jo--rasta--n
ri.sta      [right arrow]  jo--rista--n
sa.ti.mu    [right arrow]  jo--satimu--n
tro.sa      [right arrow]  jo--trosa--n
ta.skr      [right arrow]  jo--taskr--n
ra.ti.so    [right arrow]  jo--ratiso--n
ri.ka.ta    [right arrow]  jo--rikata--n
sa.tro      [right arrow]  jo--satro--n


Zavrsno slogovanje predvidljivo je i bez problema; spominjemo to jer ce se kod drugih rijeci zavrsno slogovanje pokazati kao vazno:

jo.ka.ban

jo.sa.vac.blen

jo.li.bon

jo.da.la.bun

jo.zi.ca.gun

jo.no.bar.kon

jo.sti.kran

jo.ca.kun

jo.rac.kun

jo.zis.kun

jo.vi.ca.lon

jo.der.pen

jo.ra.stan

jo.ri.stan

jo.sa.ti.mun

jo.tro.san

jo.ta.skrn

jo.ra.ti.son

jo.ri.ka.tan

jo.sa.tron

Premda uskladen s nacelom zvonkosti, relativno neobican, neprototipan slog imamo u ultimi skrn u jo.ta.skrn; njime hrvatske rijeci ne pocinju niti zavrsavaju. (10) Uzgred receno, ista pravila vrijede i za one spomenute primjere ubicasinje, usaflanje i sl., samo sto je afiks u--...--ne.

III.2 Jedini polazisni cetveroslozni oblik oznacili smo jednim asteriskom--muzicari (v. Tablicu 2). Da je jedincat, ne cudi, premetanje cetverosloznih rijeci nije tako cesto. Doduse, ne bismo bas rekli da ga nema, kako kaze Cosic (2004: 15). Mnozinski oblik i tu pokazuje da fleksija prethodi slogovanju i derivaciji. Pravila su skladna s onima u [section] III.1. Prvo, sloguj prototipno, prema nacelima zvonkosti i najvecega pristupa:
muzicari  [right arrow]  mu.zi.ca.ri


Drugo, prvi slog premetni na kraj, dakle ne mu.zi.ca.ri [right arrow] ca.ri.mu.zi, nego:
mu.zi.ca.ri  [right arrow]  zi.ca.ri.mu


To nije posve predvidljivo jer u zagrebackome ce se slengovskome premetanju cesce rabiti dvije trohejske stope, odnosno premetat ce se po dva sloga. Primjere za oboje imamo u premetnutoj pjesmi rock--skupine Hladno pivo >>Backizagre stuhpa seja<< (tj. >>Zagrebacki pastuh jase<<, 1999):
za.gre|bac.ki (ADJ)  [right arrow]  bac.ki|za.gre
su.prot|sta.v[??]at  [right arrow]  sta.v[??]at|su.prot
ko.le|[??]i.ce (PL)  [right arrow]  [??]i.ce|ko.le
gra|mo.fo.na (GEN)   [right arrow]  mo.fo.na|gra


Cetvrti primjer premece prvi slog, mozda zbog rime s gra.da [right arrow] da.gra u prethodnome stihu. Kad bismo htjeli premetnuti rijec sa.tro.vac.ki, intuitivno bismo rekli tro.vac.ki.sa. Trece, afigiraj jo--...--n:
zi.ca.ri.mu  [right arrow]  jo--zicarimu--n


Zavrsni slogovi jesu ovi:

jo.zi.cari.mun

III.3 Dva oblika s dvama asteriscima (v. Tablicu 2) razlikuju se od ostalih jer su jednoslozna--grad i moj. Pravila za njih nisu ocekivana, ali objasnjiva su. Prvo, slogovanja nema jer oblici su jednoslozni. Drugo, premetni odstup sloga na pocetak pristupa:
grad  [right arrow]  dgra
moj   [right arrow]  jmo


(Imamo potvrde samo za jednoclane odstupe, necemo predvidati kako bi se premetale rijeci poput kost, vjest, sport, tekst.) (11) Time smo dobili dvostruko neobicne oblike jer nisu prototipni hrvatski slogovi (nema ih na pocetku hrvatskih rijeci, jmo usto narusava i nacelo zvonkosti jer j je zvonkije od m), a nisu ni u skladu s ocekivanim zagrebackim premetanjem jednosloznih rijeci, koje redovito podrazumijeva ustroj VC.CV s ponavljanjem jezgrenoga vokala:
konj  [right arrow]  on.ko
fuj   [right arrow]  uj.fu
stan  [right arrow]  an.sta
muz   [right arrow]  uz.mu
kaj   [right arrow]  aj.ke (sic! usp. npr. kaj velis [right arrow] aj.ke
                     lis.ve)


Iznimno ustroj je CV.C(C)V ili neki treci:
smed  [right arrow]  de.sme
dzep  [right arrow]  pa.?e


sto se moze objasniti sintakticki, prema genitivnoj sintagmi smede boje ([right arrow] de.sme je.bo) te prijedloznoj sintagmi (spremiti, staviti) u dzep(a). (12) Ocekivano bi dakle bilo:
grad  [right arrow]  ad.gra
moj   [right arrow]  oj.mo


No time bi se stvorili losi uvjeti za treci korak, afiksaciju. Trece, afigiraj jo--...--n:
dgra  [right arrow]  jo--dgra--n
jmo   [right arrow]  jo--jmo--n


Nakon toga zavrsno preslogovljavanje glasi ovako:

jod.gran

joj.mon

Ako bi se postivala zagrebacka metateza jednosloznih rijeci, rezultat bi bili neprototipni slogovi bez pristupa ad i oj, k tomu s problematicnim zijevom izmedu dvaju vokala:

jo.ad.gran

jo.oj.mon

U fonologiji je opcepoznata cinjenica da su univerzalno prototipni slogovi slogovi CV. Jakobson i Halle (1956: 37, 20) to su formulirali ovako:

CV (Consonant + Vowel) is the only universal model of the syllable. There are languages where every syllable consists of a consonant and a succeeding vowel (CV).

Konstancki arhiv univerzalija daje ovakvu standardnu formulaciju (v. KUA, #687):

CV (Consonant + Vowel) is the only universal model of the syllable. There are languages lacking syllables with initial vowels and/or syllables with final consonants, but there are no languages devoid of syllables with initial consonants or syllables with final vowels.

U malo lezernijemu tonu G. N. Clements to je 1990. formulirao anegdotalnom doskocicom >>syllables prefer to start with a bang and end with a whimper<< (Gussenhoven--Jacobs 2005: 165-166). Postoji dakle univerzalna sklonost tomu da slog pocne konsonantom i da bude otvoren, odatle uostalom i opce nacelo najvecega pristupa. To potvrduje i standardni hrvatski, u kojemu slogovi CV cine 60 %, slogovi CCV 15,3 %, a slogovi VC samo 1,7 % svih slogova (Skaric 1991: [section] 843). Protuprimjer apsolutnoj sklonosti slogovima CV, nezabiljezen u KUA, mogao bi biti pama--njunganski arandijski jezik arrernte u sredisnjoj Australiji. (13) Breen--Pensalfini (1999) pokazuju da se arrernte moze smatrati jezikom bez pristupa (e. onsetless), sa slogovima VC i VCC, ako se dubinsko inicijalno /e/ pretpostavi i u onih 25 % rijeci koje izgovorene izolirano pocinju konsonantom, sto izmedu ostaloga potvrduju reduplikacijski obrasci te rabbit talk, tamosnja igra premetanja rijeci koja ce i nas zanimati (v. infra [section] VI). (14) Univerzalnu sklonost slogovima CV autori pripisuju fonetskim razlozima, prijelaz s konsonanta na vokal akusticki je izrazitiji, upadljiviji od prijelaza s vokala na konsonant, u fonoloskome smislu nema nista--smatraju--sto bi govorilo protiv slogova VC. Kakvo god teorijsko tumacenje bilo, arrernte je svakako izrazito neobican ako nista vec po tome sto su slogovi bez pristupa u njemu daleko brojniji.

III.4 Trima asteriscima (v. Tablicu 2) oznacili smo osam dvosloznih i trosloznih oblika u kojih se nase slogovanje ne podudara sa slogovanjem u rasclambi krajnjih oblika. Medu njima ima onih koji se mogu slogovati razlicito, primjerice doktor i picka mogli bi rubno podnijeti slogovanje do.ktor (usp. hrv. inicijalne skupove u k tebi, k tomu, ktitor) i pi.cka (usp. hrv. inicijalni skup u ckomiti 'sutjeti'). Za tucnjavu nema prepreke u zvonkosti da se ne sloguje tu.cna.va, tek sto na pocetku hrvatskih rijeci nemamo cna-, pa bi to bio neprototipni pristup. Najzad mindza i pimpek te karna i torbanje ne mogu se slogovati drukcije od nasega slogovanja zbog nacela zvonkosti u pristupu (*n?a, *mpek, *rna, *rba) i razlicitih ogranicenja, primjerice ogranicenja dvaju bilabi-jala (mp) u pimpek ili ogranicenja likvidnosti i nazalnosti (rn) u karna (usp. Jelaska 2004: 166-171). Kazemo, ne mogu, a ipak se sloguju. Zasto je tomu tako, vidi se u slogovima krajnjega oblika. Evo kako bi glasila pravila za tu skupinu oblika. Prvo, sloguj, ali ne postujuci opce nacelo zvonkosti i prototipne hrvatske slogove, nego imajuci na umu samo nacelo maksimalnoga pristupa:
doktor    [right arrow]  *dok.tor    [right arrow]  do.ktor
karna     [right arrow]  *kar.na     [right arrow]  ka.rna
mindza    [right arrow]  *min.?a     [right arrow]  mi.n?a
picka     [right arrow]  *pic.ka     [right arrow]  pi.cka
pickica   [right arrow]  *pic.ki.ca  [right arrow]  pi.cki.ca
pimpek    [right arrow]  *pim.pek    [right arrow]  pi.mpek
torbanje  [right arrow]  *tor.ba.ne  [right arrow]  to.rba.ne
tucnjava  [right arrow]  *tuc.na.va  [right arrow]  tu.cna.va


Sad se mozemo vratiti i jednosloznim rijecima (v. [section] III.3) i kazati da je i u njih premetanje vodeno stvaranjem sloga s najvecim mogucim pristupom:
grad  [right arrow]  *ad.gra  [right arrow]  d.gra
moj   [right arrow]  *oj.mo   [right arrow]  j.mo


Svi su dakle parametri hrvatskoga slogovanja podredeni maksimalnomu pristupu. Drugo, kao u ostalih visesloznih rijeci (v. [section][section] III.1-2), prvi slog pre-metni na kraj:
do.ktor    [right arrow]  ktor.do
ka.rna     [right arrow]  rna.ka
mi.n?a     [right arrow]  n?a.mi
pi.cka     [right arrow]  cka.pi
pi.cki.ca  [right arrow]  cki.ca.pi
pi.mpek    [right arrow]  mpek.pi
to.rba.ne  [right arrow]  rba.ne.to
tu.cna.va  [right arrow]  cna.va.tu


Trece, afigiraj jo--...--n:
ktor.do    [right arrow]  jo--ktordo--n
rna.ka     [right arrow]  jo--rnaka--n
n?a.mi     [right arrow]  jo--n?ami--n
cka.pi     [right arrow]  jo--ckapi--n
cki.ca.pi  [right arrow]  jo--ckicapi--n
mpek.pi    [right arrow]  jo--mpekpi--n
rba.ne.to  [right arrow]  jo--rbaneto--n
cia.va.tu  [right arrow]  jo--cnavatu--n


Dobiveni zavrsni slogovi jesu ovi:

jok.tor.don

jor.na.kan

jon.?a.mirn

joc.ka.pin

joc.ki.ca.pin

jom.pek.pin

jor.ba.ne.ton

joc.na.va.tun

III.5 Ponovimo zakljucak ovoga dijela--pri slogovanju se kao kljucno pokazuje nacelo najvecega moguceg pristupa. Da nije tako, kod jednosloznih rijeci dobivali bismo slogove bez pristupa, koji u hrvatskome nisu nemoguci, ali su rijetki (v. [section] III.3):
grad  [right arrow]  *jo.ad.gran  [right arrow]  jod.gran
moj   [right arrow]  *jo.oj.mon   [right arrow]  joj.mon


a kod dvosloznih i trosloznih nemoguce odstupe (v. [section] III.4), odnosno slogove:
doktor    [right arrow]  *jo.tor.dokn    [right arrow]  jok.tor.don
karna     [right arrow]  *jo.na.karn     [right arrow]  jor.na.kan
mindza    [right arrow]  *jo.?a.minn     [right arrow]  jon.?a.min
picka     [right arrow]  *jo.ka.picn     [right arrow]  joc.ka.pin
pickica   [right arrow]  *jo.ki.ca.picn  [right arrow]  joc.ki.ca.pin
pimpek    [right arrow]  *jo.pek.pimn    [right arrow]  jom.pek.pin
torbanje  [right arrow]  *jo.ba.ne.torn  [right arrow]  jor.ba.ne.ton
tucnjava  [right arrow]  *jo.na.va.tucn  [right arrow]  joc.na.va.tun


Svi zavrsni slogovi, odnosno odstupi u srednjemu stupcu nepremostivo bi narusavali ogranicenja hrvatskoga slogovnog ustroja (v. npr. Jelaska 2004: 166-171). Svih pet--cn kn mn nn rn--neovjereno je u hrvatskim rijecima, ne da nisu prototipni, nego ih nema. Naslijedene rijeci u hrvatskome imaju samo cetiri dvoclana odstupa (st st zd zd), pozajmljene ih imaju daleko vise, ali medu njima nema navedenih (v. Turk 1992; Markovic 2013), odstupi cn kn mn usto narusavaju opce nacelo zvonkosti.

Mozemo kratko rezimirati da u svemu tom procesiranju slogovanja i metateze ima reda koji je uvjetovan krajnjim rezultatom. Zarad toga rezultata u medukoracima su moguca odstupanja od nacelnih pravila hrvatskoga, kako morfoloskih (fleksija prije derivacije) tako slogovnih.

IV. Diskontinuirani afiks koji se pricvrscuje osnovi slijeva i zdesna, i to tako da mu dijelovi nikad ne dolaze samostalno kao prefiks i sufiks, barem ne u znacenju koje imaju kad dolaze upareni, zove se cirkumfiks. Diskontinuirani afiksi poput infikasa, transfikasa, cirkumfikasa (o terminima i pojmovima v. npr. Markovic 2012; Muller et al. (ur.) 2015) u jezicima svijeta rjedi su od kontinuiranih. U svojemu klasicnome radu Greenberg je to implikacijski formulirao ovako (1963: 92, #26):

If a language has discontinuous affixes, it always has either prefixing or suffixing or both.

U standardiziranome obliku Konstanckog arhiva univerzalija ta univerzali-ja glasi ovako (v. KUA, #503), nema protuprimjera i jos nije opovrgnuta:

IF there are discontinuous affixes, THEN there is prefixing and/or suffixing.

Zajedno s visestrukom supletivnoscu, supostojanjem razlicitih padeznih obiljezavanja (akuzativnog i ergativnog), endoklitikama, visestrukim morfovima slaganja ili obiljezavanjem vremena na zamjenicama Harris (2010) cirkumfikse ubraja u neuobicajena obiljezja u jezicima svijeta. (15) Autorica tvrdi da su ta obiljezja rijetka i neobicna jer zahtijevaju niz dijakronijskih promjena ili preduvjeta. Nijedan od koraka u njihovu dijakronijskome razvoju ne mora biti rijedak ili neobican sam po sebi, vec neobican krajnji ishod bude kad se oni poklope. Kljucna je dakle, kaze Harris, mala vjerojatnost koincidencije razlicitih dijakronijskih promjena u tocnome redoslijedu. Da bi u kojemu jeziku uopce bilo cirkumfiksa, potrebno je:--da neke rijeci postanu klitike,--da klitike postanu afiksi,--da neke klitike postanu sufiksi,--da neke klitike postanu prefiksi (pritom valja na umu imati izrazitu univerzalnu sklonost sufiksaciji, koja je daleko cesca od prefiksacije),--da se neki prefiks i neki sufiks povezu u jedinstven afiks, cirkumfiks. Vjerojatnost da se sve to skupa u jeziku dogodi relativno je malena (idem: 92), ali kad i ako se dogodi, nastalo obiljezje moze biti izrazito dugotrajno, kao sto su to u gruzijskome vec vise od tisucljeca i pol tri suposto-jeca sustava padeznoga obiljezavanja i obilna cirkumfiksacija (idem: 98).

Medu europskim jezicima cest je udzbenicki primjer za cirkumfiks njemacki particip prosli s afiksom ge--...--t (v. npr. LGR; Haspelmath--Sims 2010: 20; Booij 2005: 29, 178, s primjerima iz nizozemskoga), primjerice od glagola mischen 'mijesati':
misch--en 'mijesati'  ge--misch--t 'mijesan'


Dijakronijski, rekosmo vec, cirkumfiksi obicno postaju od kombinacija pre-fikasa i sufikasa (v. Brown i Ogilvie (ur.) 2009: 288; Harris 2010: 92), medutim u strogome smislu njemacko ge--...--t ne bi bio pravi cirkumfiks jer i prefiks ge--i sufiks--t mogu u pojedinim skupinama glagola doci samostalno s istim znacenjem participa prosloga, a to kod pravih cirkumfiksa ne bi smio biti slucaj (v. Markovic 2012: 58; Muller et al. (ur.) 2015: [section] 5.3):
trag--en 'nositi'                  ge--trag--en 'nosen'
er--trag--en 'podnositi, trpjeti'  er--trag--t 'podnosen, pretrpljen'


Prave cirkumfikse, one koji ne bi bili samo kombinacije prefiksa i sufiksa, nalazimo u austronezijskim jezicima, primjerice indonezijskome (v. Sneddon 1996: 35-37):
baik 'dobar'  ke--baik--an 'dobrota'
raja 'kralj'  ke--raja--an 'kraljevstvo'


u kartvelskim jezicima, primjerice gruzijskome (v. Hewitt 2005: 282, 352):
kartv--el--i 'Gruzijac'  sa--kartv--el--o 'Gruzija'
p'ur--i 'kruh'           me--p'ur--e 'pekar'


u cukotsko--kamcatskim paleosibirskim, primjerice u cukotskome padez komitativ s ge--...--e (ge--tumg--e 's prijateljem'), negirani glagol s e--...--ke (Muravyova 1998: 523, 534), u algickim jezicima u Sjevernoj Americi (Brown i Ogilvie (ur.) 2009: 288). Prema Lajpciskim pravilima glosiranja cirkumfiks bi se oznacavao, kako ondje vele, >>bipartitno<< (v. LGR), s njemackim glagolom sehen 'vidjeti'; usporedo dajemo primjer za latinski infiks:
ge--seh--en          ge--seh--en          reli[??]n[??]qu--ere
PTCP--vidjeti--PTCP  PTCP--vidjeti--circ  ostaviti[??]PRES[??]--INF
'viden'              'viden'              'ostaviti'


Muller et al. (ur.) (2015: [section] 5.3) predlazu notaciju uskladenu s navedenom za infikse (notacija izlomljenim zagradama) s gruzijskim primjerom nominalizacije (NR) pridjeva did--i 'velik':

si[??]did[??]e

[??]NR[??]large

'velicina'

To nam je manje vazno, u ovome radu ionako biljezimo tradicionalno (x--...--y), vaznija nam je ondje spomenuta siroka mogucnost tumacenja cirkumfi-kasa prema kojoj bi se o tim afiksima moglo govoriti i u slavenskim primjerima poput hrvatskih potkozni (moguci cirkumfiks pod--...--n--) ili dohodak (moguci cirkumfiks do--...--k--). Mi takve slucajeve necemo smatrati cirkumfiksacijama jer svi takvi prefiksi i sufiksi mogu doci samostalno, s istim znacenjem. Iz istoga razloga cirkumfikse necemo prepoznavati u superlativu (npr. naj--...--j-u najgluplji). Takoder ni u povratnim glagolima poput najesti se (v. o tome u Tafra i Kosutar 2009), vec i stoga sto se u hrvatskome nije afiks (sufiks), nego je klitika. Mi dakle smatramo da standardni hrvatski u katalogu afikasa nema cirkumfiks. Nadalje, nema nista poput prefiksa jo--i sufiksa--n--sto bi doslo u obzir kao sastavni dio cirkumfiksa jo--...--n, na temelju cega bismo mogli pretpostaviti eventualan naravni razvoj opisan u Harris (2010). Postoji u hrvatskome dvadesetak rijeci s neproduktivnim sufiksom--n--, primjerice nazivi za mjesece (sijecanj, travanj, svibanj, lipanj, srpanj), neke cinove (cucanj, pucanj, propanj) i predmete (bubanj, svezanj, rezanj, potporanj) (v. npr. Babic 1986: [section] 1151), ali ne vidimo da bi to--n--imalo ikakve veze s cirkumfiksom jo--...--n. Najzad, nista poput prefiksa jo--nema ni sleng--prema Sabljakovoj (1981; 2013) gradi ako se u rijeci moze izluciti prefiks jo--, moze se izluciti i sufiks --n--, nema rijeci s jo--bez--n--. Ako je tako, rijec je o cirkumfiksu jo--...--n. Tomu morfu ne bismo pridruzili nikakvo znacenje, odnosno smatrali bismo ga praznim morfom (v. Hockett 1947). Prazni morfovi u hrvatskome ne bi bili posve neobicni, u a--sklonidbi ima zarobljenih (e. entrapped) praznih sufikasa poput--ov--u morf--ov--i (PL, usp. alomorfi), zvuk--ov--i (PL, usp. zvuci),--es--u cud--es--a (PL, usp. cuda), tjel--es--a (PL, usp. tijela) (v. Markovic 2012).

V. Jonjkanje se, da ga sad tako nazovemo, uklapa u univerzalnost igara rijecima koje se temelje na slogovnome ustroju, dapace u onu slozeniju skupinu koja ukljucuje metatezu i afiksaciju. Tako bismo igre rijecima prema slozenosti prigodno mogli i razvrstati na one s dodavanjem slogova (v. [section] V.1), one s metatezom (v. [section] V.2), one s ispustanjem slogova, osobito na pocetku rijeci (v. [section] V.3) te one koje objedinjuju metatezu i dodavanje glasova, slogova ili afikasa (v. [section] VI). Pritom cemo za svoje potrebe hotimice zanemariti one igre rijecima koje se temelje na glasovnome ustroju, primjerice jezikolomke (npr. hrv. cvrci cvrcak na cvoru crne smrce u pjesmi V. Nazora, riba ribi grize rep i sl.), obostranke (palindrome, npr. hrv. Ana voli Milovana, U Rimu umiru, usp. Bagic 2012: s. v. palindrom) i sl.

V.1 Jednostavnu vrstu igre umetanja slogova u hrvatskome--posluzila je kao argument za autosegmentalni prikaz hrvatskoga sloga--opisao je Mihaljevic (1991: 76-78; usp. takoder Jelaska 2004: 183-185). Rijec je o umetanju sloga pV iza jezgre svakoga sloga (V = jezgreni vokal) i potom preslogovljavanja, primjerice:
Ja te vo.lim.                 [right arrow]  ja.pa te.pe vo.po.li.pim
Ti si jos klin.ka.            [right arrow]  ti.pi si.pi. jo.pos
                                             kli.pin.ka.pa
Htje.la bih te po.lju.bi.ti.  [right arrow]  htje.pe.la.pa bi.pih te.pe
                                             po.po.lju.pu.bi.pi.ti.pi


Koliko je igra ziva i prosirena, nije posebno ni vazno, jezicne igre mogu biti dugotrajne i kratkotrajne. (16) Blake (2010: 227) takoder kaze da su jezicne igre nekad bile popularne medu mladim govornicima engleskoga, ali da su zadnjih desetljeca izisle iz uporabe. Kako bilo, ista ili vrlo slicna igra nahodi se u Spanjolskoj, Portugalu i diljem Latinske Amerike i poznata je pod spanjolskim nazivom jeringonza ili portugalskim lingua do pe, ili nekim njihovim inacicama. Internet je pun primjera, postoje cak stranice za prijevod sa spanjolskoga na jeringonzu. Unatoc mogucim razlikama u polozaju umetnuta sloga radi se o igrama jednakima opisanoj hrvatskoj. Evo nekoliko primjera iz spanjolskoga (Ana Cavar, osob. priop.):
zo.rra 'lisica; drolja'    [right arrow]  zo.po.rra.pa
ce.ni.ce.ro 'pepeljara'    [right arrow]  ce.pe.ni.pi.ce.pe.ro.po
Espana perdio con Italia.
'Spanjolska izgubila od
Italije.'
                           [right arrow]  es.pe.pa.pa.na.pa
                                          per.pe.dio.po con.po
                                          i.pi.ta.pa.lia.pa


te portugalskoga (Marina Negotic, osob. priop.):
cabra 'koza'            [right arrow]  ca.pa.bra.pa
sau.da.de 'nostalgija,  [right arrow]  sa.pa.u.pu.da.pa.de.pe
ceznja'
Ja te di.sse que na.o
gos.to dos pe.sse.gos.
                                       'Rekla sam ti vec da ne volim
                                       breskve.'
                        [right arrow]  pe.ja pe.te pe.di
                                       pe.sse pe.que
                                       pe.na.pe.o pe.gos.pe.to
                                       pe.dos pe.pe.pe.sse.pe.gos


Sherzer (1982: 179; 2002: 28) na temelju svojih istrazivanja izvjestava o identicnim igrama na razlicitim stranama svijeta--u cibcanskome kunskome jeziku (e. kuna) u Panami te u austronezijskome malajsko--polinezijskome balijskome jeziku (e. balinese) na Baliju. U kunskome se poslije jezgrenoga vokala umece ppV ili rV, bio slog otvoren ili zatvoren (slogovanje nase):
pi.a 'gdje, kamo'        [right arrow]  pi.ppi.a.ppa
mer.ki pi.a pe na.e
'Amerikance, kamo ides'
                         [right arrow]  me.pper.ki.ppi.pi.ppi.a.ppa.
                                        pe.ppe na.ppa.e.ppe
pe 'ti'                  [right arrow]  pe.re
ta.ni.kki 'on dolazi'    [right arrow]  ta.ra.ni.ri.kki.ri


U balijskome se poslije jezgrenoga vokala umece sV, bio slog otvoren ili zatvoren (Sherzer 2002: 28-29, slogovanje nase):
ti.ang ke pe.ken 'idem na trznicu'  [right arrow]  ti.si.a.sang ke.se
                                                   pe.se.ke.sen


Nesto slicno postoji i u susjednome javanskome (e. javanese) (Sherzer 1984: 184), koji ne treba mijesati s francuskim >>javanskim<< (fr. javanais), inacicom francuskoga zakrabuljenom umetanjem sloga av poslije pristupa, pristupa i jezgre ili citava sloga (v. Guiraud 1963 [1956]: 23, 69-70; Blake 2010: 230-231; Robert 2012: s. v. javanais):17
beau 'lijep, dobar, drag'    [right arrow]  baveau
grosse 'velik, debeo (FEM)'  [right arrow]  gravosse
non 'ne'                     [right arrow]  navon
jardin 'vrt'                 [right arrow]  javardin
chaussure 'cipela'           [right arrow]  chavaussavurave


Premda se moze temeljiti na zamjeni pocetnih glasova supostavljenih susjednih i susljednih rijeci (npr. hrv. gol i bos [right arrow] bol i gos, v. Bagic 2012: s. v. spunerizam), ako se temelji na zamjeni pocetnih otvorenih slogova, spunerizam takoder moze pripadati skupini jednostavnih slogovnih igara rijeci. Primjerice u hrvatskome:
Pi.zda ti ma.te.ri.na!       [right arrow]  ma.zda ti pi.te.ri.na
Pi.cka vam materina, ovo je  [right arrow]  plja.cka vam materina,
plja.cka!                                   ovo je pi.cka


Jasno, mislimo na hotimicne, osvijestene igre rijecima, ne na spunerizme kao omaske, kakve su u hrvatskome primjerice (prema Jelaska 2004: 102):
kr.sti.la u cr.kvi  [right arrow]  cr.kvi.la u kr.stvi


Pri spunerizmu se smjenjuju citavi slogovi ili pristupi slogova. Suprotno od toga nalazimo u tajskome, gdje se za potrebe rime u poeziji ili za prikrivanje vulgarnih rijeci rabe kham phuan (e. flipped words). Obicno se radi o dvosloznim rijecima kojih slogovi zamjenjuju svoje rime (rimu ili srok sloga cine jezgra i odstup), uz mogucu promjenu tona. U trosloznim rijecima rime zamjenjuju prvi i treci slog (v. Iwasaki--Ingkaphirom 2005: 46-47):
yii.pun 'Japanac'              [right arrow]  yun.pii
sii [phrase omitted] 'crven'   [right arrow]  [phrase omitted] dii
                                              'crven; dobro svjetlo'
puu thalee 'morski rak'        [right arrow]  pee tha.luu


Koliko je slogovni ustroj vazan za igre rijecima, pokazuje i engleski back slang, jezik kojim su komunicirali londonski ulicni trgovci hrane u 19. stoljecu (v. Blake 2010: 217-221). Premda se temeljio na unatraznome izgovaranju rijeci, i to prema onomu kako se pisu (sto je samo po sebi neobicno jer dobar dio govornika toga slenga bio je nepismen), ako bi krajnji izgovor narusavao engleski slogovni ustroj, doslo bi do nekih prilagodbi. Stoga bi uz redovito:
yes ' da'         [right arrow]  say
market 'trznica'  [right arrow]  tekram
apple 'jabuka'    [right arrow]  elpa


bilo i ovakvih oblika:
hat 'sesir'       [right arrow]  tatch
home 'dom, doma'  [right arrow]  eemosh
old 'star'        [right arrow]  delo
cold 'hladan'     [right arrow]  deloc
lamb 'janje'      [right arrow]  bemal
girl 'djevojka'   [right arrow]  elrig


bilo zato sto [h] ne moze ciniti odstup engleskoga sloga (hat [right arrow] *tah, home [right arrow] *eemoh) bilo ne bi li se izbjegli neprihvatljivi pristupni konsonantski skupovi (*dlo, *dloc, *bmal, *lrig). U hrvatskome, cini se, takva postupka nema, a ne prepoznaje ga bas ni Guiraud u francuskome (npr. tobacco [right arrow] occabot, look [right arrow] kool), gdje je cesce premetanje slogova (1963 [1956]: 70).

V.2 Slozenije igre rijecima ukljucuju metatezu (premet, premetanje, transpoziciju). Metateza je veoma sirok jezikoslovni pojam i u siremu smislu moze obuhvacati cak i sintakticke inverzije. Nas ovdje zanima samo kao fonoloski pojam i termin i to opet ne kao nesvjestan fonoloski postupak premetanja glasova, ne analogijom potaknut postupak, ne kao omaska ili djecje eksperimentiranje, nego kao posebna vrsta metateze koju nalazimo u onome sto bi se zvalo tajnim jezicima, koja je metateza hotimicna, svjesna i osvijestena, trajna i sustavna. (18) U srednjojuznoslavenskim urbanim govorima, pa i u hrvatskima, osobito kontinentalnima, takvi slengovi s metatezom poznati su pod nazivom satrovacki. O terminu usp. supra nasu terminolosku opasku te rad Cosic (2004), gdje se izmedu ostaloga veli da >>satrovackog nema ni u jednom drugom slovenskom jeziku cak ni u naznakama. Ocekivali bismo bar neke slicnosti u najsrodnijim juznoslovenskim jezicima, ali ni u slovenackom ni u makedonskom nema ni traga ovoj pojavi<<. Evo nekoliko zagrebackih primjera, jednosloznih:
fol                [right arrow]    ol.fo
lud                [right arrow]    ud.lu
dvosloznih:
bu.rek             [right arrow]    rek.bu
do.bro             [right arrow]    bro.do
do.ma (adv)        [right arrow]    ma.do
Fra.no             [right arrow]    No.fra
glu.pi             [right arrow]    pi.glu
gu.zva             [right arrow]    zva.gu
hla.ce (pl)        [right arrow]    ce.hla
Kre.so (Kresimir)  [right arrow]    So.kre
mo.ze (3.pres)     [right arrow]    ze.mo
ni.sta             [right arrow]    sta.ni
pi.jan             [right arrow]    jan.pi
pu.sti (2.imp)     [right arrow]    sti.pu
sra.ne             [right arrow]    ne.sra
su.pak             [right arrow]    pak.su
(u.)nu.tra         [right arrow]    tra.nu
u.zas              [right arrow]    zas.u   [right arrow]  za.su
vru.ce             [right arrow]    ce.vru


trosloznih, s razlicitim premetanjem:
bo.le.stan  [right arrow]  stan.bo.le  *le.stan.bo  (npr. stanbole na
                                                    zakmo)
se.vi.ca    [right arrow]  vi.ca.se    *ca.se.vi


Medunarodno udzbenicki je primjer takva jezika francuski verlan ([left arrow] fr. l'envers 'naopako, izokrenuto, obratno') s prevrtanjem slogova, izgovaranjem rijeci unatrag, zamjenom inicijalnih konsonantskih skupova susjednih susljednih rijeci (v. Sherzer 2002: 27-28; Blake 2010: 236; Robert 2012: s. v. verlan):
cafe 'kava'                 [right arrow]  feca
fou 'lud'                   [right arrow]  ouf
cul 'guzica'                [right arrow]  luc
metro 'podzemna'            [right arrow]  trome
bonjour 'dobar dan'         [right arrow]  jourbon
merci 'hvala'               [right arrow]  cimer
il est mechant 'on je zao'  [right arrow]  il est chamer
passe moi la bouteille      [right arrow]  sap moi la toubeille
'dodaj mi bocu'
                                           sepas oim la teillebout


Sherzer (2002: 28) cak spominje noviju igru veul u juznim predgradima Pariza, nesto poput >>verlana na kvadrat<<:
                                verlan                   veul
femme 'zena'     [right arrow]  meuf      [right arrow]  feume
comme ca 'tako'  [right arrow]  ca comme  [right arrow]  asmeuk


Na drugoj strani Atlantika u vec spomenutome jeziku panamskih domorodaca Kuna, kojih vecina zivi na otocima na sjevernoj, karipskoj strani Paname, J. Sherzer jos se 1970. upoznao s bogatstvom igara rijecima i njihovom sveprisutnoscu u svakodnevici Kuna Premetanje slogova zove se ondje sorsik sunmakke (e. talking backwords) (v. Sherzer 2002: vii, 28, slogovanje nase):
mer.ki pi.a pe na.e 'Amerikance,  [right arrow]  ki.mer a.pi pe e.na
kamo ides'


Isticemo takve primjere iznova i iznova da ne bi ispalo da je igra rijeci svojstvena samo >>uznapredovalim<< zapadnoeuopskim jezicima i njihovim gradskim idiomima.

V.3 Blake (2010: 227, 229) pise da gotovo svi tajni jezici svijeta rabe neko sustavno fonolosko iskrivljivanje, distorziju, poput premjestanja ili dodavanja slogova; ispustanje slogova rjede je, posebice afereza, ispustanje na pocetku rijeci. (19) Guiraud (1963 [1956]: 75) za francuski daje ove primjere, treci je iz H. de Balzaca, sa znacenjem 'ne, nista':20
municipal 'lokalni, gradski'  [right arrow]  cipal
capitaine 'kapetan'           [right arrow]  pitaine
bernique 'priljepak'          [right arrow]  nique


Langlois (2006) izvjestava o igri ispustanja pocetnoga sloga u govornika tinejdzera jezika pitjantjatjara u sredisnjoj Australiji. Takvo poigravanje afere-zom zovu e. short--way language, primjerice:
kutjara 'dva'        [right arrow]  tjara
rapita 'zec'         [right arrow]  pita
alatjiri--nyi        [right arrow]  latjirinyi
'ponasati se--PRES'
kuula 'skola'        [right arrow]  laa
papa 'pas'           [right arrow]  paa


Rijeci rapita i kuula, prepoznat ce se, pozajmljenice su iz engleskoga, a slogovi laa i paa produzeni su zbog zahtjeva minimalne rijeci u tome jeziku. Mladim govornicima hrvatskoga u kontinentalnoj Hrvatskoj postupak je dobro poznat, i sami ga rabe u nekoliko frekventnih ostvaraja:
ko.su.la     [right arrow]  [??].su.la
ko.le.ga     [right arrow]  [??].le.ga
mu.zi.ka     [right arrow]  [??].zi.ka
dro.la       [right arrow]  [??].la
fri.zu.ra    [right arrow]  [??].zur.ka
su.pak       [right arrow]  [??].pak
bu.li.mi.ja  [right arrow]  [??].[??].mi.ja


Pisac ovoga rada sjeca se kako je jos 1980--ih rijec sulja, svojstvena govornicima iz Zagreba, iritirala njegove vrsnjake iz Primorja, a istodobno se rijec lega, svojstvena govornicima iz Osijeka, u Zagrebu i nije rabila. Nismo sigurni je li danas mnogo drugacije.

VI. Medu slogovnim igrama rijecima najslozenije su one koje ukljucuju premetanje i neku vrstu afiksacije, pricvrscivanja odsjecaka. Zbog prisutnosti engleskoga i citanosti anglo--saksonske literature u opcemu je jezikoslovlju relativno dobro poznat i u razlicitim inacicama opisan engleski pig latin. Temelji se na tome da se pocetni konsonant ili konsonantski skup rijeci premjesti na njezin kraj i da se potom sufigira ay; ako rijec pocinje vokalom, sufigira se way [wei], hay [hei], ay [ei]:

/k'aet/ 'macka' [right arrow] /'aetke/(Halle 1962: 386) Stop this car. 'Zaustavi [right arrow] Opstay isthay arcay. taj auto' (Ultan 1978: 371) Syntactic Structures was written by Noam Chomsky in nineteen fifty seven. 'Sintakticke strukture napisao je Noam Chomsky 1957.' [right arrow] Yntactic--say

Uctures--stray

as--way itten--wray

y--bay Oam--Nay

Omsky--Chay

in--way ineteen--nay

ifty--fay even--say.

(Trask 1996: s. v. pig

latin) Speech play and verbal art. 'Govorne igre i umjetnost rijeci.' [right arrow] Eechspay ayplay andhay

erbalvay arthay. (Sherzer 2002: 26) I will now give you an example of Pig Latin. 'Dat cu vam primjer pig latina.' [right arrow] Iway illway ownay ivegay ouyay anway exampleway of

way Igpay Atinlay.

(Blake 2010: 227)

No takvih igara ima po svemu svijetu. Od 1902. do 1954. danas glavni grad Vijetnama Hanoi bio je glavni grad Francuske Indokine. Guiraud (1963 [1956]: 66-68) opisuje prevrtanje tamosnjih mesara: inicijalni konsonant rijeci (C) zamjenjuje se sa ch, premjesta se na kraj rijeci te se dobivenoj osnovi domece im. Kljuc razumijevanja (fr. cle) igre bio bi dakle ovaj:
C  ...  [right arrow]  ch  ...  C--im


Trgovci zitom, sampanijeri (sampan je nesto kao indokineska trupica, camac na kojemu se odvija dobar dio trgovine), mesari, plesacice--svi imahu svoj kljuc. U francuskome se isti kljuc s pocetnim l i sufigiranjem nalazi pod nazivom loucherbem u mesara u La Villetteu te u prvoj polovici 19. stoljeca (doba E. Vidocqa) pod nazivom largonji (v. idem: 67-68):
boucher 'mesar'      [right arrow]  l--oucher--b--em
jargon 'zargon'      [right arrow]  l--argon--j--em
bon 'dobar'          [right arrow]  l--on--b--em      (lombem, 1821)
jargon 'zargon'      [right arrow]  l--argon--j--i
beau 'lijep, dobar'  [right arrow]  l--eau--b--iche
prince 'princ'       [right arrow]  l--inc--pr--e     (linspre, 1837)


Largonji se do kraja 19. stoljeca osobito rabio za novcane apoene (npr. deux [right arrow] leude '2 franka', sac [right arrow] lacse '1000 franaka', vingt [right arrow] linve '20 sua'). Rijec pak loufoque ([left arrow] fou 'lud') usla je u opci francuski sleng (Blake 2010: 236); Robert (2012: s. v.) joj pojavljivanje biljezi 1873., s napomenom da se govori i louftingue, s potvrdom iz 1885.

Slicna je igra vec spomenuti (v. supra [section] III.2) rabbit talk iz jezika arrernte. Danas vise nije uobicajen i poznaju ga samo neki stariji govornici. Nekad su ga rabili svi narastaji, manje radi tajnosti, vise radi humora ili za smanjivanje nelagode (Henderson 2002: 106). Pravila su sljedeca (v. Breen--Pensalfini 1999: 7-8, odande su i primjeri). Kod dvosloznih i trosloznih rijeci transponiraj pocetni slog na kraj rijeci:
ara[??][k.sup.w] 'ne'   [right arrow]  a[??][k.sup.w]ar
el'a[??] 'sad, danas'   [right arrow]  a[??]el'
itirem 'razmisljanje'   [right arrow]  iremit


Primjeri zorno pokazuju slogovni ustroj VC (npr. it.ir.em = VC.VC.VC, s trima zatvorenim slogovima), posve neobican za najveci dio jezika svijeta (recimo, kad bi to bila hrvatska rijec, slogovanje bi bilo i.ti.rem, s pristupima u drugome i trecemu slogu). Ako je rijec jednoslozna, oblici rabbit talka proizvode se dodavanjem pocetnoga sloga ey, odnosno [y] jer se pocetno /e/ ne izgovara ako je rijec izolirana, bila jednoslozna ili viseslozna:
a[[??].sup.w]'  [right arrow]  ey.a[[??].sup.w]  [right arrow]
covjek,
iniciran
covjek'
i[??]k          [right arrow]  ey.i[??]k         [right arrow]
'stopa'
alpet'ek        [right arrow]  et'.ek.alp        [right arrow]
'vratiti se,
ici nazad'

ya[[??].sup.w]
yi[??]k
t'ek.alp


Cini se da se i dvoslozne klitike mogu vladati kao zasebne fonoloske rijeci, primjerice dvoslozna klitika akert za padez komitativ u irlp akert 's uhom', sto je leksikalizirano i kao vrsta bumeranga, pa se oba dijela podvrgavaju promjeni (v. Henderson 2002: 110-111):21
irlp.ak.ert 'uho=COM'  [right arrow]  ey.irlp.ert.ak


Kod visesloznih rijeci (cetiri sloga i vise), primjerice slozenih glagola, ima kolebanja, pa se jedan glagol moze premetati kao da je rijec o dvjema fonoloskim rijecima (idem: 117-118).

Konacno, medu slozene igre rijecima s metatezom i afiksacijom mozemo uvrstiti i hrvatsko premetanje s pricvrscivanjem cirkumfiksa jo--...--n. Ono se vrlo dobro uklapa u univerzalnu sliku igara rijecima od Australije i Indokine do Zapadne Europe i Mezoamerike:
ku.rac  [right arrow]  jo--rac.ku--n


VII. Zakljucimo. U jezicnim igrama sirom svijeta u najrazlicitijim jezicima postoje ponovljivi, vjerojatno univerzalni postupci. Tri bismo im odlike istaknuli, dvije fonoloske i jednu morfolosku, ovim su radom potvrdene. Prvo, temelje se na slogovima, dakle na izgovornim, ne na znacenjskim odsjeccima. Time se neposredno potvrduje spoznaja da je slogovanje dio osnovne usvojene jezicne kompetencije govornika. Drugo, igre se temelje na dodavanju te premjestanju, premetanju slogova, rjede na ispustanju slogova, pogotovo pocetnoga. U hrvatskome slengu prepoznajemo plodnu slogovnu metatezu i manje plodnu slogovnu aferezu. To nisu osobito ceste promjene u nesvjesnu, naravnu jezicnome razvoju; u jezicima svijeta ima ih, metateze dapace mogu biti veoma sustavne, ali samo na razini glasova, ne na razini slogova. U jezicnim igrama takve su slogovne promjene hotimicne, svjesne i dosljedno provodene, izvodene obicno zapanjujucom vjestinom, premda kadsto narusavaju slogovni ustroj jezika o kojemu je rijec. Tako smo u ovome radu pokazali da se nacelo zvonkosti pri hrvatskome jonjkanju u medukoraku zrtvuje u korist nacela najvecega pristupa i prihvatljivoga konacnog preslogovljavanja. Trece, medu igrama rijecima nalazimo rjecogradne postupke i odsjecke kojih u morfologiji jezika o kojemu se radi ne mora biti, kao sto je to s ovdje opisanim pricvrscivanjem cirkumfiksa jo--...--n u hrvatskome slengu.

Literatura

Babic, Stjepan. 1986. Tvorba rijeci u hrvatskom knjizevnom jeziku: Nacrt za gramatiku. Zagreb: JAZU--Globus.

Bagic, Kresimir. 2012. Rjecnik stilskih figura. Zagreb: Skolska knjiga.

Blake, Barry J. 2010. Secret language: Codes, tricks, spies, thieves, and symbols. Oxford: Oxford University Press.

Blevins, Juliette. 2009. Another universal bites the dust: Northwest Mekeo lacks coronal phonemes. Oceanic Linguistics 48: 264-273.

Blevins, Juliette. 2012. Duality of patterning: Absolute universal or statistical tendency? Language and Cognition 4: 275-296.

Booij, Geert. 2005. The grammar of words: An introduction to morphology. Oxford: Oxford University Press.

Brdar--Szabo, Rita i Mario Brdar. 1998. Suptraktivni morfoloski procesi i jezicni varijeteti. U: Lada Badurina, Boris Pritchard i Diana Stolac (ur.) 1998. Jezicna norma i varijeteti: 71-76. Zagreb--Rijeka: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvistiku.

Breen, Gavan i Rob Pensalfini. 1999. Arrernte: A language with no syllable onsets. Linguistic Inquiry 30/1: 1-25.

Brown, Keith i Sarah Ogilvie (ur.) 2009. Concise Encyclopedia of Languages of the World. Oxford: Elsevier.

Bugarski, Ranko. 2006. Zargon: Lingvisticka studija. Drugo, preradeno i prosireno izdanje. Beograd: XX vek--Knjizara Krug.

Cosic, Pavle. 2004. Pravila zargonske metateze. Jezik danas VIII/19-20: 14-17.

Greenberg, Joseph H. 1963. Some universals of grammar with particular reference to the order of meaningful elements. U: Joseph H. Greenberg (ur.) 1963. Universais of language [Report of a conference held at Dobbs Ferry, New York, April 13-15, 1961]: 73-113. Cambridge, MA--London: The MIT Press.

Guiraud, Pierre. 1963 [1956]. L'argot. Troisieme edition. Paris: Presses universitaires de France.

Gussenhoven, Carlos i Haike Jacobs. 2005. Understanding phonology. Second edition. London: Hodder Arnold--Hachette Livre.

Halle, Morris. 1962. Phonology in generative grammar. Word 18: 54-72.

Harris, Alice C. 2010. Explaining typologically unusual structures: the role of probability. U: Jan Wohlgemuth i Michael Cysouw (ur.) 2010. Rethinking universals: How rarities affect linguistic theory: 91-103. Berlin--New York: De Gruyter Mouton.

Haspelmath, Martin i Andrea D. Sims. 2010. Understanding morphology. Second edition. London: Hodder Arnold--Hachette Livre.

Henderson, John. 2002. The word in Eastern/Central Arrernte. U: R. M. W. Dixon i Alexandra Y. Aikhenvald (ur.) 2002. Word: A cross--linguistic typology: 100-124. Oxford: Oxford University Press.

Hewitt, George. 2005. Georgian: A learner's grammar. Second edition. London--New York: Routledge.

Hockett, Charles F. 1947. Problems of morphemic analysis. Language 23: 321-343.

Iwasaki, Shoichi i Preeya Ingkaphirom. 2005. A reference grammar of Thai. Cambridge: Cambridge University Press.

Jakobson, Roman i Morris Halle. 1956. Fundamentals of language. 's--Gravenhage: Mouton. [Hrvatsko izdanje: 1988. Temelji jezika. Prev. Ivan Martincic. Zagreb: Globus.]

Jelaska, Zrinka. 2004. Fonoloski opisi hrvatskoga jezika: Glasovi, slogovi, naglasci. Zagreb: Hrvatska sveucilisna naklada.

Knezevic, Goran. 2006 [19. 12. 2006]. Solidarnost. http://www.hrvatskifolklor.net/php/kolumnekne-zevictema14.php [pregled 5. 7. 2016].

KUA = Konstanz Universals Archive. http://typo.uni--konstanz.de/archive/intro/index.php [pregled 5. 7. 2016].

Langlois, Annie. 2006. Wordplay in teenage Pitjatjantjara. Australian Journal of Linguistics 26/2: 181-192.

LGR = Leipzig Glossing Rules. Revised version of February 2008. Last change: May 31, 2015. https://www.eva.mpg.de/lingua/resources/glossing--rules.php [pregled 5. 7. 2016].

Markovic, Ivan. 2012. Uvod u jezicnu morfologiju. Zagreb: Disput.

Markovic, Ivan. 2013. Hrvatska morfonologija. Zagreb: Disput.

Mihaljevic, Milan. 1991. Generativna i leksicka fonologija. Zagreb: Skolska knjiga.

Muhvic--Dimanovski, Vesna. 2001. Apokopa i afereza u funkciji jezicne ekonomije. Suvremena lingvistika 51-52: 191-202.

Muravyova, Irina A. 1998. Chukchee (Paleo--Siberian). U: Spencer Andrew i Arnold M. Zwicky (ur.) 1998. The handbook of morphology: 521-538. Malden, MA--Oxford--Carlton, VIC: Blackwell Publishing.

Muller, Peter O., Ingeborg Ohnheiser, Susan Olsen i Franz Rainer [Muller et al.] (ur.) 2015. Word--formation: An international handbook of the languages of Europe. Vol. 1. Berlin: De Gruyter Mouton.

Rakhel, Gabrijela. 2008. Zargon mladih. Cassius: Casopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima I/1: 33-36.

Robert 2012 = Le Petit Robert. 2012. Version numerique. CD--ROM. Paris: Dictionnaires Le Robert.

Sabljak, Tomislav. 1981. Satra: Rjecnik satrovackog govora. Zagreb: Globus.

Sabljak, Tomislav. 2013. Rjecnik hrvatskoga zargona. Trece, dopunjeno izdanje. Zagreb: Profil.

Sherzer, Joel. 1982. Play languages: With a note on ritual languages. U: Loraine K. Obler i Lise Menn (ur.) 1982. Exceptional Language and Linguistics: 175-199. New York: Academic Press. [Cit. prema Blake 2010.]

Sherzer, Joel. 2002. Speech play and verbal art. Austin: University of Texas Press.

Simeon, Rikard. 1969. Enciklopedijski rjecnik lingvistickih naziva. Knj. I-II. Zagreb: Matica hrvatska.

Sneddon, James Neil. 1996. Indonesian: A comprehensive grammar. London--New York: Rout-ledge.

Sipka, Danko. 1993. Opscene rijeci u srpskohrvatskom jeziku (iliti: Govori srpski da te ceo svet razume). Ms. Warszawa. http://documents.tips/documents/23504217--danko--sipka--opscene--rijeci--u--srpskohrvatskom--jeziku--5627bf548d348.html [pregled 5. 7. 2016].

Sipka, Danko. 1999. Opscene reci u srpskom jeziku. Beograd--Novi Sad: Centar za primenjenu lingvistiku--Prometej.

Skaric, Ivo. 1991. Fonetika hrvatskoga knjizevnog jezika. U: Babic, Stjepan, Dalibor Brozovic, Milan Mogus, Slavko Pavesic, Ivo Skaric, Stjepko Tezak. 1991. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjizevnog jezika: Nacrti za gramatiku: 61-377. Zagreb: HAZU--Globus.

Skaric, Ivo. 2009. Hrvatski izgovor. Zagreb: Nakladni zavod Globus.

Tafra, Branka i Petra Kosutar. 2009. Rjecotvorni modeli u hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika 67: 87-107.

Trask, Robert Lawrence. 1996. A dictionary of phonetics and phonology. London--New York: Routledge.

Turk, Marija. 1992. Fonologija hrvatskoga jezika (raspodjela fonema). Rijeka--Varazdin: Izdavacki centar Rijeka--Tiskara Varazdin.

Ultan, Russell. 1978. A typological view of metathesis. U: Joseph H. Greenberg, Charles A. Ferguson, Edith A. Moravcsik (ur.) 1978. Universals of human language. Vol. 2. Phonology: 367-402. Stanford, CA: Stanford University Press. [Reprinted from Working Papers of Language Universals 7, December 1971, 1-44.]

The Croatian circumfix jo--...--n

In the paper a language game in the Zagreb Croatian slang is described and analyzed that combines syllable metathesis and adding the circumfix jo--...--n. For example, a trisyllabic word konobar [ko.no.bar] 'waiter' becomes jonobarkonj. This language game is viewed in the light of similar language games in different languages from Australia and Mainland Southeast Asia through Western Europe to Mesoamerica. The paper confirms three claims. The first claim is that in language games around the world there are identical patterns of adding, dropping and transposing syllables. The simplest ones are those with adding syllables, e.g. Cr. ja te volim 'I love you' [right arrow] ja.pa te.pe vo.po.li.pim. The omission of syllables is much less common, especially at the beginning of words, e.g. Cr. kolega 'colleague' [right arrow] lega. More complex syllable word games include metathesis, e.g. Cr. kuzis 'you know' [right arrow] zis.ku. The most complex word games combine metathesis and affixation, e.g. Cr. kurac 'cock' [right arrow] jo--rac.ku--n.

The second claim is about the importance of the syllabic Maximal Onset Principle. In the course of the described language game it is shown to be more important than the Sonority Sequencing Principle. For example, in monosyllabic words like moj my' the coda is transposed to the beginning of the word despite the fact that this violates the sonority sequencing (j being more sonorant than m), in order to make the final form acceptable: moj [right arrow] jmo [right arrow] jo--jmo--n [joj.mon].

The third claim is that in language games one finds atypical affixes, the ones which otherwise do not exist in the language in question or are generally rare in the languages o f the world. For example, in the Croatian language game we find the circumfix jo--...--n. The paper argues that it is an empty morph, a morph without meaning, which would not be a unique case of an empty morph in Croatian (cf.--ov--in plural form morf--ov--i 'morphs').

Kljucne rijeci: jezicne igre, zagrebacki sleng, afiksi, sufiksi, cirkumfiksi, spunerizmi

Keywords: word play, Zagreb slang, affixes, suffixes, circumfixes, spoonerisms

Ivan Markovic

Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu

ivan.markovic@yahoo.com

Prihvaceno za tisak: 20. listopada 2016.

(1) Zbog nesavrsenosti hrvatskih digrafa pri biljezenju morfova i slogova sluzit cemo se tradicionalnim hrvatskim fonetskim simbolima: [n] (IPA [[??]]) = palatalni nazal, u pismu <nj>; [[??]] (IPA [[??]]) = palatalni lateralni aproksimant, u pismu <lj>; [[??]] (IPA [d?]) = zvucna postalveolarna afrikata, u pismu <dz>.

(2) Srednjaci su cetvrt omedena Ljubljanskom avenijom na sjeveru, Selskom cestom na istoku (istocno od Selske je Knezija), Horvacanskom na jugu (juznije je Jarun) te zastrasujucim osamljenim stambenim neboderima u Ulici brace Domany i potokom Crnomercem na zapadu (zapadno je Gajevo); poznati su ako nista po boksacu Z. Mavrovicu, Saci sa Srednjaka, koji je 1998. s L. Lewisom boksao za titulu svjetskoga prvaka teske kategorije.

(3) Terminoloska opaska tu je vise kao ograda od tumacenja u razlicitim izdanjima Sabljakova rjecnika (1981; 2013). Odredbe slenga jos su u Simeona (1969, II: s. v. slang) bile znatno razradenije. U ovome radu najblize smo odredbama koje uvodno daje Bugarski (2006: 11-18).

(4) Navod koji slijedi neoprezno je bez navodenja izvora prenesen u Rakhel (2008: 33), sto bi moglo zavesti buduce istrazivace, razumljivo sklonije internetu nego starim prasnjavim rjecnicima.

(5) Anonimna recenzentica rada dala je vrijedan podatak na kojemu zahvaljujemo te ga u cijelosti prenosimo: >>Recenzentici je poznata cinjenica da se u jednom mladenackom drustvu u drugoj polovici 1980--ih u jednom kajkavskom mjesnom govoru na druzenjima govorilo udemoinje utervnunje = idemo vnuter, utklenje = klet, umistgenje = gemist.<< Kako ce se dalje vidjeti, te potvrde slijede uzorak opisan u ovome radu.

(6) Sabljak (1981: s. v. jornakanj; 2013: s. v. jornakanj) daje znacenje 'djevojka', ali natuknice karna nema.

(7) Rijec trosa zanimljiva je jer je premetnuta (satro [right arrow] trosa) i ceka je novo premetanje, cime ce se vratiti >>na pocetni polozaj<<.

(8) Opce nacelo zvonkosti (zvonkost u slogu raste od pocetka pristupa do jezgre te pada od jezgre do kraja odstupa) i nacelo najvecega pristupa (neka pristup bude onoliko velik koliko moze biti) temeljna su nacela rasporedivanja glasova u slogovima. V. o tome temeljno npr. u Trask (1996: s. v. sonority sequencing principle; maximal onset principle), Gussenhoven--Jacobs (2011: [section] 13.3) i ondje citiranu literaturu, posebno radove Th. Vennemanna, E. Selkirk, D. Kahna. Detaljnije na hrvatskome materijalu v. Mihaljevic (1991, osobito str. 49, 51) te Jelaska (2004, osobito str. 132, 173), gdje su nasiroko dane razradene ljestvice zvonkosti za hrvatski jezik. Iznimka koju smo spomenuli znana je u mnogim indoeuropskim jezicima--zvonkiji frikativi [s, s, z, z] u pristupu slogu mogu se pojaviti ispred manje zvonkih okluziva [p, t, k, b, d, g], kao sto je to u nasim primjerima u skupovima st i sk u (kra)sti, sta(ra), sta(ri), skr(ta).

(9) Osnovno o redoslijedu derivacijskih i fleksijskih postupaka v. npr. Markovic (2012: poglavlje 3.2).

(10) O prototipnim, mogucim i ostvarenim hrvatskim slogovima v. Jelaska (2004), o ostvarenim raspodjelama v. Turk (1992).

(11) Medu recenzenticinim potvrdama iz biljeske 5 takoder imamo jednoslozno klet te ge.mist, vnu.ter, i.de.mo.

(12) Bez iznimke nije ni metateza dvosloznih rijeci, primjerice mar.ke 'njemacke marke (PL)' [right arrow] *ke.mar [right arrow] ker.ma.

(13) Glotonim arrernte u novim je radovima cesci od glotonima aranda, pod kojim je jezik takoder poznat.

(14) To dubinsko inicijalno /e/ nije smisljeno samo tako, nije puki teorijski konstrukt, Breen--Pensalfini (1999) daju valjane razloge zasto ga valja pretpostaviti, primjerice taj da se izgovara unutar intonacijske skupine, dakle kad je okruzeno konsonantima, zavrsnim prethodne rijeci i onim kojim pocinje rijec koje je on dubinski dio.

Usput, kako znanstvena spoznaja napreduje, opovrgavanje starih apsolutnih univerzalija ne treba cuditi. Evolucijska fonologinja J. Blevins opovrgla je univerzaliju prema kojoj nema jezika bez koronalnih fonema (nema ih austronezijski SZ mekeo iz Papue Nove Gvineje, v. Blevins 2009), a bavila se i pitanjem je li dvostruka artikulacija doista odredbena i nuzna za ljudski jezik ili tek statisticki prevladava (v. Blevins 2012).

(15) Rad Harris (2010) objavljen je u jednome od dvaju zbornika s konferencije o lingvistickoj rari i rarissimi.

(16) Za potrebe ovoga rada nije vazno ni to da treci primjer pokazuje da bi jezgra sloga bila [e], ne [je], sto bi islo protiv tumacenja jata kao hrvatskoga fonema (s jezgrom [je] primjer bi glasio htje.pje.la.pa...); primijetio je to i Mihaljevic (1991: 122, biljeska 55).

(17) Robert (2012) kao mogucu etimologiju nudi oblik glagola avoir 'imati'--j'ai 'imam (1. PRES)' [right arrow] j'avais (IPF) te javanais 'javanski'. Guiraud (1963 [1956]) ima je 'ja' [right arrow] jave (hoce reci, da'), a podrijetlo slozenim francuskim igrama rijeci pronalazi u indokineskim, vijetnamskim trgovackim argoima (v. infra [section] VI).

(18) Za razliku od fonoloski i analoski potaknutih metateza glasova, koje su nacelno nesvjesne, nehoticne i potaknute unutarjezicnim razlozima. Te su takoder stalne, ali sustavne su samo fonoloski uvjetovane, one gramaticki i leksicki ne moraju to biti ili nisu. O tim nijansama u analizi metateze v. zamasni rad Ultan (1978).

(19) Ispustanja u sredini i na krajevima rijeci nisu nam ovdje toliko zanimljiva jer ih ima i u naravnome, spontanome jezicnom razvoju. O razlicitim sinkopama i apokopama te ostalim suptraktivnim postupcima u hrvatskome v. npr. Brdar--Szabo--Brdar (1998), Muhvic--Di-manovski (2001), Markovic (2012; 2013).

(20) Rijec bernique ima u francuskome argou neobicnu sudbinu (v. idem: 24).

(21) Primjer smo zapisali bez zavrsnih e--ova. Pisanje e na kraju svake rijeci ortografska je konvencija u arrernteu. U svojim primjerima ne pisu ga ni Breen--Pensalfini (1999).
Tablica 1. Rasclamba tvorenih rijeci

Sabljak              Ostale      Rasclamba          Polazisna rijec
(1981; 2013)         potvrde

jockapinj            --          jo--cka--pi--n     picka
jockicapinj          --          jo--ckica--pi--n   pickica
jocnjavatunj         --          jo--cnjava--tu--n  tucnjava
jocakunj             --          jo--ca--ku--n      kuca
jodalabunj (2013)    --          jo--dala--bu--n    budala
joderpenj            --          jo--der--pe--n     peder
jodgranj             --          jo--d--gra--n      grad
--                   jojmonj     jo--j--mo--n       moj (voc)
                     (Knezevic)
jokabanj             --          jo--ka--ba--n      baka
joktordonj           --          jo--ktor--do--n    doktor
--                   jolibonj    jo--li--bo--n      boli (pres)
                     (internet)
jompekpinj           --          jo--mpek--pi--n    pimpek
jondzaminj           --          jo--n[??]a--mi--n  mindza
jonobarkonj          --          jo--nobar--ko--n   konobar
jorackunj            jorackunj   jo--rac--ku--n     kurac
                     (internet)
jorastanj            --          jo--ra--sta--n     stara
joratisonj           --          jo--rati--so--n    sorati (inf)
jorbanjetonj         --          jo--rbane--to--n   torbanje
--                   jorikatanj  jo--rika--ta--n    Tarika (acc)
                     (internet)
joristanj            joristanj   jo--ri--sta--n     stari (voc)
                     (Knezevic)
jornakanj            --          jo--rna--ka--n     karna
josatimunj           --          jo--sati--mu--n    musati (inf)
josavacblenj (2013)  --          jo--savac--ble--n  blesavac
jostikranj           --          jo--sti--kra--n    krasti (inf)
josatronj            --          jo--sa--tro--n     trosa
jotaskrnj            --          jo--ta--skr--n     skrta (fem)
jotrosanj            --          jo--tro--sa--n     satro
jovicalonj (2013)    --          jo--vica--lo--n    lovica
jozicagunj           --          jo--zica--gu--n    guzica
jozicarimunj (2013)  --          jo--zicari--mu--n  muzicari (pl)
--                   joziskunj   jo--zis--ku--n     kuzis (pres)
                     (Knezevic)

Tablica 2. Rasclamba polazisnih rijeci

Polazisna rijec  Slogovanje    Rasclamba          Tvorena rijec

baka             ba.ka         jo--ka--ba--n      jokabanj
blesavac         ble.sa.vac    jo--savac--ble--n  josavacblenj
boli (3.PRES)    bo.li         jo--li--bo--n      jolibonj
budala           bu.da.la      jo--dala--bu--n    jodalabunj
doktor           dok.tor***    jo--ktor--do--n    joktordonj
grad             grad**        jo--d--gra--n      jodgranj
guzica           gu.zi.ca      jo--zica--gu--n    jozicagunj
karna (1)        kar.na***     jo--rna--ka--n     jornakanj
konobar          ko.no.bar     jo--nobar--ko--n   jonobarkonj
krasti (INF)     kra.sti       jo--sti--kra--n    jostikranj
kuca             ku.ca         jo--ca--ku--n      jocakunj
kurac            ku.rac        jo--rac--ku--n     jorackunj
kuzis (2.PRES)   ku.zis        jo--zis--ku--n     joziskunj
lovica           lo.vi.ca      jo--vica--lo--n    jovicalonj
mindza           min.[??]a***  jo--n[??]a--mi--n  jondzaminj
moj (VOC)        moj**         jo--j--mo--n       jojmonj
musati (INF)     mu.sa.ti      jo--sati--mu--n    josatimunj
muzicari (PL)    mu.zi.ca.ri*  jo--zicari--mu--n  jozicarimunj
peder            pe.der        jo--der--pe--n     joderpenj
picka            pic.ka***     jo--cka--pi--n     jockapinj
pickica          pic.ki.ca***  jo--ckica--pi--n   jockicapinj
pimpek           pim.pek***    jo--mpek--pi--n    jompekpinj
stara            sta.ra        jo--ra--sta--n     jorastanj
stari (VOC)      sta.ri        jo--ri--sta--n     joristanj
satro            sa.tro        jo--tro--sa--n     jotrosanj
skrta (FEM)      skr.ta        jo--ta--skr--n     jotaskrnj
sorati           so.ra.ti      jo--rati--so--n    joratisonj
Tarika (ACC)     ta.ri.ka      jo--rika--ta--n    jorikatanj
torbanje         tor.ba.ne***  jo--rbanje--to--n  jorbanjetonj
trosa (2)        tro.sa        jo--sa--tro--n     josatronj
tucnjava         tuc.na.va***  jo--cnava--tu--n   jocnjavatunj


[Please note: Some non-Latin characters were omitted from this article]
COPYRIGHT 2016 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2016 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Author:Markovic, Ivan
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Dec 1, 2016
Words:9504
Previous Article:Ima li mjesta za preobrazbu u denominalnoj tvorbi hrvatskih glagola?
Next Article:Vijece za normu i teorija upravljanja jezikom.

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2022 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters |