Printer Friendly

How many contexts are there in schizophrenia? An analysis of a schizophrenic patient's discourse/Koliko konteksta ima u shizofreniji? Analiza diskursa osobe koja boluje od shizofrenije.

1.1. Uvod

Misao da jezik predstavlja prozor u um nije nova u lingvistici: Chomsky u Reflections on Language (1975) kaze da se istrazivanjem jezika >>moze saznati nesto sto ce rasvijetliti inherentna svojstva ljudskoga uma<<. Slicnu misao izre kao je i profesor psihijatrije Andrew Sims (1995): >>Govor je prozor za um.<< Moze li nam jezik/govor osoba oboljelih od shizofrenije dati uvid u njihov tesko nam shvatljiv umc Shizofrenija, naime, primarno pogaca covjekove kognitivne sposobnosti, manifestirajuci se kao poremecaj misljenja (1) koji se, izmecu osta log, ocituje u dezorganiziranome i katkada nerazumljivome govoru. Posljedicno, disfunkcije jezika i komunikacije karakteristicne su za klinicku sliku shizofre nije. Odsustvo govora takocer je simptom, tvrdi Sims (1995), dodavsi da govor pacijenta informira ispitivaca o simptomima--o pacijentovu iskustvu bolesti, ali i o znakovima koji ukazuju na psihijatrijski poremecaj bez obzira na to je li pacijent svjestan svoje bolesti ili nije. Zbog vaznosti koju jezik i govor imaju u dijagnosticiranju, jezicna je disfunkcija u shizofreniji primijecena vrlo rano te se od prvih pokusaja razumijevanja bolesti smatrala vaznim simptomom. Stoga su se za shizofren govor zainteresirali i lingvisti te su poceli istrazivati deficite na svim lingvistickim razinama--fonoloskoj, morfoloskoj, sintaktickoj, semantickoj i pragmatickoj. Vecina je istrazivanja i teorijskih promisljanja shi zofrenije u okvirima lingvistike nastala na engleskome govornome podrucju, a u hrvatskoj lingvistici ta tema, koliko je nama poznato, jos nije predstavljena. Ovom se analizom diskursa osobe koja boluje od shizofrenije ta svojevrsna praznina nastoji popuniti. Analiza je usmjerena na jezicne karakteristike koje ukazuju na poteskoce u upotrebi konteksta u izgradnji diskursa u shizofreniji.

1.2. Lingvisticka narav ranih opisa poremecaja jezika/misljenja u shizofreniji

Kada je 1913. opisivao simptome shizofrenije, Kraepelin je primijetio da pacijentove asocijacije obiljezava zbunjujuca nerazumljivost koju je on nazvao nekoherentnost misli (Kraepelin 1913, prema McKenna i Oh 2005; Kuperberg i Caplan 2003: 444). Primijetio je i tendenciju da se tijek misli odvoji od pocetne ideje te skrene u nejasne sfere ideja (2) te ju je prosirio i na procese pronalazenja rijeci, sto se ocitovalo u parafazijama i neologizmima (McKenna i Oh 2005). Iz dvojio je jos jedan oblik skretanja s tijeka misli za koji je upotrebljavao vlastiti neologizam akatafazija, koji se odnosi na tendenciju pacijenata da se u frazama i recenicama koriste rijecima koje samo priblizno izrazavaju ciljanu misao.

Dok je Kraepelin nekoliko raznih obiljezja poremecaja misljenja svrstao pod fenomen nekoherentnosti misli, Bleuler (1911 (3), prema McKenna i Oh 2005: 4) je uocio da simptomi shizofrenije, odnosno poremecaja misljenja, mogu varirati od bolesnika do bolesnika, pa je odredio metaforicki pojam slabljenja asocijacija kao kljucno svojstvo koje objedinjuje sve simptome. Smatrao je da asocijativne veze ne povezuju samo rijeci nego i misli, a slabljenje ili prekid tih veza dovodi do poremecaja misljenja i govora. U okvirima hipoteze o slabljenju asocijativnih veza tumacio je i druge simptome: poremecaje pozornosti smatrao je posljedicom gubitka svrhovitog usmjeravanja misli zbog cega dolazi do pasiv nog odgovaranja na predmete i ljude iz neposredne okoline. Slicno tomu, blo kadu (naizgled potpuni prekid tijeka misli) smatrao je prekidanjem asocijativnih veza sto se odnose na predmet rasprave (Davison i Neale 1999: 459). Slabljenje asocijacija usmjerava misljenje prema idejama i konceptima koji imaju vrlo malo poveznica ili uopce nisu povezani s glavnom idejom, sto uzrokuje gublje nje u nevaznim asocijacijama. Na konceptu oslabljivanja asocijacija Bleuler je temeljio objasnjenje mnogih fenomena u pacijenata s poremecajem misljenja; primjerice, poremecaj u normalnim logickim asocijativnim procesima mogao je dovesti do toga da clang asocijacije (4) usmjeravaju tijek govora (McKenna i Oh 2005: 5). Bleuler je, kao i Kraepelin, prepoznao mnostvo poremecaja u uporabama rijeci u shizofreniji, a neki su od njih cesta uporaba neologizama i koristenje rijeci i fraza na idiosinkrastican (5) nacin.

Simptomi poremecaja misljenja i disfunkcije jezika na koje se kasnije uka zivalo u istrazivanjima temelje se na Bleulerovu konceptu slabljenja asocijacija: najtipicnije je obiljezje govora osoba koje boluju od shizofrenije diskontinuitet koji se ocituje u promjenama tema u govoru, u blokiranju odnosno prekidanju iskaza usred recenice, tangencijalnosti (6), cestim digresijama, perseveracijama (7) te nelogicnim zakljuccima, zbog cega je tesko pratiti govor osoba koje boluju od shizofrenije. Navedeni deficiti uzrokuju poremecaj u kontinuitetu i koheren tnosti govora u shizofreniji.

Jezicna disfunkcija u shizofreniji moze se smatrati i poteskocom u izgrad nji diskursa zbog deficita u koristenju kontekstualnih informacija. U ranijim istrazivanjima govora u shizofreniji te su poteskoce bile primijecene, no mislilo se da je poremecen diskurs koji ne dostize cilj posljedica gramatickih pogresaka koje ukljucuju neologizme, upotrebu neprikladnih rijeci za izrazavanje namje ravanog znacenja, glosomaniju (rijeci koje nisu u skladu s temom diskursa), perseveracije, pogreske intruzije (engl. errors of intrusion) i >>salatu od rijeci<< (engl. word salad) (Chaika 1982). Takvi su zakljucci u kasnijim istrazivanjima poduprti psiholingvistickim nalazima (Kuperberg 2010a, 2010b). No iako su nam brojni psiholingvisticki nalazi nesumnjivo omogucili sustavnije razumi jevanje jezicne disfunkcije u shizofreniji, cinjenica je da deficiti u govoru pa cijenata cesto nisu posljedica sintaktickih i semantickih deficita, nego ovise o pragmatickoj razini. Semanticke anomalije kao sto su neologizmi i parafazije ne mogu, naime, objasniti dezorganiziran govor osoba koje boluju od shizofre nije, a u kojemu takve anomalije nisu prisutne, sto je vrlo cest slucaj. Njihov je govor tesko slijediti jer je nekoherentan na razini diskursa, a mnogi smatraju da je to posljedica neuspjeha u upotrebi konteksta (npr. Rochester i Martin 1979, Mitchell i Crow 2005, Hemsley 2005). Zbog toga neki istrazivaci umjesto o poremecaju u jeziku govore o poremecaju u komunikaciji. Teorija o komuni kacijskoj nekompetenciji zadobila je vecu pozornost kao moguce objasnjenje i deskriptivni model devijantna shizofrena govora (Ingram 2010: 347) jer uzima u obzir posebne uvjete unutar kojih se odvija neposredna komunikacija. Ta se teorija temelji na cetirima hipotezama (Mckenna i Oh 2005: 102) o neuspjehu u uporabi konteksta, neuspjehu u odrzavanju kohezije u diskursu, neuspjehu u planiranju diskursa i neuspjehu u usvajanju sugovornikove perspektive i potreba u konverzaciji. Prva hipoteza odnosi se na zanemarivanje konteksta unutar kojega se odvija jezicna komunikacija. Druga podrazumijeva narusenu sposobnost uporabe kohezivnih sredstava i prikladnih referenata, sto dovodi do oblikovanja diskursa koji je sugovorniku tesko pratiti. Ako nas sugovor nik u konverzaciji upotrebljava referente na prikladan nacin, mi cemo ih kao slusatelji biti sposobni prepoznati kao objekte u stvarnome svijetu. Shizofrene osobe cesto rabe nejasne i dvoznacne leksicke jedinice te pritom slusatelju otezavaju razumijevanje iskaza. Treca je hipoteza povezana s planiranjem diskursa koji je pod nadzorom mehanizma paznje, a cetvrta obuhvaca krsenje Griceovih maksima (Grice 1975) i narusenu sposobnost pripisivanja mentalnih stanja drugim ljudima, a koja je usko povezana s deficitom u razumijevanju figurativnog jezika.

2.1. Opis istrazivanja

Ovom se studijom slucaja, na tragu teorije o komunikacijskoj nekompe tenciji, nastoji ukazati na to da shizofreni govor manifestira deficit u upotrebi konteksta, a to ce se oprimjeriti diskursnom analizom govora osobe koja boluje od shizofrenije. Taj se deficit, kako su ukazali istrazivaci koji su proucavali razne lingvisticke razine, ocituje i na semantickoj (Maher 1983, prema Mc Kenna i Oh 2005) i na pragmatickoj razini (Langdon et al. 2002, Mitchell i Crow 2005), a neki ga povezuju s halucinacijama (Badcock 2010; Crow 2010) i deluzijama (Hemsley 2005). Kako se poremecaj misljenja evaluirao promatra njem jezicne disfunkcije (npr. Andreasen 1979, 1986), smatramo da su ta dva fenomena usko povezana (8) i da je, prema tome, skretanje s tijeka misli u vezi s deluzivnim vjerovanjima, a temelj im je deficit u upotrebi konteksta.

2.2. Osobna anamneza

Ema (9) ima 29 godina. Bolnicki se lijeci od shizofrenije od 2007. godine. U Klinici za psihijatriju Vrapce hospitalizirana je zbog dekompenzacije psihickog stanja koje se ocituje u paranoidnoj interpretaciji realiteta, slusnih i vidnih obmana osjetila te sumanutih ideja odnosa. Iz povijesti bolesti doznajemo da misli da ima nadnaravne moci, moze ljudima citati misli. Kada gleda covjeka, prebacuje ga u seriju slika u glavi. Usto cuje glasove, a najvise svoj glas koji doziva iz daljine.

2.3. Postupak i pribor

Analiza je provedena na intervjuu s pacijenticom iz Klinike za psihijatriju Vrapce u trajanju od 12 minuta i 85 sekundi. Nakon snimanja diktafonom intervju je transkribiran. Pacijentica je informirana o istrazivanju i dala je pristanak za sudjelovanje. Prethodno joj je odrecena dijagnoza shizofrenije nediferenciranog tipa prema kriterijima iz DSM-IV. U vrijeme ispitivanja dobivala je medikamentoznu terapiju.

2.4. Analiza spontanog govora

Transkribiran Emin spontani govor:

[11:04] Ema: citala sam od Chomskoga ... Znate za Chomsky, Noam Chomsky.

[11:05] I: Da, da.

[11:06] Ema: E, citala sam >>Drustvo bez moci<< i cisto mi je ostalo u glavi, u glavi mi je ostala samo jedna recenica kaze >>Treba istrazivati i stvarati.<< Istrazivati i stvarati. Znaci kao da ta dva pojma uvijek idu skupa. E, u tom se radi ... o tom ... o tome. Istrazivati i stvarati. Znaci mi smo ovdje sad radili nesto, ali tko zna sto se desava u ovom momentu negdje drugdje i kako te sve faktore uzeti u obzir, to je vec ... predmet proucavanja. Da je mozak navodno privremeno sjediste duse. I to. I sad kad kazem privremeno sjediste duse, to bas tako i je. Bas tako nekako.

[11:49] I: Kako to mislitec

[11:51] Ema: Izraz koji ... koji se to ... to ... to ono ko sta bi Isus reko u Bibliji >>Nemojte mijenjati rijeci<< ili tako nesto.

U navedenome razgovoru primjecujemo Emino skretanje s tijeka misli. Govori o istrazivanju i stvaranju, a njezin je misaoni tijek neprekinut do tre nutka u kojemu je doslo do prodora druge misli o drugoj realnosti, o drugome kontekstu. Ona najprije ukazuje na kontekst u kojemu se nalazimo i na ono cime je odrecen--na osobe (mi), mjesto (ovdje) i vrijeme (sada), no tijekom proizvodnje diskursa pomislila je na drugu realnost, odrecenu mjesno (negdje drugdje), vremenski (simultano--u ovom momentu), a mozemo pretpostaviti da je taj drugi kontekst ukljucivao druge osobe. Ema je odrecivanjem svrhe povezivanja dvaju konteksta (trebalo bi ih oba uzeti u obzir pri istrazivanju) pridala i smisao njihovoj povezanosti, a koristila se i kohezivnim sredstvima (npr. veznikom ali uvode se drugi faktori koje treba uzeti u obzir) kojima se smislenost takva povezivanja ucvrscuje. Misao o drugoj realnosti mogla je mo tivirati misao da je mozak privremeno srediste duse, sto je vjerojatno potaknuto literaturom koju Ema cita (bavi se bioenergijom i o toj temi cita), no, usprkos takvoj mogucoj motiviranosti, dobivamo dojam da dio diskursa koji bi trebao objasniti povezanost tih dviju tema izostaje. Lom u diskursu signaliziran je afirmativnom cesticom da koja se ne odnosi ni na sto receno prije10; u diskurs se uvodi kontekstualno irelevantna informacija. Ispitivac trazi od Eme da mu dodatno pojasni sto je mislila, a u njezinu odgovoru vidimo potpunu nepoveza nost i s cim recenim prije: uvodi novu temu o izrazu i rijecima koje se ne smi ju mijenjati. S obzirom na to da se radi o odgovoru koji nije povezan s postav ljenim pitanjem, radi se o tangencijalnome odgovoru. Njezino skretanje s tijeka misli mozemo prikazati kao polagano odmicanje od primarne teme, ali i kao polagano odmicanje od primarnog, konkretnog konteksta prema apstraktnome:
primarna tema                 sekundarna, ali
                              povezana tema

istrazivanje i [right arrow]  faktori koje bi [right arrow]
stvaranje                     trebalo uzeti u obzir
                              pri istrazivanju

odrecen primarni              odrecen sekundarni
kontekst                      kontekst

mi, ovdje, sada               [oni], ondje, sada
(konkretno)                   (konkretno)

nepovezana tema               potpuno nepovezana
                              tema

mozak kao [right arrow]       izraz, rijeci, Isus
privremeno
sjediste duse

neodrecen,                    potpuno nepovezan
nepovezan kontekst            kontekst

apstraktno                    apstraktno (11)


I u sljedecem iskazu mozemo uociti da Ema istovremeno razmislja o dva ma kontekstima. Ranije u intervjuu pacijenticu smo pitali kako provodi slobod no vrijeme. Bila je odgovorila:

(1) Pa u slobodno vrijeme najvise volim ili bavit se nekim ... nekim mislim ne sportom nego znaci ili lezati pa slusat muziku, mislim ono lezati jel ili otici vozit role i tako to. Volim zivotinje i to.

Poslije smo se u intervjuu bavili drugim temama, ali sama se vratila temi provodenja slobodnog vremena u spontanome govoru, a da je nismo pitali:

(2) [12:33] Inace bavim se u slobodno vrijeme ... Zaboravila sam kad ste me pita li, ja sam mislila na neki drugi dogacaj. Znaci u tom je ... po tom ... po tom kljucu valjda ide ispitivanje te sizofrenije. Onda sam ja pomislila: aha, u tom momentu mladosti, znaci jos ... al nisam niti pomislila da je sad Facebook moderan. E to u slobodno vrijeme. U slobodno vrijeme Facebook. A onda kad ste me pitali, onda sam pomislila da ja vozim role. Ili na nacin da smo ... da se nasa dusa srela neg dje vec. Znaci ono proslost je tako naglasena isto tako.

Ema je bila odgovorila da u slobodno vrijeme vozi role (1). U iskazu (2) navodi da je tijekom odgovaranja na to pitanje mislila na neki drugi doga|aj koji i vremenski locira: u tom momentu mladosti, te dalje objasnjava: A onda kad ste me pitali, onda sam pomislila da ja vozim role. Mozemo zakljuciti da pri odgovaranju na pitanje nije uzela u obzir sadasnji kontekst, odre|en ovim vremenom, vec je odgovorila cime se bavila u slobodno vrijeme u momentu mladosti. Dakle, iako smo je pitali cime se bavi (sada) u slobodno vrijeme, Ema, govoreci o proslosti, a ne o sadasnjosti, nije postivala zadane kontekstu alne premise.

Jos je nekoliko razloga zbog kojih je iskaz (2) zanimljiv. Prvo, u pred zadnjoj recenici Ili na nacin da smo ... da se nasa dusa srela negdje vec. opet vidimo skretanje s tijeka misli. No Ema se nakon toga opet vraca na prethod nu temu u zadnjoj recenici, odnosno hiperonimom proslost referira se na ono o cemu je govorila prije (neki drugi dogalaj = mladost = vozenje rola). Buduci da je u iskazu koji smo prethodno analizirali Ema skrenula u potpuno nepovezane sfere ideja (o izrazu, rijecima i Isusu), ovo je skretanje s tijeka misli kvalitativno razlicito. U ovome slucaju radi se o drugome fenomenu primijecenome u govoru osoba koje boluju od shizofrenije koji su Noel-Jorand et al. (1997) nazvali >>jezicnim satelitima<< (engl. language satellites). >>Jezicni sateliti<< sastoje se od kratkog, sekundarnog diskursa koji nije relevantan za glavni diskurs; upravo se to dogodilo u Eminu govoru--nakon kratkog irelevantnog diskursa vratila se na primarnu temu. Druga je zanimljivost u ovome iskazu ta sto nam Ema daje naslutiti da je svjesna mijenjanja konteksta: Zaboravila sam kad ste me pitali, ja sam mislila na neki drugi dogacaj. Po tom ... po tom kljucu valjda ide ispitivanje te sizofrenije. Dakle Ema misli da bismo ispitivanjima shizofrenije mogli doci do zakljucka da u toj bolesti bolesnici cesto izlaze izvan zadanog kontekstualnog okvira (12). Potkrepu takvu zakljucku nalazimo u jos nekoliko njezinih iskaza:

[13:11] I: U Vasem razmisljanjuc Puno razmisljate o proslostic13

[13:16] Ema: Puno razmisljam, ali pokusavam to ... pokusavam se susresti sa tim stvarima ... da sama sebi dokazem, da budem paralelno sa ... znate ono ... da ... da nisam van toka, da je paralelno to vase razmisljanje. I ovo sto je ... sto je nasa ... sta je ... razred, ucionica, skola ... je kao ustanova. Buduci da vise ne ucim, nisam ucenik onda nastojim da sam ja sa svojim razmisljanjima van toka i sad ja se moram opet usaltati u sve to. Ali to kao da nije svakodnevno ... kao da nije sva kodnevno, nego ne znam kako to ... kako to funkcionira, kako to sve upali, kako to nastane i tako to. [13:52]

[14:10] Ema: (nakon pauze) Ali smatram da covjek uvijek ima jednu dozu straha. Da je strah ... je ego ustvari ... strah je ego. Znaci trazi taj strah, trazi taj naboj. I tako se ispunjava ... znaci tako se ispunjava, to ga stiti, na neki nacin on se sam priprema znaci na to ako je zadovoljstvo sukladno onome sto je zelio dobiti, onda je zadovoljan, ako nije, trazi novo i tako dalje. Sta sam sad mislila samo recic

[14:45] I: Povezali ste strah s egom.

[14:48] Ema: S egom, da, da.

[14:50] I: Na koji nacin povezujete strah s egomc Rekli ste da se ego ispunjava ...

[14:54] Ema: Citam tako te, nisu religijske nego recimo >>Anceoski pozdrav<< ili ovako neke ... neku beletristiku laganiju. I onda ... I to mi je nesto ... ucenje mi je uvijek nesto van ... van mene. Van dogacaja. Kao da ja nisam u centru tom. Kad sam ucila recimo e ... To mi je sad malo nestalo, malo sam se tu poremetila.

[15:21] I: Ne mislite li da je i citanje na neki nacin ucenjec Kazete da citate.

[15:26] Ema: Pa da, ali kako se taj misaoni tijek stvara, i kako se ta istina ... Znaci kaze onaj So ... Sopek ... Jeste culi, Ivan Supekc

[15:35] I: Supek, da.

[15:36] Ema: Da treba utvrditi zivotnu ljepotu i stvaralastvo. Znaci isto mi to sve ide zajedno, tocno to kako je receno ... rek ... rekao

[15:46] I: Ljepota i stvaralastvoc

[15:47] Ema: Da, utvrditi zivot ... zivotnu ljepotu i stvaralastvo.

[15:52] I: Da, to je bas lijepa misao.

[15:54] Ema: I onda recimo sad kad sam ja saznala da se um vjezba i sad tu ste ... te neke ... imala sam te neke prekide i to sta mi se do ... de ... inace tata mi boluje od paranoidne sizofrenije, a ja imam nekakvu neklasificiranu. I ovaj, i sad sam tu i pokusavaju pogoditi mi terapiju, dobro pogodili su donekle jel. Ali sto sam sad mislila reci?

U dvama iskazima Ema artikulira misao da je ucenje nesto van nje:
   Buduci da vise ne ucim, nisam ucenik onda nastojim da sam ja sa
   svojim razmisljanjima van toka onda sad ja se moram opet usaltati u
   sve to.

   ... ucenje mi je uvijek nesto van ... van mene. Van doga|aja. Kao da
   ja nisam u centru tom.


Ema ovdje nesumnjivo govori o nemogucnosti koncentracije tijekom ucenja. To je znacajno jer neki smatraju da upravo manjak koncentracije, narusena paznja te izvrsna disfunkcija (14) mogu objasniti i dezorganizirano ponasanje i dezorganiziran govor u shizofreniji (Kuperberg i Caplan 2003: 457); nekoherentan bi diskurs bio posljedica poremecenih izvrsnih funkcija koje utjecu na sposobnost planiranja i upravljanja i ponasanjem i diskursom. Iako je razlozno zakljuciti da pacijentica kod ucenja ima poteskoce u koncentraciji, valja promotriti kako ona artikulira misao o tome i sto nam lingvisticka analiza moze reci o poteskocama o kojima govori. Uporabom prijedloga suprotnih znacenja ukazuje na svoju smjestenost (iz)van ucenja, (iz)van toka, a istodobno izrazava svijest o tome da bi trebala biti ukljucena u taj proces. Ucenje je, u ovom slucaju, odrecen kontekst u kojemu bi se agens trebao nalaziti, no nalazi se izvan (u neodrecenome kontekstu).

Iako bismo mogli reci da je preokupacija poteskocama u ucenju tematska okosnica Emina diskursa, u prvome iskazu mozemo uociti kako irelevantna misao motivira novu misao, slabo povezanu s primarnom temom. Naime, Ema najprije govori o razmisljanju koje bi trebalo biti paralelno, a nakon toga iskazuje irelevantnu informaciju da je razred, ucionica, skola ustanova, sto je navodi na misao da je to sto vise nije ucenica razlog poteskoca u njezinu razmisljanju odnosno njezinoj iskljucenosti iz procesa ucenja. Nakon pauze Ema uvodi novu temu o povezanosti ega i straha koja nije povezana ni s jednom temom o kojoj je govorila. Skretanje s primarnog tijeka misli moguc je uzrok i blokiranja koje Ema artikulira iskazom: sta sam sad mislila samo reci? I to je jedan od simptoma poremecaja misljenja u shizofreniji koji Andreasen (1986) definira kao ometanje smjera govora prije nego sto su misao ili ideja dovrsene. Koristeci se Bleulerovom terminologijom, mozemo reci i da je doslo do prekida asocijativnih veza sto se odnose na temu o kojoj se govori. Do druge blokade dolazi na samom kraju navedenog dijela razgovora gdje Ema kaze: Ali sto sam sad mislila recc U oba slucaja do blokade dolazi zbog postupnog skretanja s tijeka misli: prvi put nakon uvocenja irelevantne teme o strahu i egu, a drugi put zbog govora o vlastitoj bolesti. Iako je, kao sto smo rekli, gotovo sve o cemu Ema govori (osim diskursa o strahu i egu) moguce povezati s nadrecenom temom o poteskocama u ucenju i razmisljanju; uocavamo da ne slijedi lanac misli do prirodnog zakljucka, sto se manifestira u govoru koji pocinje s odrecenom idejom i od nje se udaljava ne vracajuci se nazad--taj se fenomen u literaturi o govoru u shizofreniji naziva gubljenjem cilja (15) (Andrea sen 1986). Dakle i u ovome slucaju Ema ima poteskoca u koristenju zadanog konteksta u izgradnji diskursa, sto uzrokuje nekoherentnost.

Pokazat cemo jos jedan primjer gubljenja cilja uzrokovanog uvocenjem kontekstualno irelevantnih informacija:

[20:14] Ema: Ali vidjela sam da se ovako ... da se odnose prema vama znaci koju dijagnozu imate, tako ce se odnosit prema vama. U smislu da je to dio karaktera i da je to isto tu neki trik tak caka. I tako to ... Razumijetec Svatko od ljudi da ima neku crtu licnosti eto to je to, to sam primijetila. Da su ljudi cak i nekad ljubomorni na vas. I ovako nesto. Jel vama nesto dobro ide i tako to. Ali mislim u svemu da ... u svemu su ... imamo strucnjake, dobri smo, ali samo smo previse kriticni. To nekad ne valja bit. Previse kritican. Sve ima svoje granice.

[20:54] I: Mislite da Vas u drustvu tako dozivljavaju ili doktori? Tko?

[21:00] Ema: Pa zasad doktori. Ali ne znam ... u buducnosti kad budu jedanput informirani svi onda ce ... Al malo sam isto u grcu, u grcu sam isto tako ... Sad smatram ... dobro, sad mi ovo radimo ... Ali negdje drugdje ne znam, neko dijete odgovara fiziku i sad oce li dobit jedinicu i ne znam oce li dobro proc ... I tako ... Al to su ... to su vec ideje utjecaja i odnosa ... Po meni ... Ideje utjecaja i odnosa. I onda kad nesto ne shvatite, onda se bojite jel ... sad sam ja tu jedini od drugih, drugi svi shvacaju, ja ne shvacam, ja sam glup i tako to. Tako ... na taj nacin sam ja odrasla recimo, eto to, tako sam ja isla kroz skolu. Uvijek sam mislila da sam glupa, da sam ovo i ono ...

Ema govori o svojoj bolesti i kako to odrecuje nacin na koji se ljudi odnose prema njoj, sto prosiruje na cinjenicu da svaki covjek ima neku crtu licnosti. Nakon sto je ispitivac pitanjem potice da to dodatno objasni, ona se isprva refe rira na njegovo pitanje isticuci potrebu da bi ljudi trebali biti bolje informirani o shizofreniji. No tada iskazom Al malo sam isto u grcu, u grcu sam isto tako ... uvodi novu temu. Tim iskazom izrazava svoju zabrinutost zbog necega sto se dogaca negdje drugdje dok sad mi ovo radimo. Opet vidimo izmicanje iz zada nog konteksta u neki drugi kontekst: hoce li neko dijete koje sada odgovara fiziku negdje drugdje dobiti jedinicu potpuno je irelevantno za ono o cemu je govorila. U ovome je slucaju, kao i prije, navedena misao potaknula Emu na razmisljanje o skolskim danima. Iako su te dvije ideje (o djetetu koje odgovara fiziku i o skolskim danima) mecusobno povezane, jasno su tematski odvojene od primarne teme diskursa. Pomicanje u drugi, irelevantan kontekst opet je uzrokovalo gubljenje cilja.

Kako mnogi istrazivaci smatraju da se neuspjeh u potiskivanju irelevan tnog stimulusa odnosno kontekstualno irelevantnih informacija ocituje i na razini rijeci i recenice, sto su potvrdila brojna istrazivanja (npr. Manschreck et al. 1988, Moritz et al. 2002, Sitnikova et al. 2010), odlucili smo u svrhu dodat ne argumentacije nasoj tezi analizirati i Emin osvrt na zadatke iz PALPA-e koje je prethodno rjesavala (16). Dodatan je povod bila informacija iz njezine po vijesti bolesti: Emu, naime, muce rijeci, znacenja i tezina svake izrecene rijeci u sto smo se imali priliku uvjeriti:

[8:15] Ema: Ali kad sam ja rjesavala testove, ja sam imala uvijek misao na neke ljude kojima ja te rijeci mogu pridodat. Specificno ... ko ... ko ... koji bi mi se istakli na neki nacin po to ... to ... os ... os ...

[8:33] I: Mislite po osobini? Recimo kad ste imali rije? zavisti

[8:38] Ema: Da, kako bi netko drugi rijesio umjesto mene tog trena. Tako neka ko. Kao ... kao ... da sam ... da sam njima sve to istakla. Kako bih rekla ... Znaci opet nije bila realnost samo ... samo takva, ova tu koja je sa vama. Znaci vec ... vec znam kako bi oni upotrijebili te rijeci, kako bi se oni ... kako bi znacI ... im vise odgovara, im vise pristaje. Pristaje znaci.

[9:20] I: Mislite koja im od rijeci u nizu vise pristaje?

[9:26] Da, da, da taj zakljucak, kako bi oni izveli taj zakljucak pa kako im to pristaje, kome bi to pristajalo, vec znam odmah.

[9:32] I: Kako to mislite da bi oni izveli zakljucak, mozete li mi oprimjeriti na nekom primjeru iz testa?

[9:39] Ema: Evo, karijera moze biti i vjera na neki nacin ... uvje ... vjera, a za mene je zanimanje. I sad vjera i sad sam pomislila, aha netko bi se i tako izrazio pa tko bi to bio i tako recimo. Zloba moze biti i pakost isto, ali po meni je sta bi bilo najblize recimo istini nekoj tako opcenito.

Kod prosucivanja znacenjski najblize rijeci zadanoj rijeci Ema nije razmisljala samo o jednome kontekstu. Nije se usredotocila samo na sebe nego i na druge osobe koje bi mogle rjesavati zadatak: ... kako bi netko drugi rijesio umjesto mene tog trena. Vazno je primijetiti da istice kako bi ispitanik mogao biti netko drugi umjesto nje, sto ukazuje na drugi kontekst, sto potvrcuje i iskaz Znaci opet nije bila realnost samo takva, ova tu koja je sa vama. Zamisljanje razlicitih konteksta odrecenih razlicitim osobama tijekom rjesavanja zadatka utjecalo je i na njezinu izvedbu. Navodi da Zloba moze biti i pakost isto, ali po meni je sta bi bilo najblize recimo istini nekoj tako opcenito. Iako je uzela u obzir znacenjski najblizu rijec (pakost) rijeci zloba, u zadatku je podcrtala znacenjski povezan distraktor inat. Ostaje nejasno objasnjenje njezina odgovora, sto potvrcuju i neodrecene rijeci kojima ga tumaci--umjesto da kaze da je njezin odgovor najblizi istini, upotrebljava dodatne rijeci recimo, nekoj, tako opcenito. Unatoc tome, jasno je da kod rjesavanja zadataka nije mogla potisnuti irelevantan kontekst. To je konzistentno s nalazima koje su istrazivaci govora u shizofreniji iznijeli vec u svojim ranim studijama: Maher (1983, prema McKenna i Oh 2005) tvrdi da u shizofreniji do problema ne dolazi zbog abnormalnih ili neuobicajenih asocijacija, kako neki smatraju, vec zbog prodora neprikladnih asocijacija u govor koje nisu potisnute kontekstom. Do slicnog je zakljucka jos prije Mahera (ibid.) dosao Cameron (1939, prema McKenna i Oh 2005) provevsi istrazivanje u koje je bilo ukljuceno pet pacijenata s teskim poremecajem misljenja te sest pacijenata s demencijom. Grupe su se razlikovale po tome sto su dementni pacijenti bili repetitivni, a shizofreni fleksibilni. Potonji su pokazali tendenciju uvrstavanja irelevantnog materijala u rjesenja (17). Takvu tendenciju vidimo i u nase ispitanice Eme. Osim spomenute dvojbe oko rijeci zloba, kao primjer je navela i dvojbe oko odrecivanja rijeci koja je najbliza rijeci karijera: Evo, karijera moze biti i vjera na neki nacin ... uvje ... vjera, a za mene je zanimanje. Dakle uvjerena je da bi mozda netko drugi smatrao rijec vjera znacenjski najblizom rijeci karijera. U tome vidimo, osim vec spomenute nemogucnosti zanemarivanja irelevantnog konteksta (odrecenog kao netko drugi-negdje drugdje-sada), i clang asocijaciju koja upravlja Eminom prosudbom bliskosti mecu rijecima--usredotocila se na fonetsku umjesto na znacenjsku slicnost.

3.1. Analiza strukture pogresaka

Intervju s pacijenticom, kako je vec receno, snimljen je i transkribiran, cime je dobiven korpus ukupnog opsega 2443 pojavnice.

U skladu s ocekivanjima, pogresaka na fonoloskoj razini nije bilo. Na morfoloskoj su razini pogreske bile minimalne, a u ovoj je fazi istrazivanja tesko reci treba li ih smatrati simptomom shizofrenije, s obzirom na to da je rijec o pogreskama kakve se u spontanim govornim iskazima javljaju i kod zdravih osoba. Ovo je plodno podrucje za daljnja, opseznija istrazivanja koja bi, uz veci broj ispitanika oboljelih od shizofrenije, ukljucivala i kontrolnu skupinu. Na sintaktickoj razini pogreske se ocituju kao povremeno ispustanje dijelova recenice. Najizrazenije su pogreske na semantickoj odnosno leksickoj te, dakako, pragmatickoj razini.

3.2. Morfoloske pogreske

Na morfoloskoj razini zabiljezen je jedan primjer pogresnog padeznog na stavka (Znate za Chomskyc) i jedan primjer pogresno konstruiranog glagolskog nacina. (... kako bi znaci im vise odgovara ...). Ukupno su u korpusu uocene dvije morfoloske pogreske.

Prva morfoloska pogreska, nepravilno konstruiran akuzativ vlastitog ime na Chomsky, moze se protumaciti kao rezultat cinjenice da je rijec o stranom imenu te da pacijentica nije znala kako ga valja pravilno deklinirati; ta nam se pretpostavka cini vjerojatnijom od pretpostavke da se radi o narusenoj gramatickoj kompetenciji uslijed bolesti. Isto mozemo reci i za drugu pogresku --pogresna konstrukcija glagolskih oblika cesta je u spontanome govoru i u zdravih govornika.

3.3. Sintakticke pogreske

Na sintaktickoj razini nasa je ispitanica povremeno ispustala dijelove recenice, kao sto se vidi iz iskaza citam tako te, nisu religijske nego recimo Anceoski pozdrav ili ovako neke ... neku beletristiku laganiju, gdje nije izrecen objekt, iako o njemu mozemo nagacati iz atributa. U iskazu Ili na nacin da smo ... da se nasa dusa srela negdje vec glagol sresti trazi dopunu koja je izo stala. U fragmentu ... kako bi znaci im vise odgovara, im vise pristaje ... osobna je zamjenica u enklitickome obliku dvaput logotakticki pogresno smjestena. Ukupno je zabiljezeno pet sintaktickih pogresaka. Kao i u slucaju morfoloskih pogresaka, pogreske na sintaktickoj razini ne bi trebalo smatrati specificnoscu go vornika oboljelih od shizofrenije, s obzirom na to da se pogreske poput ispustanja dijelova recenice ili logotakticke omaske cesto javljaju i u spontanome govoru zdravih.

3.4. Semanticke pogreske

Na semantickoj razini pacijentica povremeno grijesi pri leksickome odabi ru; vecinom su takve pogreske neznatne i lako je iz konteksta zakljuciti na sto se misli (primjerice, doviknuti zabu umjesto dozvati zabu, ili zalomilo mu se umjesto ucinilo mu se). Mecutim, u testu procjene sinonimije koji je pacijentica komentirala u svojemu spontanome govoru pokazale su se i neke ozbiljnije pogreske, primjerice pogreska u leksicko-semantickoj povezanosti Zloba moze biti i pakost isto, ali po meni je sta bi bilo najblize recimo istini nekoj tako opceni to, ili vec spomenuta clang asocijacija gdje je Ema karijeru izjednacila s vjerom zbog fonetske slicnosti. Takve semanticke pogreske razlikuju se od onih koje bismo ocekivali u zdravih osoba pa je stoga opravdano pretpostaviti da se radi o jezicnome simptomu shizofrenije. Ipak, tu pretpostavku valja uzeti s rezer vom te ce se ona provjeriti daljnjim istrazivanjima na vecem broju ispitanika.

Semantickih je pogresaka ukupno bilo pet.

3.5. Pragmaticke pogreske

Kao sto se ocekivalo, najuocljivije su i najbrojnije pogreske na pragmatickoj razini. Buduci da pacijentica cesto gubi cilj i skrece s tijeka misli, mozemo reci da ucestalo krsi Griceovu maksimu relevantnosti (Grice 1975): tako, primjeri ce, Ema na komentar istrazivacice o dugom trajanju testa spominje Chomsko ga, da bi odmah zatim govorila o bliskosti istrazivanja i stvaranja te nastavila kako je mozak >>privremeno sjediste duse<<. Drugi komentar istrazivacice, po vezan s cinjenicom da Ema velik dio vremena provodi citajuci, odvodi Emine misli u potpuno neocekivanom smjeru: Pa je, normalno je drzat najosnovniju higijenu i to, ja mislim da je najpotrebnije pocet od sebe, a onda ce dalje sve drugo poslozit. Jos je jedna pragmaticka manjkavost prisutna u pacijenticinu iskazu--nepostivanje zadanog deiktickog okvira, o cemu ce biti vise rijeci u poglavlju 4. Mozemo zakljuciti da se pacijenticin iskaz time uklapa u gore navedenu pretpostavku o deficitu u upotrebi konteksta koji je uocen i u ranije provedenim istrazivanjima s pacijentima--govornicima engleskoga.

Pragmaticke pogreske, kako je vec receno, brojnije su od ostalih tipova pogresaka, a usto predstavljaju i ozbiljnije narusavanje komunikacijske funkcije nego sto je to slucaj s morfoloskim, sintaktickim pa i semantickim pogreskama. U korpusu ih ukupno ima petnaest.

4. Diskusija

Govor o upotrebi konteksta nuzno priziva i pojam deiktickog okvira o kojemu je govorio Karl Buhler. On smatra da je temelj deiktickih ekspresija sistem koji se sastoji od triju dimenzija: vremena, mjesta i osobe. Svaka je dimenzija odrecena specificnim deiktickim terminima: ovdje i ondje (ovo i ono) prostorne su deikse, sada i tada vremenske su deikse, a ja i ti deikse su osoba (Buhler 1934 [2011]: 117-137). Deikse su uvelike ovisne o kontekstu, a njihova je glavna funkcija uspostavljanje >>zdruzene paznje<< (engl. joint attention), od nosno uspostavljanje >>zajednickog temelja<< (engl. common ground) za sve dru ge zdruzene aktivnosti govornika i slusatelja, a to je fundamentalna funkcija ljudske kognicije, komunikacije i jezika uopce (ibid.). U analizi Emina govora primijetili smo da se deikticki okvir katkada raspada, sto uzrokuje neprikladne asocijacije o onome sto se dogaca nekome drugome negdje drugdje. Jedina de iksa koja je ostala relativno konstantna u njezinu govoru deiksa je vremena, no i ona je bila blago narusena pri odgovaranju na pitanje o provocenju slobodnog vremena. Stoga i nasa analiza potvrcuje da u shizofreniji dolazi do raspada deiktickog okvira, o cemu je govorio Wrobel (1990). On smatra da se shema ja-ovdje-sada u shizofrenome govornome cinu moze izraziti kao shema ne nuzno ja-ne nuzno ovdje-ne nuzno sada (Wrobel 1990: 36). Raspadanje deiktickog okvira posljedica je slobodnog micanja kroz vrijeme i prostor u shizofreniji: vrijeme osobe koja boluje od shizofrenije nije linearno, a prostor nije homogen --takvo prosirenje wittgensteinovskih granica svijeta ogleda se u promjenama jezika (18) (Wrobel 1990: 119, 120), sto je cesta pojava u shizofreniji, a sto smo potvrdili i analizom Emina diskursa. Mogli bismo to reci i drugacije: da se Emine (nejasne) granice svjetova ogledaju u nejasnim granicama jezika, pose bice na mjestima gdje u svoj diskurs ukljucuje druge realnosti te na mjestima na kojima dolazi do prodora irelevantnog diskursa u njezin tematski odrecen primarni diskurs. Abnormalnost u njezinu diskursu vjerojatno je povezana i sa slusnim i vidnim obmanama osjeta te s deluzijama o kojima saznajemo iz povijesti bolesti. U tim se fenomenima takocer ocituje neuspjeh u uporabi konteksta. Iako u ovome istrazivanju za takav zakljucak imamo potvrdu samo u diskursu, a o povezanosti s halucinacijama i deluzijama mozemo spekulirati prema informacijama iz povijesti bolesti, nezanemarivi su zakljucci drugih istrazivaca koji su deficit u upotrebi konteksta povezivali s halucinacijama i deluzijama. Badcock (2010: 581-582) smatra da u slucaju slusnih halucinacija moze doci do izostanka ili manjkavosti kontekstualnih obiljezja koja ukljucuju identificiranje onoga tko je proizveo govor te odrecivanje vremena i mjesta. Drugi predlazu da su halucinacije pogresno zapamceni glasovi, odnosno da osobe koje haluciniraju ispravno prijavljuju govor i glasove drugih ljudi, ali pogresno upotrebljavaju kontekstualne detalje kao sto su vrijeme i mjesto izgo varanja glasova (Waters et al. 2006, prema Badcock et al. 2010; Hemsley 2005). Slabljenje utjecaja konteksta moze uzrokovati i slom percepcije, odnosno delu zije--tu je teoriju prvi iznio Matussek (1952, prema Hemsley 2005), opisavsi pacijenta koji je bio svjestan >>manjka kontinuiteta u njegovim percepcijama u prostoru i u vremenu. Vidio je okolinu samo u fragmentima. Nije bilo cjeline. Vidio je samo detalje na besmislenoj pozadini.<< Navedene okolnosti pokazuju kako objekti mogu poprimiti obiljezja razlicita od onih kakva zaista jesu kada njima ne upravlja kontekst--upravo se to dogaca u shizofreniji: percepci je nisu smjestene u kontekst pozadinskog znanja, pa paznju privlace detalji okoline kojih u normalnim uvjetima osoba ne bi bila svjesna. Hemsley (2005) smatra da neki oblici deluzija proizlaze iz sloma aktiviranja prikladnih shema kontekstom te citira Normana i Borbrowa (1976) koji navode da prosla isku stva kreiraju repertoar strukturnih okvira koji se upotrebljavaju za karakteri zaciju propozicijskog znanja bilo kojeg iskustva. Percepcijski procesi odrecuju prikladnu shemu i prilagocavaju slucajeve odgovarajucim okvirima. Slom takva sustava u kojemu su u potpunosti neprikladni okviri primijenjeni na senzorni ulaz moze rezultirati deluzijama.

5. Zakljucak

Analizom diskursa u shizofreniji dosli smo do zakljucka da bi nekoliko fenomena primijecenih u prijasnjim istrazivanjima govora osoba koje boluju u shizofreniji, kao sto su skretanje s tijeka misli, gubljenje cilja, tangencijalnost i blokiranje, moglo biti posljedica neuspjeha u upotrebi konteksta, sto uzrokuje nekoherentnost cjelokupnog diskursa, a ocituje se i u raspadu deiktickog okvi ra u shizofreniji. Povezavsi nalaze iz nase analize s cinjenicom da ispitanica ima halucinacije i deluzije, ukazali smo na to da je tim simptomima i nekohe rentnosti diskursa moguc zajednicki uzrok u deficitu u upotrebi kontekstual nih informacija. Nakon analize diskursa dodatnom smo analizom pogresaka na morfoloskoj, semantickoj, sintaktickoj i pragmatickoj razini ukazali na to da se jezicna disfunkcija u shizofreniji najvise ocituje na pragmatickoj razini.

Cilj je nasega istrazivanja bio ukazati na doprinos rezultata lingvistickih analiza psihijatrijskoj praksi u razumijevanju shizofrenije. Lingvisticke nam metode, naime, pruzaju uvid u (dis)organizaciju diskursa u shizofreniji i nude nam okvir unutar kojega je moguce razumjeti poremecaj misljenja i druge simptome shizofrenije. Jezik osoba koje boluju od shizofrenije govori nam o njihovim kognitivnim poteskocama, ali i o poteskocama s kojima se susrecu svakodnevno jer nacin na koji upotrebljavamo jezik odrecuje interakciju s dru gim ljudima te nas polozaj u drustvu. Zbog svega navedenog jezik osoba koje boluju od shizofrenije vrijedan je proucavanja.

Zahvala

Zahvaljujemo osoblju iz Klinike za psihijatriju Vrapce--procelniku Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju Ninoslavu Mimici i specijalistima psihijatrije Suzani Uzun, Maji Vilibic, Jeleni Susac i Ivani Todoric Laidlaw na suradnji i nesebicnoj pomoci u istrazivanju. Njihova susretljivost i spremnost na odgovaranje na nasa pitanja proizasla iz zelje da sto bolje razumijemo bolest kao sto je shizofrenija imale su veliku ulogu u kreiranju ideje za ovaj clanak.

Reference

Andreasen, N. C. (1986). Scale for the Assessment of Thought, Language, and Communication. Schizophrenia Bulletin 12 (3): 473-481.

Andreasen, N. C., W. M. Grove (1976). Thought, language, and communication in schizophrenia: diagnosis and prognosis. Schizophrenia Bulletin 12: 348-359.

Andreasen, N. C. (1979). Thought, language and communication disorders: I. Clinical assessment, definition of terms and evaluation of their reliability. Archives of General Psychiatry 36: 1315-1321.

Badcock, J. C. (2010). The Cognitive Neuropsychology of Auditory Hallucinations: A Parallel Auditory Pathways Framework. Schizophrenia Bulletin. 36(3): 576-584.

Buhler, K. (2011). Theory of Language: The representational function of language. John Benjamins Publishing Company.

Chaika, E. A. (1982). Unified Explanation for the Diverse Structural Deviations Reported for Adult Schizophrenics with Disrupted Speech. Journal of Communication Disorders 15: 167-189. Chomsky, N. (1975). Reflections on language. New York: Pantheon.

Crow, T. J. (2010). The nuclear symptoms of schizophrenia reveal the four quadrant structure of language and its deictic frame. Journal of Neurolinguistics 23(1):1-9.

Davison, G. C., J. M. Neale (1999). Psihologija abnormalnog dozivljavanja i ponasanja. Jastre barsko: Naklada Slap.

Grice, H. P. (1975). Logic and Conversation. U: Syntax and Semantics. Vol. 3. Speech Acts. (ur. P. Cole i J. L. Morgan). New York: Academic Press. 41-58.

Hemsley, D. R. (2005). The Schizophrenic Experience: Taken Out of Context? Schizophrenia Bulletin 31(1): 43-53.

Ingram, J. C. L. (2007). Neurolinguistics: an Introduction to Spoken Language Processing and its Disorders. Cambridge: Cambridge University Press.

Kuperberg, G. R. (2010a). Language in Schizophrenia: Part 1: An Introduction. Language and Linguistics Compass 4(8) 576-589.

Kuperberg, G. R. (2010b). Language in Schizophrenia: Part 2: What can Psycholinguistics Bring to the Study of Schizophrenia ... and Vice Versa? Language and Linguistics Compass 4(8): 590-604.

Kuperberg, G. R., D. Caplan (2003). Language dysfunction in Schizophrenia. U: Neuropsychiatry. 2. izd. (ur. R. B. Schiffer, S. M. Rao, B. S. Fogel). Philadelphia: Lippincott Williams and Wilkins: 444-466.

Kraepelin, E. (1913). Dementia Praecox and Paraphrenia (prijevod: R. M. Barclay, 1919). Edinburgh: Livingstone.

Langdon, R., M. Davies, M. Coltheart (2002). Understanding Minds and Understanding Commu nicated Meanings in Schizophrenia. Mind & Language 17(1-2): 68-104.

Lysaker. P. H., M. Erickson, K. D. Buck, M. Procacci, G. Nicolo, G. Dimaggio (2010). Metaco gnition in schizophrenia spectrum disorders: Methods of assessment and associations with neurocognition and function. European Journal of Psychiatry 24: 220-226.

Lysaker, P. H., G. Dimaggio (2014). Metacognitive Capacities for Reflection in Schizophrenia: Implications for Developing Treatments. Schizophrenia Bulletin 40(3): 487-491.

McKenna, P.; T. Oh (2005). Schizophrenic Speech: Making Sense of Bathroots and Ponds that Fall in Doorways. Cambridge University Press.

Mitchell, R. L., T. J. Crow (2005). Right hemisphere language functions and schizophrenia: the forgotten hemisphere? Brain 128.5: 963-978.

Moritz, S., T. S. Woodward, D. Kuppers, A. Lausen, M. Schickel (2002). Increased automatic spreading of activation in thought-disordered schizophrenic patients. Schizophrenia Research 59(2-3): 181-186.

Noel-Jorand M. C., M. Reinert, S. Giudicelli, D. Dassa (1997) A new approach to discourse analysis in psychiatry, applied to a schizophrenic patient's speech. Schizophrenia Research 25: 183-198. Rochester S., J. R. Martin (1979) Crazy Talk: A Study of Discourse of Schizophrenic Speakers. Plenum; New York.

Sims, A. (Ed.) (1995) Speech and Language Disorders in Psychiatry: Proceedings of the 5th Leeds Psychopathology symposium. London: Gaskell.

Sitnikova, T., D. F. Salisbury, G. Kuperberg, P. I. Holcomb (2002). Electrophysiological insights into language processing in schizophrenia. Psychophysiology 39: 851-860.

Wrobel, J. (1990) Language and Schizophrenia. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins.

Ida Hitrec, Ana Knezevic, Milorad Pupovac, Martina Sekulic Sovic i Ivana Simeon

Odsjek za lingvistiku, Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu

(1) Poremecaj misljenja ili formalni poremecaj misljenja odnosi se na dezorganizirano misljenje koje se ocituje u dezorganiziranome govoru te ukljucuje siromastvo govora, tangencijalnost, nelogicnosti, perseveracije, neologizme, blokiranje misli itd. (ta je obiljezja shizofrena govo ra definirala i opisala Andreasen (1986)). Formalni je poremecaj misljenja jedan od dvaju tipova poremecena misljenja i odnosi se na formu misli, dok se drugi oblik odnosi na poremecaj u sadrzaju misli, odnosno na deluzije (Kuperberg 2003: 445). Iako se termin poremecaj misljenja odnosi na oba navedena tipa, najcesce oznacava upravo poremecaj u formi, odnosno formalni poremecaj misljenja.

(2) U ovome radu kod opisivanja te abnormalnosti koristit cemo se pojmom skretanje s tijeka misli.

(3) Valja naglasiti da je Bleuler prvi put o shizofreniji govorio 24. travnja 1908., a mi se ovdje posredno referiramo na njegov kasniji rad Dementia Praecox or the Group of Schizophrenias (1911).

(4) Clang asocijacije odnose se na asocijacije kojima umjesto znacenja upravljaju fonetska obiljezja netom izgovorenih rijeci.

(5) Pojam idiosinkrazija odnosi se na ponasanje, misljenje i jezik koji se razlikuju od opceprihvacenog i karakteristicni su za jednu osobu. Ipak, ta rijec u kontekstu jezika, misljenja i ponasanja u shizofreniji odnosi se na nelogicne asocijacije, na neobicno, cudno, bizarno, pa se katkada i upotrebljava kao bliskoznacnica tim pojmovima.

(6) Pojam tangencijalnost oznacava odgovore koji su s postavljenim pitanjem povezani na neki dalek nacin ili su u potpunosti nepovezani (Andreasen 1986, Kuperberg 2010a).

(7) Perseveracija oznacava ponavljanje rijeci, ideja ili tema, pa kada pacijent pocne govoriti o odrecenoj temi ili upotrebljava odrecenu rijec, kontinuirano se vraca na to u svojemu govoru (Andreasen 1986).

(8) Prije smo naveli da se poremecaji u formi i sadrzaju misli u proucavanju shizofrenije katkada proucavaju kao zasebni fenomeni. No valja napomenuti da ih je katkada tesko razdvojiti--primjerice Kuperberg i Caplan (2003) takvu nemogucnost odvajanja dvaju fenomena oprimjeruju tvrdnjom da do tangencijalnog odgovora na pitanje (poremecaj u formi) moze doci jer je pacijent okupiran bizarnim vjerovanjem (poremecajem u sadrzaju). U mnogih se bolesnika, dakle, poremecaji u formi i sadrzaju pojavljuju istovremeno i u mecuodnosu su.

(9) Ime pacijentice izmisljeno je proizvoljno zbog zastite identiteta.

(10) Zanimljivo je da se navedeni lom ostvario upravo u (afirmativnoj) cestici koja je ispraznjena od znacenja jer se ne odnosi ni na sto prije, odnosno zato sto joj nedostaje kontekst kojim bi ostvarila znacenje.

(11) Dihotomija izmecu konkretnog i apstraktnog ovdje je u vezi s dihotomijom izmecu odrecenosti i neodrecenosti. Apstraktno se odnosi i na metafizicku prirodu ideja o kojima Ema govori nasuprot konkretnim idejama o istrazivanju o kojima je govorila prethodno.

(12) Dok neki istrazivaci tvrde da je reducirana sposobnost metakognicije (sposobnost reprezen tacije sebe i drugih te promisljanja o samome misljenju) kljucno obiljezje shizofrenije (npr. Lysaker et al. 2010, Lysaker i Dimaggio 2014), Ema pokazuje visoku razinu metakognicije odnosno metakomunikacijske svijesti. U nekim je trenucima svjesna uzroka deficita u izgradnji diskursa te cini samu komunikacijsku situaciju temom. Dodatna analiza Emine metakognicijske sposobnosti prelazila bi okvire ovoga rada, no tomu bi svakako valjalo posvetiti pozornost u buducim istrazivanjima.

(13) Ispitivac se referira na iskaz (2) odnosno na posljednju Eminu recenicu u tome iskazu: Znaci ono proslost je tako naglasena isto tako.

(14) O izvrsnim se funkcijama u shizofreniji puno govorilo. Te su funkcije zaduzene za spo sobnost planiranja i upravljanja ponasanjem i diskursom. Buduci da oblikovanje diskursa iziskuje svjesno planiranje (za konstrukciju argumenata), resurse radne memorije (za upo rabu referenata) i fleksibilnost (za uzimanje u obzir slusateljeve perspektive), koji su pod nadzorom sustava za nadziranje paznje i izvrsnih funkcija, neki smatraju da je izvrsna disfunkcija uzrok nekoherentnog diskursa u shizofreniji (Ingram 2007: 346, 356).

(15) Gubljenje cilja razlikuje se od skretanja s tijeka misli po tome sto se kod tog simptoma osoba ne vraca na primarnu misao, dok se kod skretanja s tijeka misli idiosinkrasticki krece iz jednog referentnog okvira u drugi (Andreasen 1986), pri cemu ideje mogu biti na neki dalek nacin povezane, a osoba se nakon iskakanja moze vratiti na primarnu misao.

(16) Zadatke semantickih asocijacija i procjene sinonimije iz baterije testova Psiholingvisticke procjene jezicnoga procesiranja kod afazije (Janice Kay, Ruth Lesser i Max Coltheart 1992; Erdeljac i suradnici, radni materijal) Ema je rjesavala za potrebe naseg drugog istrazivanja. Zakljucili smo da je njezin osvrt odnosno spontani govor kao reakcija na rijeci iz testa semantickih asocijacija vrijedan i dodatne analize koju iznosimo u ovome clanku.

(17) Navedenu tendenciju Cameron naziva preinkluzivnoscu (engl. overinclusiveness), a definira je kao >>an inability to maintain the boundaries of the problem and to restrict. operations within its limits. All sorts of objects from outside. are brought into the situation<< (prema Doughty 2008: 24).

(18) Wrobel se pri izvocenju ove teze poziva na Wittgensteinovu tvrdnju: >>Granice mojega jezika granice su mojega svijeta<< (Wittgenstein 1954: 162, prema Wrobel 1990: 100). Tezu o pro mjenama jezika kao posljedici prosirenja svijeta Wrobel (1990: 95-112) potkrepljuje govorom nekoliko osoba koje boluju od shizofrenije.
COPYRIGHT 2015 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2015 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Author:Hitrec, Ida; Knezevic, Ana; Pupovac, Milorad; Ivana Simeon Sekulic Sovic, Martina
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Dec 1, 2015
Words:7478
Previous Article:Towards the cognitive plausibility of conceptual space models/Kognitivna plauzibilnost formalnih modela semantickih reprezentacija.
Next Article:Discourse indicators of neologisms (on the example of the neologisms of the first and the second decades of the 21st century)/Diskursindikatoren von...

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2022 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters |