Printer Friendly

From neuron to metaphor (and backwards): neural theory of metaphor within neural theory of language/Od neurona do metafore (i natrag): neuralna teorija metafore u okviru neuralne teorije jezika i misljenja.

1. Uvod

How does the physical brain give rise to thought and language? How do you get ideas and language out of neurons? Neural Linguistics is a theory of how it works. (George Lakoff)

Rezultati istrazivanja kognitivnih i neuralnih znanosti (takozvana neuralna revolucija) znatno su pomaknuli granice nasega razumijevanja mozga i misljenja, a time i jezika. Razvoj neuralne teorije jezika iznimno je vazan u razumijevanju jezika kao jedne od funkcija mozga. Jezik nedvojbeno jest jedna od funkcija mozga --i zasigurno ga je potrebno i tako istrazivati. Danas je jasno da znanstveno objasnjenje jezika i misljenja ne moze iskljucivati ljudsko tijelo, mozak i iskustvo i da jezik nikako nije samo neutjelovljeni sustav apstraktnih simbola.

Iako do danas nemamo sveobuhvatnu neuralnu teoriju jezika koja bi mogla dati detaljan znanstveno utemeljen odgovor na pitanje kako mozak >>proizvodi<< misli i jezik, napredak u istrazivanju mnogih relevantnih grana omogucio je, prije svega istrazivacima grupe za neuralnu teoriju jezika na kalifornijskome sveucilistu Berkeley, koju vode Jerome Feldman i George Lakoff, da razviju okvir koji objedinjuje rezultate raznorodnih istrazivanja u ujedinjenu kognitivnu znanost, kojoj je cilj razumjeti ljudski mozak i um. Rezultati tih napora objelodanjeni su npr. u Narayanan 1997a i 1997b, Shastri 2003, Feldman 2006, Lakoff 2008, Feldman, Dodge i Bryant 2009, Lakoff 2012 itd.

U ovome cemo radu dati pregled temeljnih postavki i pojmova neuralne teorije jezika i misljenja i neuralne teorije metafore.

Neuralna teorija metafore uvelike je izgradena na referentnom radu o kognitivnoj metafori Lakoffa i Johnsona (1980), koji su uveli pojam konceptualne metafore i utemeljili kognitivnu teoriju metafore (Conceptual Metaphor Theory, poznata i kao CMT). Sofisticiranija, kasnija inacica te teorije predstavljena je u Lakoff 1993, gdje je formirana ideja da je konceptualna metafora konstituirana preslikavanjem izmedu izvorne i ciljne domene, a komentari podudarnosti odnosno preslikavanja opisani su u Lakoff i Kovecses 1987. Kad je rijec o metodama kognitivne teorije metafore, temeljni je prinos dao Steen 1999, koji nudi eksplicitne metode identifikacije konceptualnih metafora (metaphorical identification procedure) ili skraceno MIP, a recentna inacica MIP-a moze se naci u Steen 2008 i Pragglejaz 2007. Kritiku rane kognitivne teorije metafore donijeli su Holland 1982, Ortony 1988 i Wierzbicka 1986. Rakova 2002 i Haser 2005 propituju postavke kognitivne lingvistike uopce i osobito teoriju konceptualne metafore s filozofskoga stajalista (prema Kovecses 2010: 14-15). S razvojem sofisticiranijih inacica, od kojih je neuralna teorija najrecentnija, i sve vecom popularnoscu teorije konceptualne metafore (pa i medu hrvatskim jezikoslovcima), (1) i unutar kognitivne lingvistike i izvan nje razvijaju se alternativni pristupi, kritike, nude se nove teorije ili nova objasnjenja pojava za koje se drzi da unutar ove teorije nisu adekvatno objasnjene ili objasnjive. (2) Unutar kognitivne lingvistike to se odnosi osobito na podrucje metafore u diskursu i uporabi (Steen 2007, Steen 2011, Cameron 2003, Cameron i Deignan 2006, Cameron, Maslen, Todd, Maule, Stratton i Stanley 2009 itd.). U tome smislu neuralna teorija metafore nikako nije jedini pogled u okviru teorije konceptualne metafore ili kognitivne lingvistike. (3) No kako je neuralna teorija metafore neizostavan i vazan dio neuralne teorije jezika, u ovom cemo radu pozornost usmjeriti upravo njoj.

2. Kognitivizam nasuprot objektivizmu

Neuralna teorija jezika i misljenja uvelike se naslanja i uvelike potvrduje teorijske postavke kognitivistickih pogleda na jezik i na odnos jezika, misljenja i kulture, ponajvise na tragu teorije o utjelovljenosti i figurativnosti jezika i misljenja (Lakoff i Johnson 1980, Lakoff i Johnson 1999, Johnson 1987, Johnson 2007, Turner 1996, Fauconnier i Turner 2003 itd.).

Kognitivisticki pogledi na jezik i misljenje, koji reflektiraju figurativnu, utjelovljenu misao, u suprotnosti su s dotadasnjom filozofskom (a i jezikoslovnom) tradicijom, cije poglede Johnson (1987: ix) objedinjuje nazivom objektivizam, (4) a cija je temeljna odrednica pretpostavka o postojanju >>objektivne stvarnosti<<, neovisne o nasem mozgu, umu i iskustvu.

Objektivisticki pogledi trajno su i duboko obiljezili >>zapadno<< kulturno i znanstveno nasljede i doveli do toga da smo bili potpuno >>slijepi za imaginaciju<< (Johnson 1987: x). Objektivizam pociva na kartezijanskoj i kantovskoj tradiciji: na kartezijanskom dualizmu (um--tijelo), izniklom iz krscanske tradicije te na kantovskoj podjeli kognitivnih sposobnosti na mentalne (formalne, konceptualne i intelektualne) i tjelesne (materijalne, perceptivne i osjetilne). Iako objektivizam dolazi u mnogim vrlo razradenim i sofisticiranim filozofskim, psiholoskim, jezikoslovnim i mnogim drugim inacicama, vrlo uopcene i simplificirane njegove znacajke mogu se svesti na nekoliko temeljnih postavki, koje su ujedno i opca mjesta zapadnoga filozofskoga i kulturnoga nasljeda: 1) Svijet se sastoji od objekata koji imaju odredene znacajke i stoje u odredenim odnosima neovisno o ljudskome razumijevanju; 2) Svijet je takav kakav jest, bez obzira na to sto pojedinac vjeruje, postoji samo jedna ispravna perspektiva, perspektiva >>Bozjeg oka<<; 3) Postoji racionalna struktura stvarnosti, ispravan razum samo zrcali tu racionalnu strukturu; 4) Kako bismo opisali takvu objektivnu stvarnost, trebamo jezik koji izrazava koncepte koji se mogu preslikati na objekte, njihove znacajke i odnose medu njima doslovno i kontekstno neovisno; 5) Razum je formalna sposobnost povezivanja doslovnih koncepata i zakljucivanja na temelju njih u skladu s logickim pravilima; 6) Rijeci su arbitrarni simboli bez znacenja u samima sebi, ali koje dobivaju znacenje na temelju sposobnosti da izravno upucuju na stvari iz svijeta; 7) Racionalno je misljenje algoritamska manipulacija takvim simbolima (Johnson 1987: xi). Medu najvaznijim fenomenima cija su istrazivanja ponajvise uzdrmala objektivisticke postavke (i koji su nama osobito zanimljivi) jesu: kategorizacija, uokvirivanje koncepata, metafora, konceptualni sustavi i povijesne semanticke promjene. (5)

Objektivizmu i njegovim temeljnim postavkama eksplicitno se i naglaseno (6) suprotstavlja kognitivna znanost od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeca svojim trima glavnim postulatima: 1) Um je inherentno utjelovljen; 2) Misljenje je najvecim dijelom nesvjesno; 3) Apstraktni su koncepti u velikoj mjeri metaforicne naravi (Lakoff i Johnson 1999: 3).

Kognitivizam se dakle u svojem tumacenju RAZUMA bitno udaljava od kartezijanske i kantovske tradicije jer tvrdi da je razum (Lakoff i Johnson 1999: 4):

1) Utjelovljen (Utjelovljen je stoga sto izrasta iz naravi nasega mozga, tijela i tjelesnih iskustava, obiljezen je detaljima neuralne strukture nasega mozga i specificnoscu nasega svakodnevnoga funkcioniranja u svijetu. To nikako ne znaci samo ono ocito, a to je da ne mozemo rezonirati bez tijela, nego da je struktura nasega razuma rezultat nase utjelovljenosti. Isti neuralni i kognitivni mehanizmi kojima opazamo i krecemo se sudjeluju i u stvaranju nasega konceptualnoga sustava i nacina razmisljanja.)

2) Evolucionisticki (Apstraktno misljenje gradi se na senzornom i motorickom sustavu i koristi se mehanizmima tih sustava koji su prisutni i kod tzv. 'nizih' zivotinja. To je tzv. 'darvinizam razuma': razum iskoristava nasu zivotinjsku prirodu. Ovime se radikalno mijenja nasa predodzba o razumu kao o esenciji koja nas razdvaja i razlikuje od zivotinja--i razum nas smjesta u evolucijski kontinuum.)

3) Univerzalan u smislu da sposobnost rezoniranja univerzalno dijele sva ljudska bica, a to ne bi bilo moguce bez utjelovljenosti uma.

4) Uglavnom nesvjestan (Razum nije potpuno svjestan, nego uglavnom nesvjestan. Ljudi najvecim dijelom ne mogu svjesno kontrolirati svoje misljenje, a najcesce ga nisu ni svjesni. Velik dio misljenja odvija se nesvjesno i zasnovan je na prototipima, uokvirivanju i metaforama.)

4) Determiniran (Nemamo apsolutnu slobodu u kantovskom smislu kao ni punu autonomiju: kako je razum odreden nasom tjelesnoscu, on ne moze biti radikalno slobodan. Moguci konceptualni sustavi i moguci oblici misljenja su ograniceni. Jednom naucen konceptualni sustav neuralno se ostvaruje u nasem mozgu i nismo slobodni misliti bilo sto.)

5) Razum nije doslovan, nego metaforican i imaginativan. Kognitivisti drze da ljudi nisu poput racunala i da njihov um nije poput racunalnoga softwarea koji derivira znacenje tako da manipulira simbolima bez znacenja na temelju unaprijed zadanih pravila u obliku programa. Stvarni ljudi imaju utjelovljene umove, ciji konceptualni sustav izrasta iz ljudskoga tijela, oblikovan je njime i smislen je po njemu (Lakoff i Johnson 1999: 6).

3. Funkcionalizam: (7) Jesu li racunala umovi? Jesu li umovi racunala?

Nervous system evolved for sensing and action; language is a very recent extra. (Feldman 2006: 163)

Konstantan napredak u podrucju umjetne inteligencije rezultirao je racunalnim programima koji mogu pobijediti svjetskoga prvaka u sahu te programima koji omogucuju odredenu konverzaciju s racunalom na prirodnom jeziku. Ljudsko iskustvo pokazuje da su to aktivnosti koje nesumnjivo zahtijevaju razumijevanje i inteligenciju. Ako racunalo moze igrati sah i voditi konverzaciju, znaci li to da razumije i da je inteligentno? Hoce li daljnji napredak rezultirati racunalima koja mogu potpuno parirati ljudskoj inteligenciji ili ju cak nadici? (Cole 2013). Alan Turing, jedan od pionira racunalne teorije, vjerovao je da je odgovor na ovo pitanje nesumnjivo da i argumentirao svoj stav danas slavnim Turingovim testom (Turing 1950). (8) I danas mnogi drze da je odgovor na to pitanje nesumnjivo da--taj je stav poznat kao funkcionalizam, a stoji nasuprot kognitivizmu i teoriji o utjelovljenosti.

Filozofski funkcionalizam drzi da se sve sto je vazno o jeziku i misljenju moze razumjeti samo na temelju modela obrade informacija i da mozak pritom mozemo zanemariti. Radikalni funkcionalisti drze da bi bilo koji dovoljno slozen sustav za obradu informacija automatski imao i sve mentalne sposobnosti uma, ukljucujuci cak i svijest--stav koji se cesto naziva >>jakom<< umjetnom inteligencijom (Feldman 2006: 33). Jedan od najvecih izazova za funkcionaliste upravo je razumijevanje jezika, za koje kognitivisti drze da je nemoguce bez utjelovljenosti. Filozof John Searle ponudio je (1980) kratak i jasan misaoni eksperiment kojim se suprotstavlja takozvanoj >>jakoj<< umjetnoj inteligenciji (9) dokazujuci da digitalna racunala ne mogu razumjeti jezik ni misliti. Taj je misao ni eksperiment, poznat kao kineska soba, (10) postao najslavnijim i najcitiranijim, (11) ali i najosporavanijim (12) argumentom protiv mogucnosti postojanja istinske umjetne inteligencije, a vrlo sazeto glasi ovako: netko tko zna samo engleski jezik zatvoren je u sobi u koju dobiva instrukcije na engleskom za manipuliranje nizovima kineskih znakova i to cini toliko precizno da se onima izvan sobe cini da on razumije kineski jezik, jer daje tocne odgovore na sva pitanja. Ovaj misaoni eksperiment pokazuje da, iako se moze uciniti da adekvatno programirana racunala razgovaraju prirodnim jezikom, ona ipak nisu sposobna razumjeti taj jezik. (13) Searleov je argument velik izazov zagovornicima umjetne inteligencije i bitno je utjecao na funkcionaliste te na racunalnu teoriju znacenja i teoriju uma. I Searleov misaoni eksperiment i istrazivacka >>neuralna revolucija<< koja je uslijedila pokazuju da nema razumijevanja bez utjelovljenja. Ovaj je pomak od apstraktnoga k utjelovljenom bio iznimno vazan i u istrazivanju umjetne inteligencije (tzv. utjelovljena umjetna inteligencija/embodied AI), znatno unaprijedivsi primijenjenu robotiku (Brooks 2002).

Posljednja su dva desetljeca donijela i razvoj tehnika racunalnoga neuralnoga modeliranja udruzenim interdisciplinarnim naporima mnogih znanstvenih grana. No te su se tehnike pokazale beskorisnima u naporima da se razumije neuralna podloga jezika i misljenja, i to stoga sto je neuralni sustav za obradu informacija znatno drukciji od elektronickih modela toga sustava: neuroni su milijun puta sporiji od elektronickih procesirajucih jedinica, ali svaki je neuron povezan s tisucama drugih i gotovo su svi simultano aktivni gotovo uvijek. (14) Nasuprot tomu, racunala su iznimno brza, ali imaju samo lokalni ucinak i samo su rijetki elementi simultano aktivni (Feldman 2006: 37).

Neke od najvecih razlika izmedu mozga i digitalnoga racunala

Mozak

100,000,000,000 procesirajucih jedinica

1000 radnji u sekundi

Utjelovljen

Tolerira pogresku

Stupnjeviti, probabilisticki signali

Razvija se i samoorganizira

Uci

Racunalo

1-100 procesirajucih jedinica

1,000,000,000 radnji u sekundi

Apstraktno, neutjelovljeno

Cesto se rusi

Binarni, deterministicki signali

Eksplicitno je dizajnirano

Programirano je

(skica prema Feldman 2006: 37)

Ove razlike izmedu mozga i racunala iznimno je vazno uzeti u obzir pri modeliranju jezika i misljenja. Upravo zbog razvedene povezanosti i obilate aktivnosti ne moze postojati izolirana ili potpuno apstraktna misao--jedna ideja automatski aktivira druge i uvijek je kontekstualna (Feldman 2006: 38). I sto je osobito vazno, a proizlazi iz recenoga, jest da se mentalne strukture podudaraju s aktivnim neuralnim strukturama--povezani koncepti povezani su neuralno. (Isto.) No najvaznija karakteristika ljudskoga mozga koja ga bitno razlikuje od racunala jest njegova veza s tijelom. Mozak je evoluirao kako bi kontrolirao tijelo (zivotinja i ljudi) te je veza izmedu osjeta i djelovanja dominantna funkcija ljudskoga mozga. Priroda je razvila prekrasne mehanizme koji signale prenose toliko brzo, toliko daleko i toliko ekstenzivno da mogu poduprijeti sve sto jesmo i sve sto cinimo (Feldman 2006: 50).

4. Vaznost kategorizacije u misljenju i jeziku

Kategorizacija je osnova misljenja, percepcije, djelovanja i govora. Stoga je razumijevanje nacina na koji kategoriziramo preduvjet da bismo razumjeli kako mislimo, rezoniramo, funkcioniramo i govorimo. Kao neuralna bica nemamo izbora--moramo kategorizirati. (15) Evoluirali smo kategorizirajuci i nasa je sposobnost kategoriziranja evoluirala kako bismo prezivjeli. Ne samo da nasa tijela i nasi mozgovi odreduju da moramo kategorizirati nego odreduju tipove kategorija koje cemo imati i kakva ce biti njihova struktura (Lakoff i Johnson 1999: 18).

Kategoriziranje je proces s pomocu kojega prepoznajemo i razumijevamo koncepte i iskustva. Kategorizacija je, osim sto je zahvaljujuci rezultatima istrazivanja E. Rosch postala zasebnom istrazivackom disciplinom, zasigurno i jedna od sredisnjih preokupacija kognitivne lingvistike, koja ju vidi kao primarni princip konceptualne i jezicne organizacije. Dakako, kategorizacija se u kognitivnoj lingvistici radikalno razlikuje od klasicnoga aristotelovskoga modela, koji je zamijenjen teorijom prototipa E. Rosch (1973). Lakoff (1987) u jednom od svojih referentnih djela, nakon pocetnoga >>obracuna<< s tradicionalnim poimanjem kategorije, daje pregled razvoja teorije kategorizacije >>od Wittgensteina do Rosch<< (L. Wittgenstein, (16) J. L. Austin, (17) L. Zadeh, (18) F. Lounsbury, (19) B. Berlin i P. Kay, (20) P. Kay i C. McDaniel, (21) R. Brown i B. Berlin, (22) P. Ekman (23) i naposljetku E. Rosch (24)). Eleanor Rosch (1975, 1976, 1977, 1978) generalizirala je sva prethodna pojedinacna istrazivanja i ponudila cjelovitu perspektivu te formulirala tzv. teoriju prototipa {prototype theory). Jedan od najvaznijih rezultata njezine generalizacije i vlastitih istrazivanja jest definicija osnovne razine kategorizacije (basic level). Osnovna je razina: 1) najvisa razina na kojoj clanovi kategorije imaju slicno percipiran oblik, 2) najvisa razina na kojoj je moguce da jedna mentalna slika odrazava cijelu kategoriju, 3) najvisa razina na kojoj se rabi slicna motorika za interakciju s clanovima kategorije, 4) razina koju subjekti najbrze identificiraju kao clana kategorije, 5) prva razina koju djeca nauce i razumiju, 6) prva razina na kojoj rijeci ulaze u leksik jezika, 7) razina s najkracim primarnim leksemom, 8) razina na kojoj se nazivi rabe u neutralnom kontekstu, 9) razina na kojoj je organiziran najveci dio nasega znanja. Lakoff (1987) nadograduje navedene teorije novim faktorima: utjelovljenim iskustvom onoga koji kategorizira, imaginativnim procesima (metaforom, metonimijom i mentalnim slikama) onoga koji kategorizira i neuralnom teorijom jezika. Prototip je tako neuralna struktura koja nam dopusta inferencijsko ili imaginativno djelovanje u odnosu na kategoriju. Rasudivanje s pomocu prototipa cini golem dio svega nasega rasudivanja i ne bismo mogli bez njega funkcionirati. Nekoliko je tipova rasudivanja bazirano na prototipima: 1) prototip tipicni slucaj (Typical-case prototype) koristimo kako bismo izvukli lake zakljucke o predstavnicima kategorije i kad nemamo nikakvu specificnu kontekstualnu informaciju; 2) prototip idealni slucaj (Ideal-case prototype) (25) koristimo za vrednovanje clana kategorije u odnosu na neki konceptualni standard; 3) drustvene stereotipe (social stereotypes) koristimo pri brzim prosudbama, najcesce ljudi; 4) istaknuti primjer (salient examples) koristimo za vjerojatnosne prosudbe; 5) radijalne kategorije (radial categories) vrlo su slozene, stupnjevane kategorije: clanovi su bolji ili losiji primjeri kategorije, sredisnji je slucaj osnova za ekstenzije prema manje sredisnjim clanovima, i to tako da bolji primjeri imaju vise znacajki sredisnjega slucaja, a losiji primjeri sve manje znacajki sredisnjega slucaja. (26)

Kada konceptualiziramo kategorije, cinimo to s pomocu predodzbene sheme spremnika: kategorije su tako spremnici s interijerom, eksterijerom i granicom. Ako se radi o hijerarhijskoj strukturi, onda konceptualiziramo jedan spremnik unutar drugoga spremnika. Upravo nasa metaforicka konceptualizacija kategorije >>krivac<< je za to da nam je velik i vazan dio strukture kategorije bio skriven: konceptualni prototipi, stupnjevita struktura kategorije i neizrazitost granica kategorije.

I danas se vecina znanstvenika (lingvista, antropologa, psihologa itd.) koristi teorijom prototipa, iako danas postoje mnogi recentniji radovi koji su uputili na probleme (osobito u vezi s videnjem kategorije kao stabilne mentalne reprezentacije) i/ili ponudili revidirane inacice teorije prototipa (Barsalou 1983, (27) Croft i Cruse 2004, Gibbs 2003, Taylor 2003). Zajednicko je novijim videnjima da ne pristupaju prototipima kao unaprijed zadanim apstraktnim mentalnim reprezentacijama nego kao varijabilnim strukturama koje se stvaraju u danome trenutku, stvarnom vremenu i u stvarnome kontekstu koji je zadan ciljem situacije.

4.1. Utjelovljenost koncepata, predodzbene sheme, okviri

Jedna je od temeljnih postavki kognitivne lingvistike, koju preuzima i neuralna teorija jezika, utjelovljenost konceptualnoga sustava. Ljudski koncepti nisu samo refleksije izvanjske stvarnosti nego su oblikovani nasim tijelom i mozgom, a osobito nasim senzorno-motorickim sustavom. Ovako jasno formuliran stav o utjelovljenosti koncepata proizasao je iz mnogih empirijskih istrazivanja. Ovdje cemo izdvojiti nekoliko najvaznijih, koja su prethodila kognitivnoj lingvistici i neuralnoj teoriji jezika, a koja su dokazala utjelovljenost triju koncepata: koncepta boje, koncepta osnovne razine i koncepta prostornih odnosa.

Kay i McDaniel (1978) dokazali su da nazivi za boje imenuju boje, ali same boje objektivno ne postoje u vanjskom svijetu neovisno o tijelu. Izvan nasega tijela jest valna duljina odbljeska od objekata i uvjeti okolnoga osvjetljenja, ali boje ne postoje bez utjelovljenosti: receptora za boje u mreznici (retini) i slozene neuralne mreze povezane s tim receptorima.

E. Rosch (1978), cije smo rezultate istrazivanja ukratko izlozili u prethodnom poglavlju, dokazala je da je primarnost kategorija osnovne razine kategorizacije (basic-level categories) definirana trima vrstama utjelovljenja: gestalt-opazanjem, mentalnom slikom i motorickim programom. Eksperimenti su pokazali da se koncepti iz kategorije osnovne razine u mozgu procesiraju brze, lakse se prepoznaju i djeca ih najranije i najlakse usvajaju pri ucenju jezika (mnogo lakse i mnogo ranije nego superordinirane i subordinirane kategorije).

Prostorni koncepti poput sprijeda, straga, gore, dolje vjerojatno najjasnije svjedoce o utjelovljenom iskustvu stoga sto su artikulirani upravo na temelju nase tjelesne pozicije u prostoru i nasega kretanja kroz prostor. Bica poput nas, koja stoje uspravno i krecu se prema naprijed, percipiraju ispred kao nesto sto je locirano u vidnom polju ili u smjeru kretanja. Dakle, iskustva poput straznjosti npr. ovise o osobitostima nasega tijela i osobitosti njegove interakcije s okolinom. L. Talmy (1983, 1988, 2000) proucavao je nazive za prostorne odnose u mnogim jezicima i pokazao da su zasnovani na univerzalnim primitivima prostornih odnosa, koji se ne mogu definirati u izvanjskoj stvarnosti, nego samo u odnosu prema tijelu. Do jednakoga je otkrica neovisno dosao Langacker (1987). Takvi se primitivi u kognitivnoj lingvistici nazivaju predodzbenim shemama (image-schemas) ili kognitivnim primitivima (cognitive primitives, cogs). To su komponente vizualne percepcije, mentalnih slika i ostalih kognitivnih struktura od kojih vecina postoji u mnogim jezicima i kulturama. Ne zna se tocno koliko univerzalnih (28) shema ima, ali procjenjuje se da ih je nekoliko stotina. Predodzbene su sheme izravno smislene (utjelovljene) prekonceptualne strukture koje izrastaju iz ljudskog kretanja kroz prostor, percepcijskih interakcija i manipulacije objektima ili su utemeljene u njima (Lakoff 1987: 459-461). Kognitivni su primitivi utjelovljeni jer su neuralni temelj nase percepcije i radnji, ali ujedno su i apstraktni jer nisu specificni, nego opceniti--odgovaraju beskonacno veliku broju specificnih slucajeva. Kognitivni su primitivi (predodzbene sheme) (29) univerzalne kognitivne strukture, koje su u mozgu prisutne pri rodenju (30) ili se razvijaju vrlo rano. (31) One strukturiraju vizualnu percepciju, motoriku i mentalne slike te semantiku prirodnih jezika. Proucavajuci jezicne konstrukcije kojima se izrazavaju prostorni odnosi u siroku rasponu jezika, Talmy je (1983) pokazao kako se takvi izrazi mogu razloziti u primitive prostornih odnosa te da pritom svi jezici rabe iste primitive, ali se njima sluze i kombiniraju ih razlicito. (32) Talmy (1983, 1988) razlikuje tri tipa predodzbenih shema: topoloske (npr. spremnik, put, kontakt); orijentacijske, koje se definiraju u odnosu na fizicku orijentaciju (npr. ispred) i sheme dinamike sile (usmjerena sila, opiruca sila, potporna sila, vucna sila, gurajuca sila, neuspjesno usmjerena sila, interaktivna sila, izravno vs. neizravno primijenjena sila itd.). U razlaganju predodzbenih shema vazni su i pojmovi: putanje ili trajektora (trajector) i orijentira (landmark). (33) Neke od najvaznijih predodzbenih shema jesu: shema spremnika (container schema) s interijerom, eksterijerom i granicama; (34) izvor-put-cilj (Source-Path-Goal ili SPG schema);35 shema skale (scale), dio-cjelina, centar-periferija, forsirano kretanje, kontakt-bez kontakta, orijentacija (vertikalna, horizontalna, prednja i straznja orijentacija), blizu-daleko, okolo, uzduz, preko, ispred, iza, uz, na, prema itd.

Proucavajuci desetke tipova slozenih pokreta ruke, S. Narayanan (1997) izradio je neuralni racunalni model izvodenja tih pokreta u premotornom i motornom korteksu te j e tako uspostavio sheme procesa. Sheme procesa ili x-sheme (sekvencije specificnih stanja ili specificnih procesa) jesu: 1) zavrsena svrhovita radnja (completed purposeful action): preduvjet, pocetna radnja, sredisnja radnja, provjera ispunjenja svrhe, opcionalni povratak na sredisnju radnju (ako svrha nije postignuta), zavrsna radnja (ako je svrha postignuta) i posljedica radnje; 2) nesvrhovita radnja; 3) kontinuirano stanje itd. Sheme procesa karakteriziraju semantiku aspekta, strukturu radnji i zbivanja u svakom jeziku svijeta za koji imamo podatke. Narayanan je pokazao (1997) da sve motorne sheme vise razine imaju jednaku osnovnu strukturu kontrole: ulazak u stanje pripravnosti, pocetno stanje, pocetni proces, glavni proces, opcija zaustavljanja, opcija nastavljanja, opcija iteracije ili nastavka glavnoga procesa, provjera je li cilj ostvaren, zavrsni proces, zavrsno stanje. Njegova su istrazivanja pridonijela iznimno vaznu zakljucku: iste neuralne mreze koje se rabe kako bismo fizicki pokretali tijelo rabe se i u procesu razmisljanja o zbivanjima i radnjama, bile one konkretne ili apstraktne!

Za razliku od kognitivnih primitiva, kojima se opisuju osnovni i univerzalni dijelovi ljudskoga znanja, drugi je tip koherentno strukturiranoga iskustva i znanja karakteristican za odredenu kulturu, profesiju itd. i naziva se okvirom (frame). Fillmore je (1976, 1982) pokazao kako je svaka rijec u svakom jeziku definirana strukturama okvira (frames), koji nisu u izvanjskom svijetu. Uocio je kako, da bismo doista razumjeli odnose medu povezanim rijecima, moramo razumjeti strukturu koja je u podlozi konceptualnoga ustroja, koju nazivano okvirom. (36) Znacenje rijeci moze se najbolje razumjeti kao evociranje okvira u misli. Okviri se takoder razlazu na manje jedinice: utjelovljene semanticke uloge (poput: agens, pacijens, recipijent, izvor, put, cilj itd.).

Predodzbene sheme i kulturni okviri iznimno su vazni za semantiku ljudskih jezika te cine iznimno vazan dio opisa nasega neuralnoga sustava za jezik i misljenje na racunalnoj razini. Imaju sredisnju ulogu i u neuralnoj teoriji razumijevanja i ucenja jezika. (37)

5. Neuralna teorija jezika i misljenja

Of all of these fields, the learning of languages would be the most impressive, since it is the most human of these activities. This field, however, seems to depend rather too much on the sense organs and locomotion to be feasible (Turing 1948).

Ovaj je citat zanimljiv jer pokazuje da nam je trebalo pola stoljeca da ovu tvrdnju o vezi izmedu jezika i senzorno-motorickoga sustava shvatimo ozbiljno. Neuralna teorija jezika empirijski ju je potvrdila. Rezultati prikazanih istrazivanja i napredak u kognitivnim i neuralnim znanostima doveli su do formiranja i razvoja ujedinjene kognitivne znanosti, kojoj je cilj razumjeti ljudski mozak i um, a rezultati tih napora uobliceni su u neuralnu teoriju jezika (NTL). Neuralna je teorija jezika usmjerena primarno na ono sto se moze objektivno mjeriti i modelirati, stoga subjektivno iskustvo (osobno iskustvo, fenomenologija, qualia) ostaju izvan njezina zanimanja: >>Zasto dozivljavamo stvari upravo tako kako ih dozivljavamo? Uzivanje u ljepoti, bol razocaranja, pa i svijest o tom da smo zivi ... Sve to, cini se, nije svodivo na neuronsko okidanje i kemijske reakcije. Gotovo svatko vjeruje da njegovo osobno iskustvo ima osobine koje nadilaze ono sto ova knjiga, i znanost uopce, mogu opisati<< (Feldman 2006: xiv).

Temeljne zasade na kojima pociva neuralna teorija jezika jesu: 1) izravna neuralna realizacija, 2) kontinuitet misljenja i jezika i evolucija (koji podrazumijevaju paralelno procesiranje i prijenosnu aktivaciju), 3) vaznost jezicnih zajednica (bazicna vjerovanja, gramatike), 4) simulacijska semantika (koja podrazumijeva da razumijevanje jezika ukljucuje dio mozdanih struktura koje su ukljucene u percepciju, kretanje i emocije te formalizaciju radnji i zbivanja), 5) best-fit proces (koji je u podlozi ucenja, razumijevanja i produkcije jezika).

Istrazivacka paradigma kojom se vodi grupa za neuralnu teoriju jezika na kalifornijskom sveucilistu Berkeley (poznata kao NTL grupa) (38) jest trorazinska paradigma, u kojoj je svaka razina neizostavna i na svakoj razini postoje tvrdnje koje se ne mogu adekvatno utvrditi na nekoj drugoj razini. Ta zajednicka paradigma, koju dijele svi kognitivni znanstvenici, ukljucuje: kognitivnu razinu (najvisa razina), neuroracunalnu (srednja razina) i neurobiolosku (najniza razina).

Neuralna teorija jezika temelji se na dvama jednostavnim i medusobno povezanim principima: 1) Jezik je strukturirana neuralna aktivnost; 2) Jezik je neodvojiv od misljenja i iskustva (Feldman 2006: 3).

Ljudski je mozak nedvojbeno sustav medusobno povezanih neurona koji funkcioniraju na osnovi elektrokemije. Pitanje koje vec dugo muci znanstvenike najrazlicitijih orijentacija jest: Kako takav fizicki sustav (bioloski, kemijski i elektricni) moze imati ideje i izrazavati ih jezikom? Misljenje ukljucuje ideje, emocije i rezoniranje, a jezik povezuje ideje, emocije i rezoniranje sa zvukovima ili znakovima. Znamo da sve to postize fizicki mozak u fizickom tijelu. Pitanje koje postavlja kognitivna znanost jest kako to postize (a ne gdje). (39)

Rezultati mnogih raznorodnih istrazivanja, od kojih smo mnoge ukratko prikazali u prethodnim poglavljima, ujedinjeni u kognitivnoj znanosti nude odgovore: nasa utjelovljenost oblikuje nacin na koji mislimo i komuniciramo, i to na vise nacina: time sto konkretne rijeci i koncepti izravno oznacuju nase utjelovljeno iskustvo; time sto su prostorni odnosi izrazeni rijecima derivirani iz specijaliziranih neuronskih krugova (topografskih mapa vidnoga sustava i orijentacijski osjetljivih stanica); time sto je lingvisticki >>aspekt<< temeljen na neuralnom sustavu motoricke kontrole; time sto se apstraktne misli temelje na konkretnijim utjelovljenim iskustvima (najcesce senzorno-motorickim).

Unutar neuralne teorije jezika misljenje i jezik definiraju se: kao neuralni sustavi koji su zasnovani na neuralnom procesiranju, a ne na manipulaciji formalnim simbolima; kao utjelovljeni sustavi koji odslikavaju strukturu ljud skoga tijela i vanjskoga fizickoga i drustvenoga okruzja; te kao evolucionisticki sustavi (velik dio neuralnih mehanizama koji se rabe u jezicnim i kognitivnim funkcijama nije specifican samo za ljude).

Neuralna teorija jezika potpuno prihvaca rezultate kognitivnolingvistickih istrazivanja: prototipe i radijalne kategorije, predodzbene sheme, x-sheme, sheme dinamike sile, okvire, konceptualnu metaforu i metonimiju, kulturalne narative, mentalne prostore (Fauconnier i Turner 2003), blendove te konstrukcije (i gramaticke i leksicke).

5.1. Simulacijska semantika J. Feldmana

Teorija znacenja u okviru neuralne teorije jezika temelji se na jednom od najvecih otkrica u neuroznanosti--otkricu sustava zrcalnih neurona (mirror neurons) (Rizzolatti, Fogassi i Gallese 2001), koji ekstenzivnim i opetovanim podatcima na temelju snimanja mozga podupiru ideju utjelovljenoga jezika. Isti zrcalni neuroni okidaju kad izvodimo radnju i kad gledamo nekoga drugoga kako izvodi tu radnju. Stovise, ti isti neuroni okidaju i kad zamisljamo, prisjecamo se, sanjamo ili govorimo o toj radnji. Tako se primjerice ista neuralna podloga koja se rabi kad gledamo, aktivira i kad zamisljamo, prisjecamo se, sanjamo ili govorimo o gledanju. Postoji dakle preklapanje neuralnih krugova za egzekuciju radnje i za percepciju iste radnje.

Otkrice zrcalnih neurona i komplementarni zakljucci do kojih je Narayanan (1997) dosao formirajuci teoriju x-shema, te ostali spomenuti rezultati neuralnih, psiholoskih, neuroracunalnih i kognitivnolingvistickih istrazivanja vodili su hipotezi da razumijevanje zahtijeva imaginativnu simulaciju. Simulacija se koristi neuralnim mrezama ukljucenima u percepciju, djelovanje, emocije i socijalnu kogniciju, a znacenje apstraktnih koncepata oslanja se na metaforicke projekcije utjelovljenih neuralnih krugova (Feldman 2006: 212-224). Jednostavno receno, ako npr. ne mozemo zamisliti nekoga kako pije vodu iz case, tada ne mozemo ni razumjeti recenicu: >>Ona je popila vodu iz case.<< Razumijevanje zahtijeva simulaciju i aktivaciju istih dijelova mozga koji su aktivni pri percipiranju i djelovanju. I cijele recenice razumijevamo tako da mentalno simuliramo njihov sadrzaj. Sve to moguce je stoga sto nam jezik u kontekstu daje dovoljno podataka za simulaciju. Jezicne strukture pritom ukljucuju konstrukcije, okvire, utjelovljene sheme, metafore i mentalne prostore, sto je sve formalizirano u utjelovljenoj konstrukcijskoj gramatici. (40) Na kraju, razumijevanje ukljucuje i best-fit mehanizam u odnosu na jezicni input. Shematske strukture koje su potrebne za simulaciju ukljucuju (Feldman i Narayanan 2011): ciljeve (njihovo postizanje ili sprjecavanje, podudarnosti ili iskljucivanja); resurse (konzumiranje, produkcija, dijeljenje, blokiranje); rezultate, efekte, ishode, nagrade, vrijednosti; kretanje u prostoru (shematske motoricke strukture i parametre poput brzine, smjera, faze); prostorne odnose (shematske predodzbene strukture poput spremnika, orijentacije, topoloskih odnosa); putove (reificirani trajektori, poput linearnoga i cirkularnoga, te skale); ritam; struktura zbivanja (faze zbivanja, tocka zrenja); sheme dinamike sile; emocijske sheme (osnovne poput straha, boli, zadovoljstva ili slozene poput krivnje i kajanja) i socijalne kognicije (autoritet, ljubav, napustenost, postovanje).

No, jedna simulacija nije uvijek dostatna za razumijevanje, cesto su nam za razumijevanje kompleksnih scenarija potrebne mnogostruke simulacije. Za razumijevanje takva slozenijega diskursa potrebni su nam mentalni prostori (Fauconnier i Turner 2003). Kako bismo razumjeli diskurs, mi nesvjesno izgradujemo i simuliramo razlicite scenarije koji ukljucuju razne prostore, vremena, ljude itd.). No, jos nema objasnjenja kako se mentalni prostori doista realiziraju u mozgu.

5.2. Tipovi neuronskih mreza

Mozak je nacinjen od neurona, a neuroni su visoko razvijene stanice, nevjerojatno lijepe i slozene (Feldman 2006: 57). Ipak, nisu smisleni sami po sebi--korisni su jedino kada 'rade' zajedno u mrezi ili krugu. Svaki neuron moze djelovati u razlicitim neuronskim grupama. Neuronski krugovi mogu biti smisleni na jedan od ova tri nacina: 1) tako da nam izravno omogucuju smisleno iskustvo (kretanje, vid, sluh, emocije, temperatura itd.); 2) tako da tom smislenom iskustvu daju strukturu (tzv. kognitivni primitivi: predodzbene sheme, x-sheme, sheme dinamike sile); 3) tako da povezuju neuronske podsustave (vezni krugovi/linking circuits). Vazna tema u neuralnoj teoriji jezika jest kakvi su tocno neuronski krugovi nuzni za ljudsko misljenje: za okvire, predodzbene sheme, konceptualne metafore, leksicke jedinice, gramaticke konstrukcije itd. Neuronsko vezanje ima u tome kljucnu ulogu, jer formira slozene krugove vezujuci cvorove jednoga tipa neuronskoga kruga s drugim tipom neuronskoga kruga (Lakoff 2008: 20). Osnovni su tipovi neuronskih krugova: 1) gestalt-krugovi (strukturiraju sheme i okvire po ulogama, omogucuju dvosmjerno preslikavanje izmedu forme i znacenja konstrukcija te strukturiraju metaforu vezujuci uloge pri preslikavanju); 2) vezni krugovi (odgovorni za: identificiranje razlicitih elemenata u razlicitim okvirima kao isti element, vezanje uloga i 'filera', vezanje anafore i antecedenta, formiranje 'blendova'); 3) aktivirajuci krugovi (preslikavaju uloge na uloge, karakteriziraju hijerarhiju kategorije, evociraju povezane okvire, osiguravaju redoslijed u x-shemama); 4) inhibirajuci krugovi (karakteriziraju medusobnu inhibiciju, negaciju i ogranicuju primjenu konstrukcije).

5.3. Sirenje aktivacije--Hebbovo ucenje (41)

Pri rodenju nas je mozak strukturiran tako da moze upravljati tijelom, s postojecim neuralnim putovima. Covjek ima pri rodenju oko bilijun neurona i od 1000 do 10.000 veza po svakom neuronu, koje tada jos nisu organizirane u neuronske mreze koje mogu izvoditi odredene funkcije. Funkcionalne se mreze formiraju tek kada dode do sinaptickoga jacanja, a sinapticko jacanje rezultat je okidanja neurona pri stjecanju iskustava.

Jedan od najjednostavnijih tipova neuralnoga ucenja je tzv. Hebbovo ucenje, koje simplificirano glasi: okidanje neurona rezultira jacanjem sinapsi (Neurons that fire together wire together). Naime, istodobna aktivacija medusobno povezanih stanica rezultira promjenom sinaptickih tezina, i to tako da ce, zbog navedene istodobne aktivacije, vjerojatnost okidanja postsinaptickog neurona koji dobiva impulse od presinaptickog neurona biti povecana. Dakle, prema Hebbovu pravilu ucenja, istodobna aktivnost u presinaptickom i postsinaptickom neuronu kljucna je za ojacavanje veze izmedu ta dva neurona. Unutar neuralne teorije jezika ovakvo se ucenje objasnjava sirenjem aktivacije (spreading activation): kad dvije neuronske grupe, A i B, okidaju u isto vrijeme, aktivacija se siri prema van uzduz mreznih veza, sto dozivljavamo kao lanac misli. Pri ucenju, sirenje aktivacije jaca sinapse uzduz cijeloga 'puta'. Kada aktivacija koja se siri iz kruga A susretne aktivaciju koja se siri iz kruga B, formira se veza koja postaje to jaca sto A i B cesce zajedno okidaju (Lakoff 2008: 20). Ovo je osnovni mehanizam na temelju kojega se nas mozak oblikuje iskustvom. Ucenje dakle nije dodavanje znanja u nepromjenjivi sustav--ucenje mijenja sustav (Feldman 2006: 72). Hebbovo je ucenje temelj primarnih metafora, o cemu ce biti rijeci u sljedecem poglavlju.

5.4. Utjelovljena konstrukcijska gramatika

U okviru projekta neuralne teorije jezika osmisljen je sustav formaliziranoga oznacavanja metafora, metonimija, okvira, predodzbenih shema te gramatickih i leksickih konstrukcija, koji je u skladu sa svim neuralnim saznanjima koja smo ovdje ukratko izlozili, te je ujedno dostatno precizan da udovolji zahtjevima eksplicitnoga racunalnoga modeliranja. Tehnicki naziv toga sustava oznacivanja jest utjelovljena konstrukcijska gramatika (embodied construction grammar--ECG). Konstrukcija je pritom veza izmedu oblika i znacenja, a znacenjski dio konstrukcije izravno je ili metaforicki vezan za iskustvo te se razlaze na utjelovljene predodzbene sheme. ECG sluzi kao tehnicki alat za lingvisticku analizu, kako bi specificirao zajednicku gramatiku i konceptualne konvencije jezicne zajednice, kao racunalna specifikacija za implementaciju lingvistickih teorija, kao reprezentacija modela i teorija jezicnoga usvajanja, kao front-end sustav za primijenjene zadace razumijevanja jezika te kao funkcionalni opis visoke razine za bioloske i behavioralne eksperimente (Feldman i Narayanan 2011). U okviru NTL projekta J. E. Bryant (2008) nacinio je konstrukcijski analizator (Constructional Analyzer) (42) koji se uklapa u jedinstvenu kognitivnu znanost, nadograduje kognitivnu lingvistiku, konstrukcijsku gramatiku, psiholingvistiku i tehnike procesiranja prirodnoga jezika.

6. Neuralna teorija metafore

Have you ever asked why conceptual metaphor exists at all, why we should think metaphorically, why metaphors should take the form of cross-domain mappings? Have you thought about how our metaphor system is grounded in experience or about why certain conceptual metaphors are widespread around the world or even universal? Have you wondered about how complex poetic metaphors are built up out of simpler metaphors? Have you wondered about how whole systems of philosophical or mathematical thought can be built up out of conceptual metaphors? The neural theory explains all this (Lakoff 2008: 17).

U proteklom je desetljecu doslo do vaznoga i velikoga proboja teorije konceptualne metafore. George Lakoff i Jerry Feldman ujedinili su mnoga vazna otkrica iz razlicitih podrucja u neuralnu teoriju jezika, koja obuhvaca i neuralnu teoriju metafore. Najjednostavnije receno, najvaznija je pretpostavka ove teorije da se metafora doista--nalazi u mozgu.

Za razvoj neuralne teorije metafore od osobite su vaznosti bile tri disertacije Sveucilista Berkeley: Narayanan 1997a, Grady 1997, C. Johnson 1997. Kljucno je pritom bilo istrazivanje S. Narayanana (1997a), koji je na primjeru metafora za medunarodnu ekonomiju prvi modelirao metafore kao neuralna preslikavanja izvorne fizicke domene kretanja i djelovanja na ciljnu apstraktnu domenu ekonomije, i to preslikavanja koja 'proizvode' i metaforicke inferencije. Johnson (1997) proucavao je kako djeca usvajaju metafore te je otkrio tri faze usvajanja: 1) samo izvorna domena; 2) primarne metafore (djeca uce rabiti rijeci izvorne domene za znacenje ciljne domene); 3) metaforicka uporaba rijeci.

Rezultati ovih dvaju istrazivanja doveli su do hipoteze o neuralnoj podlozi metafora koje djeca prve usvajaju, a koje Grady (1997) naziva primarnim metaforama te uocava njihovu siroku rasprostranjenost (vjerojatno i univerzalnost) u jezicima svijeta, koju objasnjava cinjenicom da imamo jednaka tijela i u osnovi jednaku okolinu. Stoga su i nasa iskustva iz najranijega djetinjstva, koja strukturiraju nas mozak, u velikoj mjeri jednaka. U neuralnoj teoriji jezika (i metafore) primarne metafore imaju osobitu vaznost. Prema toj teoriji, one su izravan rezultat Hebbova ucenja (v. pogl. 5.3), a nastaju ovako: u situaciji u kojoj su i izvorna i ciljna domena istodobno aktivne, istodobno su aktivna i dva odgovarajuca podrucja u mozgu. Kako se opetovano ta dva podrucja zajedno aktiviraju, njihove sinapse jacaju. Aktivacija se siri postojecim neuronskim putovima; sinapse uzduz tih putova bivaju snaznijima dok se ne nade najkraci neuronski put i formira se trajan neuronski krug. Taj neuronski krug u mozgu jest fizicka realizacija primarne metafore. Npr. kad god dijete gleda lijevanje tekucine u posudu, ili stavljanje stvari na hrpu, mozak istodobno registrira i povecanje kvantitete i porast u vertikalnosti. Svaki put kad se ova dva podrucja (kvantiteta i vertikalnost) zajedno aktiviraju, neuralne sinapse jacaju, aktivacija se siri postojecim neuralnim putovima i oni jacaju zbog aktivacije u oba smjera te postaju trajan neuronski krug. Primarne se konceptualne metafore uce dakle automatski--zivotom u svijetu. Upravo taj rani svakodnevni zivot nudi dovoljno iskustava i mozdane aktivacije, iz koje izrasta golem sustav primarnoga metaforickoga preslikavanja, koji djeca sirom svijeta usvajaju sasvim nesvjesno. To ne znaci da svaki jezik ima rijeci za te metafore, ali to znaci da ih svatko moze vrlo lako nauciti. Nasa najranija iskustva strukturiraju nas mozak stotinama primarnih metafora, a mnoge su od njih jednake u razlicitim jezicima. S pomocu best-fit mehanizma kulturni ce se okviri kombinirati s tim primarnim metaforama i iz tih ce kombinacija izrasti razliciti metaforicki sustavi (Lakoff 2008: 26).

Neuralna teorija metafore nudi i neuralno objasnjenje za asimetriju primarnih metafora, koje je takoder zasnovano na visekratno spomenutu Hebbovu ucenju. Naime, iznimno poznata definicija Hebbova ucenja (neurons that fire together, wire together) zapravo je bitno simplificirana jer kad bi dva neurona doista okidala u potpuno isto vrijeme, onda jedan ne bi utjecao na okidanje drugoga. Zapravo, presinapticki neuron mora okinuti netom prije postsinaptickoga neurona. U Hebbovu je ucenju dakle implicitno prisutna vaznost vremenske prednosti okidanja presinaptickoga neurona kako bi sinapse mogle biti potencirane. Taj se bioloski proces koji regulira snagu veze medu neuronima u mozgu naziva STDP (Spike-Time-Dependent Plasticity) (Song, Miller i Abbot 2000). Pojednostavnjeno i primijenjeno na primarnu metaforu: kad su dva neurona povezana sinapsom, onaj koji regularno prvi okida jaca sinapticku snagu u svojem smjeru, a slabi sinapticku snagu u suprotnome smjeru. Jasno je da neuroni ukljuceni u tjelesne funkcije uglavnom okidaju mnogo cesce. Upravo stoga primarne metafore cesto imaju fizicke izvorne domene. Npr. u primarnoj metafori VISE JE GORE: mozak uvijek regulira vertikalnost, ali ne i kvantitetu, stoga su sinapse u smjeru sirenja neuronske aktivacije iz podrucja vertikalnosti snaznije nego one iz smjera kvantitete. Rezultat je asimetricna neuronska mreza. Stoga je vertikalnost izvorna domena, a kvantiteta ciljna do mena (zato imamo metaforu VISE JE GORE, a ne metaforu GORE JE VISE). Ili primjerice u primarnoj metafori LJUBAV JE TOPLINA: mozak uvijek regulira temperaturu, ali ne i emotivnu privrzenost, stoga je temperatura izvorna domena, a ne obrnuto.

Neuralna teorija metafore nudi i predvidanje vremena procesiranja konvencionalne konceptualne metafore u mozgu. S obzirom na to da metaforican izraz aktivira integrirani neuronski krug, koji pak aktivira i procesira izvornu i ciljnu domenu istodobno, razumijevanje jezika koji se koristi konvencionalnim konceptualnim metaforama ne zahtijeva dulje vrijeme procesiranja u mozgu od nemetaforickoga procesiranja. U okviru ove teorije predvida se takoder da se konceptualne metafore koje su zasnovane na primarnim metaforama lakse uce i razumijevaju nego one koje nisu zasnovane na primarnim metaforama.

Neuralna je teorija metafore objasnila neuralnu podlogu mnogih pojava u vezi s metaforom koje se drukcije nisu mogle adekvatno objasniti. No ta teorija ne mijenja bitno temeljne postavke inicijalne teorije konceptualne metafore (Lakoff i Johnson 1980) i njezinih sofisticiranijih inacica (Lakoff 1993, Lakoff i Johnson 1999), zacrtane mnogo prije ere ujedinjene kognitivne znanosti i neuralnoga racunalnoga modeliranja. Ovo su te temeljne postavke teorije konceptualne metafore, koje su u osnovi izdrzale test vremena i koje neuralna teorija metafore preuzima: (1) konceptualna je metafora preslikavanje jednoga semantickoga okvira na drugi (uloge izvornoga okvira preslikavaju se na odgovarajuce uloge ciljnoga okvira) (Lakoff i Johnson 1980; 1999; Lakoff i Nunez 2000); (2) nacelo nepromjenjivosti (43)--konceptualne metafore >>cuvaju<< strukturu kognitivnih primitiva (put se preslikava na put, spremnik na spremnik itd.) (Lakoff i Johnson 1980; 1999); (44) (3) preslikavaju se i inferencije izvornoga okvira na ciljni okvir (temelj metaforickoga misljenja) (Lakoff i Johnson 1980; 1999); (4) slozene metafore mogu se razloziti na jednostavnije i u konacnici na primarne (Grady 1997; Lakoff i Johnson 1999); (5) primarne metafore zasnivaju se na Hebbovu ucenju (Lakoff i Johnson 1999, Feldman 2006, Lakoff 2008); (6) primarne metafore u velikoj su mjeri univerzalne, gdje god postoji korelacija u iskustvima, postoje i metafore (Grady 1997; Lakoff i Johnson 1999); (7) stotine primarnih metafora >>naucimo<< vec kao djeca i upravo te metafore strukturiraju sustav nasega misljenja (Lakoff i Johnson 1999); (8) metafore za emocije izrastaju iz korelacije s fizickim ucincima emocije (Lakoff 1987, Kovecses 2000); (9) metonimija je preslikavanje jedne uloge na drugu unutar jednoga semantickog okvira (Lakoff i Johnson 1980);45 (10) poetske metafore koriste se konvencionalnima (Lakoff i Turner 1989, Turner 1996); (11) konceptualne metafore vrlo su >>zive<< u umu govornika i najcesce ih rabimo nesvjesno (46) i automatski u razmisljanju i govoru (Lakoff i Johnson 1980); (12) konceptualne metafore strukturiraju spontane geste i znakove u znakovnim jezicima (McNeill 1996, 2005; Taub 2001; Cienki i Miiller 2008); (13) osnovni koncepti moralnosti u mnogim jezicima svijeta (cistoca, uspravnost, poslusnost autoritetu, balansiranje racuna) izrastaju iz povezivanja dobrobiti s utjelovljenim iskustvima (Lakoff i Johnson 1999; Lakoff 2008); (15) integrirani prostori (blendovi) rezultat su neuronskoga vezanja i razliciti su od metafora (Lakoff 2008). (47)

Osim neuralne teorije jezika, koja je empirijski potvrdila mnoge zasade teorije konceptualne metafore, u psihologiji i srodnim disciplinama provedena su mnoga empirijska istrazivanja koja dokazuju metaforicnost misljenja. Najvise je eksperimenata napravljeno u podrucju utjelovljene kognicije, gdje je pokazano kako metaforicki neuronski krug u mozgu, kojeg smo nesvjesni, upravlja fizickim ponasanjem. Tako su npr. u eksperimentu koji su izveli Williams i Bargh (2008) ispitanici imali zadatak opisati imaginarnu osobu. Pritom su od ispitivaca dobili kavu, no nisu znali da neki od njih imaju toplu, a neki hladnu kavu. Oni koji su drzali toplu kavu u rukama opisali su imaginarnu osobu kao toplu i prijateljsku, dok su oni koji su drzali hladnu kavu imaginarnu osobu zamislili kao hladnu i nepristupacnu. Ovo je predvidanje utemeljeno na konceptualnoj metafori LJUBAV JE TOPLINA. Jednaka je konceptualna metafora u temelju eksperimenta koji su izveli Zhong i Leonardelli (2008):

Ispitanici su zamoljeni da se prisjete dogadaja u kojem su bili ili drustveno prihvaceni ili odbaceni. Na izlasku su zamoljeni da procijene temperaturu u sobi. Oni s >>toplim<< sjecanjima procijenili su da je soba u prosjeku 5 stupnjeva toplija od onih s >>hladnim<< sjecanjima. Harmon-Jones, Gable i Price (2011) pokazali su vezu izmedu naginjanja naprijed i zelje aktivirajuci metaforu POSTIZANJE SVRHE JE DOLAZAK NA CILJ. Zhong i Liljenquist (2006) jednu su grupu ispitanika zamolili da se prisjete dogadaja kad nisu postupili moralno, poput preljuba ili varanja na testu, a druga je grupa zamoljena da se prisjeti nekoga svojega dobroga djela. Na izlasku su mogli birati izmedu dvaju darova: antiseptickih rupcica i kemijske olovke. Nije tesko pogoditi koja je grupa birala antisepticke maramice. Dobro poznata metafora MORALNOST JE CISTOCA u podlozi je ovoga eksperimenta. Casasanto i Boroditsky (2008) izgradili su jednostavan stroj s tri komadica drva i kuglicom koja se pomice prema gore ili prema dolje od sredisnje drvene pregrade. Jedna je grupa ispitanika imala zadatak pomicati kuglicu prema gore, a druga prema dolje. Obje su imale zadatak pritom pricati neku pricu. Oni koji su pomicali kuglu prema gore pricali su sretne price, dok su oni koji su pomicali kuglu dolje pricali tuzne price. U podlozi je, dakako, utjelovljena primarna metafora: SRETNO JE GORE, TUZNO JE DOLJE.

No u vezi s eksperimentima utjelovljene kognicije, koji su iznimno zanimljivi, treba imati na umu da se oni moraju objasniti neuralno--i da se mogu objasniti neuralno, a neuralna teorija jezika i misljenja trenutacno jedina to moze. (48)

Zakljucno treba reci da neuralna teorija metafore znatno mijenja kognitivnu lingvistiku--ne toliko lingvisticke analize koliko nase razumijevanje nacina na koji funkcionira metaforicki sustav. Ona nam objasnjava (Lakoff 2008: 36): kako je metaforicko razumijevanje utemeljeno u osnovnom ljudskom iskustvu kroz primarne konceptualne metafore; kako primarne metafore doprinose slozenim konceptualnim metaforama; kako primarne i slozene metafore doprinose znacenju rijeci, izraza i gramatickih konstrukcija; objasnjava koja je uloga konceptualne metafore u apstraktnim konceptima i cjelokupnom konceptualnom sustavu te kako konceptualne metafore doprinose razumijevanju jezika.

7. Umjesto zakljucka

No simulation of water, however detailed, is actually wet. (John Searle)

Cak i ovaj kratki pregled najvaznijih otkrica koja su dovela do neuralne revolucije u tumacenju misljenja i jezika dovoljan je da otvori mnoga pitanja i pobudi radoznalost, a ta radoznalost daleko nadilazi uzak krug strucnjaka u pojedinima od mnogih znanstvenih podrucja kojih se ta otkrica ticu. Jasno je da sva spomenuta istrazivanja, od racunalnoga neuralnoga modeliranja do detaljne simulacije mozga i neuralne teorije jezika, vode napretku robotike, a time se otvaraju pitanja koja ljude muce od zacetka ideje o umjetnoj inteligenciji: Hoce li ikada postojati roboti koji ce imati subjektivno iskustvo poput ljudi? Hocemo li ikada moci razgovarati s robotima prirodnim, ljudskim jezikom? J. Feldman, utemeljitelj neuralne teorije jezika, cije smo osnovne postavke u ovome radu prikazali, drzi da je odgovor na prvo pitanje: >>Ne.<< Ne vjeruje dakle u mogucnost da ce roboti dijeliti nase subjektivno iskustvo. Moze se zamisliti robot s programiranom svijescu o sebi, svojim zeljama, ciljevima itd., i on bi sigurno bio sposobniji autonomno djelovati u svijetu, ali ne bi dijelio nase subjektivno iskustvo--roboti su fizicki razliciti od ljudi i imat ce razlicito iskustvo od nasega (Feldman 2006: 340). Moze se takoder zamisliti robot ciji je mozak detaljna simulacija nasega mozga, koji replicira svaki pojedini neuron nasega mozga. Bi li takav sustav mogao uhvatiti bit nasega iskustva? Feldman (2006: 339), slijedeci Searleovu misao koju smo istaknuli kao moto ovoga zakljucka', kaze: ako si zedan, simulirana voda nece pomoci. Usto, golemu kolicinu procesiranja i masivni konektivizam, karakteristicne za ljudski mozak, o cemu smo govorili u uvodnome poglavlju, nije moguce ostvariti nijednim danas zamislivim racunalom.

No na drugo pitanje, pitanje o mogucnosti komunikacije s robotima na prirodnome jeziku, prema njegovu misljenju odgovor je--djelomicno (Feldman 2006: 340). Odgovor nije da, jer razumijevanje, kako jasno istice neuralna teorija jezika, podrazumijeva zajednicko (utjelovljeno) iskustvo, koje je utemeljeno u ljudskome tijelu, mozgu i biokemiji. Moguci put k ostvarenju ciljeva umjetne inteligencije Feldman ne vidi ni u gradnji robota cije bi iskustvo bilo sto je moguce slicnije nasemu, nego eventualno u simulaciji ljudskoga razumijevanja, koja ce pak morati uzeti u obzir neuralnu teoriju jezika.

Zahvala

Zahvaljujem Fulbrightovoj zakladi na dodjeli stipendije za gostujuce istrazivanje na Sveucilistu u Kaliforniji (Berkeley). Osobito sam zahvalna svojemu mentoru prof. dr. Georgeu Lakoffu i prof. dr. Eve Sweetser za nesluceno sirenje vidika.

Citirana literatura

Austin, J. L. (1961). Philosophical Papers. Urmson, J. O. i G. J. Warnock (ur.). Philosophical Papers (1979). Oxford: Oxford University Press.

Barcelona, A. (2000a). On the plausibility of claiming a metonymic motivation for conceptual metaphor. Barcelona, A. (ur.). Metaphor and Metonymy at the Crossroads: A Cognitive Perspective, 31-58. Berlin: Mouton de Gruyter.

Barcelona, A. (2000b). Metaphor and Metonymy at the Crossroads: A Cognitive Perspective. Berlin: Mouton de Gruyter.

Barcelona, A. (ur.). (2003a). Metaphor and Metonymy at the Crossroads: A Cognitive Perspective. Berlin, New York: Mouton de Gruyter.

Barsalou, L. W. (1983). Ad hoc categories. Memory & Cognition 11: 211-27.

Barsalou, L. W. (2008). Grounded Cognition. Annual Review of Psychology 59.1: 617-645.

Berlin, B. i P. Kay (1969). Basic Color Terms: Their Universality and Evolution. University of California Press.

Berlin, B., D. E. Breedlove i P. H. Raven (1974). Principles of Tzeltal Plant Classification: An Introduction to the Botanical Ethnography of a Mayan-speaking People of Highland Chiapas (Language, thought, and culture). New York: Academic Press.

Boroditsky, L. (2000). Metaphoric Structuring: Understanding time through spatial metaphors. Cognition 75.1: 1-28.

Brdar, M. i R. Brdar-Szabo (2003). Metonymic coding of linguistic action in English, Croatian and Hungarian. Panther, K. i L. Thornburg (ur.). Metonymy and Pragmatic Inferencing, 241-266. Amsterdam: John Benjamins.

Brdar-Szabo, R. i M. Brdar (2003). Metaforicki i metonimijski modeli u jezicnom opisu. Stolac, D., N. Ivanetic i B. Pritchard (ur.). Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici. Zbornik radova sa savjetovanja odrzanoga 18. i 19. svibnja 2001. u Opatiji, 143-148. Zagreb, Rijeka: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvistiku.

Brdar, M. (2007). Metonymy in grammar: towards motivating extension of grammatical categories and constructions. Osijek: Faculty of Philosophy, Josip Juraj Strossmayer University.

Brooks, R. (2002). Flesh and Machines. How robots will change us. New York: Pantheon books.

Brown, R. (1958). How shall a thing be called. Psychological Review 65.1: 14-21.

Brown, R. (1965). Social Psychology. New York: Free Press.

Brozovic Roncevic, D. i M. Zic Fuchs (2003). Metafora i metonimija kao poticaj u procesu imenovanja. Folia Onomastica Croatica 12/13: 91-104.

Bryant, J. E. (2008). Best-Fit Constructional Analysis. Doktorska disertacija (mrezno dostupna na: http://www1.icsi.berkeley.edu/~jbryant/bryantdissertation.pdf).

Cameron, L. (1999). Operationalising 'metaphor' for applied linguistic research. Cameron, L. i G. Low (ur.). Researching and Applying Metaphor, 3-28. Cambridge: Cambridge University Press.

Cameron L. (2003). Metaphor in Educational Discourse. London: Continuum.

Cameron, L. i A. Deignan (2006). The emergence of metaphor in discourse. Applied Linguistics 27.4: 671-690.

Cameron, L., R. Maslen, Z. Todd, J. Maule, P. Stratton i N. Stanley (2009). The discourse dynamics approach to metaphor and metaphor-led discourse analysis. Metaphor and Symbol 24.2: 63-89.

Casasanto, D. i L. Boroditsky (2008). Time in the Mind: Using space to think about time. Cognition 106: 579-593.

Cienki, A. i C. Muller (2008). Metaphor and Gesture. John Benjamins.

Chang, N. (2009). Constructing Grammar: A Computational Model of the Emergence of Early Constructions. Doktorska disertacija, UC Berkeley.

Cole, D. (2013). The Chinese Room Argument. U: E. N. Zalta, ur. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. URL=<http://plato.stanford.edu/archives/sum2013/entries/chinese-room/>.

Croft, W. (1993). The role of domains in the interpretation of metaphors and metonymies. Cognitive Linguistics 4: 335-370.

Croft, W. i D. A. Cruse (2004). Cognitive Linguistics. Cambridge, New York: Cambridge University Press.

Culic, Z. (2003). Covjek, metafora, spoznaja. Split: Knjizevni krug.

Damasio, A. (1989). The Brain Binds Entities and Events by Multiregional Activation from Convergence Zones. Neural Computation 1.1: 123-132.

Dodge, E. (2010). Conceptual and constructional composition. Doktorska disertacija, UC Berkeley.

Ekman, P., W. V. Friesen i P. Ellsworth (1972). Emotion in the human face: guidelines for research and an integration of findings. New York: Pergamon Press.

Fauconnier, G. i M. Turner (2003). The Way We Think. New York: Basic Books.

Feldman, J. i S. Narayanan (2004). Embodied meaning in a neural theory of language. Brain and Language 89.2: 385-392.

Feldman, J. (2006). From Molecule to Metaphor. A Neural Theory of Language. MIT Press, A Bradford Book.

Feldman, J., E. Dodge i J. Bryant (2009). A Neural Theory of Language and Embodied Construction Grammar. Heine, B. i H. Narrog (ur.). The Oxford Handbook of Linguistic Analysis, 111-138. Oxford University Press.

Feldman, J. i S. Narayanan (2011). Simulation Semantics, Embodied Construction Grammar, and the Language of Events (prezentacija, dostupno na http://www.poeticon.eu/aaai-workshop/feldman-aaai2011), pristupljeno 1. rujna 2013.

Filipovic, I. (2012). Kognitivnolingvisticki pristup razumijevanju metaforickih znacenja u Benesicevu Rjecniku hrvatskoga knjizevnoga jezika od preporoda do I. G. Kovacica. Karabalic, V., S. Cimer (ur.). Aktualna istrazivanja u primijenjenoj lingvistici. Zbornik radova s 25. medunarodnog skupa HDPL-a odrzanog 12.-14. svibnja 2011. u Osijeku, 512-536. Osijek: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvistiku.

Fillmore, C. (1976). Frame semantics and the nature of language. Annals of the New York Academy of Sciences: Conference on the Origin and Development of Language and Speech 280: 20-32.

Fillmore, C. (1982). Frame semantics. Linguistics in the Morning Calm. Seoul: Hanshin Publishing Co.

Grady, J. (1997). Foundations of Meaning. Doktorska disertacija, UC Berkeley.

Grady, J., Oakley, T. i S. Coulson (1999). Blending and Metaphor. Steen, G. i R. Gibbs (ur.). Metaphor in cognitive linguistics. Philadelphia: John Benjamins.

Gibbs R. W. Jr (1994). The Poetics of Mind: Figurative Thought, Language, and Understanding. Cambridge: Cambridge University Press.

Gibbs, R. W. (2003). Prototypes in dynamic meaning construal. Gavins, J., G. Steen (ur.). Cognitive poetics in practice, 27-40. London and New York: Routledge.

Hampe, B. i J. E. Grady (ur.). (2005). From Perception to Meaning. Image Schemas in Cognitive Linguistics. Berlin, New York: Mouton de Gruyter.

Harmon-Jones, E., P. A. Gable i T. F. Price (2011). Leaning embodies desire: Evidence that leaning forward increases relative left frontal cortical activation to appetitive stimuli. Biological Psychology 87: 311-313.

Haser, V. (2005). Metaphor, Metonymy, and Experientialist Philosophy: Challenging Cognitive Semantics. Berlin: Mouton de Gruyter.

Holland, D. (1982). All is metaphor: Conventional metaphors in human thought and language. Reviews in Anthropology 9.3: 287-297.

Johnson, C. (1997). Constructional grounding. Doktorska disertacija, UC Berkeley.

Johnson, M. (1987). The Body in the Mind. The Bodily Basis of Meaning, Imagination and Reason. The University of Chicago Press.

Johnson, M. (2007). The Meaning of the Body: Aesthetics of Human Understanding. University of Chicago Press.

Judas, M. i I. Kostovic (1997). Temelji neuroznanosti. Zagreb: MD.

Kapetanovic, A. (2009). Pojmovne metafore za emocije u Ranjininu zborniku. U: N. Batusic i D. Falisevac (ur.). Zbornik radova sa znanstvenog skupa >>Zbornik Nikse Ranjine<<, o 500. obljetnici (1507.-2007.), 109-119. Zagreb: HAZU.

Kalisz, R. (2007). Metonymy and semantic representations. U: K. Kosecki (ur.). Perspectives on Metonymy, 31-41. Frankfurt/Main: Peter Lang.

Kay, P. i C. K. McDaniel (1978). The Linguistic Significance of the Meanings of Basic Color Terms. Language 54: 610-646.

Kimmel, M. (2005). Culture Regained: Situated and Compound Image Schemas. Hampe, B. (ur.). From Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive Linguistics, 285-311. Berlin, New York: Mouton de Gruyter.

Kovecses, Z. i G. Radden (1998). Metonymy: Developing a cognitive linguistic view. Cognitive Linguistics 9: 37-77.

Kovecses, Z. (2000). Metaphor and Emotion. Cambridge University Press.

Kovecses, Z. (22010). Metaphor: A Practical Introduction. Oxford: Oxford University Press.

Kovecses, Z. (2011). Recent Development in Metaphor Theory: Are the New Views Rival Ones? Annual Review of Cognitive Linguistics 9.1: 11-25.

Lakoff, G. i M. Johnson (1980). Metaphors We Live By. University of Chicago Press. [Updated version, 2002]

Lakoff, G. i Z. Kovecses (1987). The cognitive model of anger inherent in American English. Holland, D. i N. Quinn (ur.). Cultural Models in Language and Thought, 195-221. Cambridge: Cambridge University Press.

Lakoff, G. (1987). Women, Fire, and Dangerous Things: What Categories Reveal About the Mind. University of Chicago Press.

Lakoff, G. (1993). The contemporary theory of metaphor. U: A. Ortony (ur.). Metaphor and Thought. New York: Cambridge University Press.

Lakoff, G. i M. Johnson (1999). Philosophy in the Flesh: The Embodied Mind and Its Challenge to Western Thought. Basic Books.

Lakoff, G. i R. Nunez (2000). Where Mathematics Comes From: How the Embodied Mind Brings Mathematics Into Being. Basic Books.

Lakoff, G. (2002). Moral Politics: How Liberals and Conservatives Think. University of Chicago Press.

Lakoff, G. (2004). Don't Think of an Elephant! Know Your Values and Fame the Debate. Chelsea Green.

Lakoff, G. (2006). Whose Freedom? The Battle Over America's Most Important Idea. Farrar, Straus and Giroux.

Lakoff, G. (2008). The neural theory of metaphor. U: R. Gibbs (ur.). The Cambridge Handbook of Metaphor and Thought. New York: Cambridge University Press.

Lakoff, G. (2012). Explaining Embodied Cognition Results. Topics in Cognitive Science 4.4: 773-785.

Langacker, R. (1987). Foundations of cognitive grammar: Theoretical Prerequisites. Stanford, CA Stanford University Press.

Langacker, R. (1991). Foundations of Cognitive Grammar. Vol. 2: Descriptive Applications. Stanford, Calif.: Stanford University Press.

Langacker, R. (1993). Reference-point constructions. Cognitive Linguistics 4: 1-38.

Levinson, S. (2000) Presumptive meanings: the theory of generalized conversational implicature. Cambridge, MA: MIT Press.

Lounsbury, F. (1964). A Formal Account of the Crow- and Omaha- type Kinship Terminologies. Goodenough, W. (ur.). Explorations in Cultural Anthropology, 351-394. New York: McGraw-Hill.

McGlone, M. S. (2001). Concepts as metaphors. U: S. Glucksberg (ur.). Understanding figurative language: From metaphors to idioms, 90-107. Oxford, UK: Oxford University Press.

Murphy, G. L. (1996). On metaphoric representations. Cognition 60: 173-204.

Narayanan, S. (1997a). KARMA: Knowledge-based Action Representations for Metaphor and Aspect. Doktorska disertacija, UC Berkeley.

Narayanan, S. (1997b). Talking the talk is like walking the walk: A computational model of verbal aspect. Proceedings of the 19th Cognitive Science Society Conference.

Oppy, G. i D. Dowe (2011). The Turing Test. U: E. N. Zalta (ur.). The Stanford Encyclopedia of Philosophy. URL = <http://plato.stanford.edu/archives/spr2011/entries/turing-test/>.

Ortony, A. (1988). Are emotion metaphors conceptual or lexical? Cognition and Emotion 2: 95-103.

Panther, K. i G. Radden, ur. (1999). Metonymy in language and thought. Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins Publishing Co.

Panther, K. i L. Thornburg (2000). The effect for cause metonymy in English grammar. Barcelona, A. (ur.). Metaphor and Metonymy at the Crossroads, 215-231. Berlin: Mouton de Gruyter.

Panther, K. i L. Thornburg (ur). (2003). Metonymy and Pragmatic Inferencing. Amsterdam: John Benjamins.

Panther, K. i L. Thornburg (2004). The role of conceptual metonymy in meaning construction. Metaphorik.de, 06/2004: 91-113.

Panther, K. i L. Thornburg (2007). Metonymy. Geeraerts, D. i H. Cuyckens (ur.). The Oxford Handbook of Cognitive Linguistics, 236-263. Oxford: Oxford University Press.

Peirsman, Y. i D. Geeraerts (2006). Metonymy as a prototypical category. Cognitive Linguistics 17.3: 269-316.

Perak, B. (2010). Prema kognitivnoznanstvenom shvacanju iskustva svetoga. Filozofska istrazivanja 117/118.30, 1-2: 237-267.

Perak B. (2011). Jezicno opojmljivanje iskustva svetog. Doprinosi kognitivne lingvistike kognitivnim znanostima o religiji. Primorac, Z. (ur.). Suvremena znanost i vjera, 241-272. Mostar: Fakultet prirodoslovno-matematickih i odgojnih znanosti Sveucilista u Mostaru.

Pragglejaz Group (2007). MIP: A method for identifying metaphorically used words in discourse. Metaphor and Symbol 22.1: 1-39.

Radden, G. (2000). How metonymic are metaphors? Barcelona, A. (ur.). Metaphor and Metonymy at the Crossroads, 93-108. Berlin: Mouton de Gruyter.

Radden, G. (2003). How metonymic are metaphors? Barcelona, A. (ur.). Metaphor and Metonymy at the Crossroads: A Cognitive Perspective, 93-108. Berlin, New York: Mouton de Gruyter.

Radden, G. i Z. Kovecses (1996). Towards a Theory of Metonymy. Cognitive Linguistics: Explorations, Applications, Research 9. Hamburg, Budapest: University of Hamburg, Eotvos Lorand University.

Radden, G. i Z. Kovecses (1999). Towards a theory of metonymy. Panther, K. i G. Radden (ur.). Metonymy in Language and Thought. Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins Publishing Co. Raffaelli, I. (2009). Znacenje kroz vrijeme. Zagreb: Disput.

Rakova, M. (2002). The philosophy of embodied realism: A high price to pay? Cognitive Linguistics 13.3: 215-244.

Regier, T. (1996). The Human Semantic Potential. MIT Press.

Rizzolatti, G., L. Fogassi i V. Gallese (2001). Neurophysiological mechanisms underlying the understanding and imitation of action. Nature Reviews Neuroscience 2: 661-670.

Rosch, E. H. (1975). Cognitive representation of semantic categories. Journal of Experimental Psychology 104.3: 192-233.

Rosch, E. H. (1977). Human Categorization. Warren, N. (ur.). Advances in Cross-Cultural Psychology 1: 1-72.

Rosch, E. H. i B. Lloyd, ur. (1978). Cognition and Categorization. Hillsdale NJ: Lawrence Erlbaum Associates.

Ruiz de Mendoza Ibanez, F. J. (1998). On the nature of blending as a cognitive phenomenon. Journal of Pragmatics 30: 259-274.

Ruiz de Mendoza Ibanez, F. J. i L. Perez Hernandez (2011). The Contemporary Theory of Metaphor: Myths, Developments and Challenges. Metaphor & Symbol 26.3: 161-185.

Searle, J. R. (1980). Minds, brains and programs. Behavioral and Brain Sciences 3.3: 417-457.

Searle, J. R. (1999). The Chinese Room. Wilson, R. A. i F. Keil (ur.). The MIT Encyclopedia of the Cognitive Sciences. Cambridge, MA: MIT Press.

Shastri, L. (2003). Structured connectionist models. Arbib, M. (ur.). The Handbook of Brain Theory and Neural Networks, II Edition. MIT Press.

Sinha, C. i K. J. de Lopez (2000). Language, Culture, and the Embodiment of Spatial Cognition. Cognitive Linguistics 11.1/2: 17-41.

Song, S., K. D. Miller i L. F. Abbott (2000). Competitive Hebbian Learning Through Spike-Timing Dependent Synaptic Plasticity. Nature Neurosci 3: 919-926.

Stanojevic, M. (1999). Konceptualna metafora LJUBAV JE RAT u kolokacijama leksema 'ljubav'. Suvremena lingvistika 25.47/48: 155-163.

Stanojevic, M. i J. Parizoska (2005). Konvencionalne konceptualne metafore i idiomaticnost. Granic, J. (ur.). Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, 701-712. Zagreb, Split: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvistiku.

Stanojevic, M. (2009). Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici: pregled pojmova. Suvremena lingvistika 35.68: 339-369.

Stanojevic, M. (2013). Konceptualna metafora: Temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode. Zagreb: Srednja Europa.

Steen, G. (1999). From linguistic to conceptual metaphor in five steps. Gibbs, R. i G. Steen (ur.). Metaphor in Cognitive Linguistics. Amsterdam: John Benjamins, 57-77.

Steen, G. (1999a). Metaphor and discourse: Towards a linguistic checklist for metaphor analysis. Cameron, L. i G. Low (ur.). Researching and Applying Metaphor, 81-104. Cambridge: Cambridge University Press.

Steen, G. (2008). The Paradox of Metaphor: Why We Need a Three-dimensional Model of Metaphor. Metaphor and Symbol 23.4: 213-241.

Steen, G. (2008a). Finding Metaphor in Grammar and Usage: A Methodological Analysis of Theory and Research. Amsterdam: John Benjamins.

Steen, G. (2011). The contemporary theory of metaphor, now new and improved! Review of Cognitive Linguistics 9.1: 26-64.

Sweetser, E. (1991). From Etymology to Pragmatics: Metaphorical and Cultural Aspects of Semantic Structure. Cambridge Studies in Linguistics 54.

Sweetser, E. (2000). Blended spaces and performativity. Cognitive linguistics 11.3/4: 305-333.

Szwedek, A. (2007). An alternative theory of metaphorisation. Fabiszak, M. (ur.). Language and meaning: Cognitive and functional perspectives, 312-327. Frankfurt am Main, Germany: Peter Lang

Strkalj Despot, K. (2012). Jezik emocija u srednjovjekovnim hrvatskim pjesmama eshatoloske tematike. Kapetanovic, A. (ur.). Poj zeljno! Iskazivanje i poimanje emocija u hrvatskoj pisanoj kulturi srednjega i ranoga novoga vijeka, 87-116. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Talmy, L. (1983). How language structures space. Pick, H. L. i L. P. Acredolo (ur.). Spatial orientation: Theory, research, and application, 225-282. New York: Plenum Press.

Talmy, L. (1988). Force Dynamics in Language and Cognition. Cognitive Science 12.1: 49-100.

Talmy, L. (2000). Toward a cognitive semantics. Volume I: Concept structuring systems. Volume II: Typology and process in concept structuring. Cambridge, MA: MIT Press.

Taub, S. F. (2001). Language from the Body: Iconicity and Metaphor in American Sign Language. Cambridge University Press.

Taylor, J. R. (2003). Linguistic Categorization: Prototypes in Linguistic Theory. Oxford: Clarendon.

Thornburg, L. i K. Panther (1997). Speech act metonymies. Liebert, W., G. Redeker i L. Waugh (ur). Discourse and Perspective in Cognitive Linguistics, 205-219. Amsterdam: John Benjamins.

Traugott, E. C. i R. B. Dasher (2002). Regularity in semantic change. Cambridge: Cambridge University Press.

Turing, A. (1950). Computing Machinery and Intelligence. Mind 59: 433-460.

Turner, M. (1996). The Literary Mind. Oxford University Press.

Turner, M. i G. Fauconnier (2000). Metaphor, metonymy, and binding. U: A. Barcelona (ur.). Metaphor and Metonymy at the Crossroads, 133-145. Berlin: Mouton de Gruyter.

Vega Moreno, R. E. (2007). Creativity and convention: The pragmatics of everyday figurative speech. Amsterdam, The Netherlands: John Benjamins.

Wierzbicka, A. (1986). Metaphors linguists live by: Lakoff and Johnson contra Aristotle. Papers in Linguistics 19.2: 287-313.

Williams, L. E. i J. A. Bargh (2008). Experiencing physical warmth influences interpersonal warmth. Science 322: 606-607.

Wittgenstein, L. (1953). Philosophical Investigations. (2001). Blackwell Publishing. Zadeh, L. (1965). Fuzzy sets. Information and Control 8: 338-353.

Zhong, C. B. i K. Liljenquist (2006). Washing away your sins: Threatened morality and physical cleansing. Science 313: 1451-1452.

Zhong, C. B. i G. J. Leonardelli (2008). Cold and lonely: Does social exclusion feel literally cold? Psychological Science 19: 838-842.

Zic Fuchs, M. (1991). Metafora kao odraz kulture. Prozimanje kultura i jezika, 27-33. Zagreb.

Zic Fuchs, M. (1991a). Znanje o jeziku i znanje o svijetu: semanticka analiza glagola kretanja u engleskom jeziku. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za opcu lingvistiku i orijentalne studije.

Zic Fuchs, M. (1992). Konvencionalne i pjesnicke metafore. Filologija 20/21: 585-593. Zagreb: HAZU.

(1) Zanimanje hrvatskih jezikoslovaca za teoriju konceptualne metafore inicirano je radovima Zic Fuchs 1991 i Zic Fuchs 1992, te je zatim zazivjelo u nizu clanaka koji teoriju primjenjuju na razlicite nacine, npr. Stanojevic 1999, Brdar Szabo i Brdar 2003, Brozovic Roncevic i Zic Fuchs 2003, Brdar, Omazic, Buljan i Vidakovic 2005, Stanojevic i Parizoska 2005, Perak 2010, Perak 2011, Stanojevic 2009, Filipovic 2012, Kapetanovic 2009, Strkalj Despot 2012 itd. Opseznije studije su Culic 2003 i Stanojevic 2013, koji je najrecentniji i najpotpuniji pregled teorije konceptualne metafore na hrvatskome jeziku.

(2) Za kritiku teorije v. npr. McGlone 2001, Vega Moreno 2007, Szwedek 2007, Murphy 1996, Haser 2005 itd.

(3) Noviji pregledni radovi koji govore o nacinu ujedinjavanja razlicitih teorija metafore u jednu jesu npr. Kovecses 2011, Ruiz de Mendoza Ibanez i Perez Hernandez 2011, Steen 2008. Na hrvatskome jeziku to su Stanojevic 2009 i Stanojevic 2013.

(4) Johnson (1987: ix): >>I shall give the name 'Objectivism' to this offending cluster of assumptions that has led to this blindness toward imagination.<<

(5) Sweetser je (1991) pokazala da postoji cijeli niz semantickih promjena u indoeuropskim jezicima koje se mogu objasniti s pomocu teorije konceptualne metafore i motiviranosti zajednickim ljudskim iskustvima. U tom je smislu najreferentnije djelo na hrvatskome jeziku zasigurno Raffaelli 2009, gdje se metafora takoder tumaci kao jedan od temeljnih mehanizama koji uvjetuju semanticke promjene. Metafora dakle nesumnjivo jest jedan od mehanizama semanticke promjene, iako se kljucna uloga danas pripisuje djelovanju konverzacijskih implikatura (Levinson 2000, Traugott i Dasher 2002).

(6) Lakoff i Johnson (1999: 3): >>More than two millennia of a priori philosophical speculation about these aspects of reason are over. Because of these discoveries, philosophy can never be the same again.<<

(7) Termin funkcionalizam pripada ovdje teoriji uma i njegova je temeljna postavka da su mentalna stanja (vjerovanja, zelje i sl.) konstituirana samo na temelju svoje funkcionalne uloge. Nije dakle uopce rijec o jezikoslovnoj paradigmatskoj opoziciji izmedu formalnih (npr. razliciti generativni modeli) i funkcionalnih pristupa jeziku (npr. kognitivna lingvistika, razliciti oblici funkcionalne sintakse).

(8) Izraz Turingov test (The Turing Test) najcesce se odnosi na Turingov (1950: 442) prijedlog mogucega odgovora na pitanje o tome mogu li strojevi misliti. On drzi da je to pitanje toliko besmisleno da uopce ne zavreduje raspravu. No na preciznije formulirano pitanje o tome mogu li racunala biti uspjesna u odredenim vrstama igara imitacije, kakve Turing opisuje (The Imitation Game), Turing je drzao da rasprava ima smisla i ispravno predvidio da nece trebati proci mnogo vremena do razvoja racunala koja mogu biti vrlo uspjesna u takvu tipu igre (Oppy i Dowe 2011).

(9) Ovaj argument, utemeljen na scenariju kineske sobe, usmjeren je na poziciju koju Searle zove jakom umjetnom inteligencijom (strong AI). Temeljna je postavka jake umjetne inteligencije da prikladno programirano racunalo (ili program sam po sebi) moze razumjeti prirodni jezik i doista >>imati<< druge mentalne sposobnosti slicne ljudskima. Prema jakoj umjetnoj inteligenciji racunalo moze inteligentno igrati sah, povlaciti pametne poteze ili razumjeti jezik. Nasuprot tomu, slaba umjetna inteligencija drzi da su racunala korisna u psihologiji, lingvistici i drugim podrucjima samo zato sto mogu simulirati mentalne sposobnosti. Ali slaba umjetna inteligencija ne tvrdi da racunala doista razumiju jezik ili da su inteligentna. Argument kineske sobe nije stoga usmjeren protiv slabe umjetne inteligencije, niti se trsi pokazati da strojevi ne mogu misliti. On je usmjeren protiv postavke o tome da formalna manipulacija simbolima moze proizvesti misli (Cole 2013).

(10) Prvotna, opsirnija verzija ovoga misaonoga eksperimenta u Searle (1980: 418). Za kasniju konciznu verziju usp. Searle 1999: >>Imagine a native English speaker who knows no Chinese locked in a room full of boxes of Chinese symbols (a data base) together with a book of instructions for manipulating the symbols (the program). Imagine that people outside the room send in other Chinese symbols which, unknown to the person in the room, are questions in Chinese (the input). And imagine that by following the instructions in the program the man in the room is able to pass out Chinese symbols which are correct answers to the questions (the output). The program enables the person in the room to pass the Turing Test for understanding Chinese but he does not understand a word of Chinese.<<

(11) Upravo zahvaljujuci svojem sirokom opsegu, ali i Searleovu jasnu i dojmljivu stilu pisanja, argument kineske sobe vjerojatno je najutjecajniji filozofski argument u kognitivnoj znanosti u proteklih 25 godina, koji je ujedno i izazvao najsiru raspravu (Cole 2013).

(12) Nebrojeni su autori polemizirali s argumentom kineske sobe, no ovdje cemo izdvojiti dva tipa kritike Searleova eksperimenta (tzv. robotski odgovor i simulacija mozga), o kojima cemo nesto vise reci u zakljucku. Neki od kriticara prihvacaju Searleovu tvrdnju da pokretanje programa za procesiranje prirodnoga jezika, kako je opisano u scenariju kineske sobe, ne moze dovesti do razumijevanja--bilo ljudskoga ili racunalnoga sustava. Ali drze da varijacija toga sustava moze razumjeti. Varijanta racunalnoga sustava moglo bi biti racunalo utjelovljeno u robotskom tijelu, koje ima senzornu i motoricku interakciju s fizickim okruzjem (>>The Robot Reply<<). Druga varijanta racunalnoga sustava koja bi mogla razumijevati jest sustav koji bi bio detaljna simulacija mozga, neuron po neuron (>>the Brain Simulator Reply<<) (Cole 2013).

(13) Searle (1999): >>The point of the argument is this: if the man in the room does not understand Chinese on the basis of implementing the appropriate program for understanding Chinese then neither does any other digital computer solely on that basis because no computer, qua computer, has anything the man does not have.<<

(14) Unatoc sporosti, mozak je (zasad) mnogo snazniji od svakoga racunala, i to upravo zbog goleme povezanosti neurona: svaki je neuron povezan i prima signale od oko 10.000 drugih neurona i ima sposobnost kombiniranja tih signala na sustavan nacin. Upravo te dvije funkcije: prijenos signala i kombiniranje informacija omogucuju neuronima da funkcioniraju kao osnova svih nasih misli i djela (Feldman 2006: 50).

(15) Svako zivo bice kategorizira. Cak i ameba kategorizira stvari na koje naide na ono sto jest i na ono sto nije hrana, na ono prema cemu se krece i na ono od cega se odmice. Ameba ne moze birati hoce li kategorizirati, nego to naprosto cini. Isto vrijedi za sve razine zivotinjskoga svijeta. Zivotinje kategoriziraju hranu, grabezljivce, moguce partnere, clanove vlastite vrste i tako dalje. Kako ce zivotinje kategorizirati, ovisi o njihovim senzorno-motorickim sposobnostima, o sposobnosti da se krecu i manipuliraju objektima. Kategorizacija je stoga posljedica utjelovljenja. Mi smo evoluirali kategorizirajuci i da bismo kategorizirali. Da nismo, ne bismo prezivjeli. Kategorizacija najcesce nije proizvod svjesnoga razmisljanja. Kategoriziramo onako kako kategoriziramo stoga sto imamo mozgove i tijela koja imamo i zbog toga sto u svijetu djelujemo upravo tako kako djelujemo (Lakoff i Johnson 1999: 17-18).

(16) Wittgensteinu (1953) obicno se pripisuje da je prvi uocio pukotine u aristotelovskom videnju kategorije. Njegov je slavni primjer kategorija >>igre<<. Uocio je da nema zajednickih obiljezja koja su svojstvena svim igrama. Kategoriju igre Wittgenstein objasnjava pojmom obiteljske slicnosti (Wittgensteinov njemacki naziv Familienahnlichkeiten u literaturi na engleskom jeziku prevodi se kao family resemblances, a u hrvatskoj se literaturi koristi i prijevod rodovske slicnosti, prema Zic Fuchs 1991a): svi clanovi kategorije nalikuju jedni drugima na razlicite nacine (npr. po boji ociju, kose, crtama lica), ali obicno ne po svim znacajkama. Uocio je takoder da granica kategorije >>igre<< nije fiksna, nego rastezljiva (extendable boundaries). Na primjeru kategorije broja Wittgenstein pak pokazuje kako clanovi kategorije nemaju jednak status, tj. da postoje sredisnji i nesredisnji clanovi kategorije (central and noncentral members) (vise u Lakoff 1987: 16-18).

(17) J. L. Austin (1961) u svojem slavnom clanku The Meaning of a Word razlicite smislove rijeci vidi kao pripadnike jedne kategorije koji ne dijele fiksan skup znacajki, ali su ipak povezani jedni s drugima na razlicite nacine (vrlo slicno Wittgensteinovim obiteljskim slicnostima): Austin uvodi pojam primarno jezgreno znacenje (primary nuclear sense), koji odgovara onomu sto suvremeni lingvisti nazivaju sredisnjim ili prototipnim znacenjem: >>The adjective 'healthy': when I talk of a healthy body, and again of a healthy complexion, of health exercise: the word is not just being used equivocally (...) There is what we may call a primary nuclear sense of 'healthy': the sense in which 'healthy' is used of a healthy body: I call this nuclear because it is 'contained as a part' in the other two senses which may be set out as 'productive of healthy bodies' and 'resulting from a healthy body' (...) Now are we content to say that the exercise, the complexion, and the body are all called 'healthy' because they are similar?<< (prema Lakoff 1987: 18).

(18) L. Zadeh (1965) uocio je da je clanstvo u nekim kategorijama stupnjevito (rich people, tall man), a u drugima nije (senator). Uveo je stoga pojam neizrazitoga skupa, na osnovi kojega je nastala teorija neizrazitih skupova (Fuzzy Set Theory). U klasicnom skupu clanovi ili pripadaju kategoriji (imaju vrijednost clanstva 1) ili ne pripadaju (vrijednost 0). Prema teoriji neizrazitih skupova elementi mogu imati vrijednost clanstva izmedu 0 i 1 (vise u Lakoff 1987: 21-22).

(19) Kognitivni antropolog F. Lounsbury (1964) proucavao je rodbinski sustav americkih Indijanaca. Uocio je da u tom sustavu postoji sredisnji clan i opca pravila. Lakoff takav tip kategorije naziva generativnom kategorijom, a sredisnjega clana takve kategorije generatorom. Generator i pravila zajedno generiraju kategoriju. U takvoj kategoriji generator ima osobit status, on je najbolji primjerak kategorije, model na temelju kojega je izgradena cijela kategorija, sto je osobit slucaj prototipa (Lakoff 1987: 24).

(20) Takoder kognitivni antropolozi Berlin i Kay (1969) dali su golem doprinos teoriji prototipa svojim istrazivanjima naziva za boje, na temelju kojih su empirijski ustanovili ideju centralnosti i stupnjevitosti. Ustanovili su da su odredeni nazivi za boje temeljni (basic color terms), i to oni koji: imaju samo jedan morfem (npr. green), nisu sadrzani u drugoj boji (kao sto je primjerice scarlet sadrzano u red), nisu ograniceni na malen broj objekata (poput blonde), koji su opci i opcepoznati (takvi su temeljni nazivi za boje u engleskome: black, white, yellow, green, blue, brown, purple, pink, orange, gray), a postoje i jezici koji imaju samo dva temeljna naziva za boje. Berlin i Kay uocili su ove regularnosti zahvaljujuci svojem otkricu fokalnih boja (odnosno najboljega primjera za temeljni naziv za boju), sto je pokazalo da i kategorije boja imaju sredisnjega clana (Lakoff 1987: 25-26).

(21) Kay i McDaniel (1978) svojim su istrazivanjem pokusali naci objasnjenje za rezultate istrazivanja koje je P. Kay dobio u suradnji s B. Berlinom. Objasnjenje su dobili koristeci se rezultatima neurofizioloskih istrazivanja tipova stanica koje nam omogucuju da vidimo boje, te neznatno modificiranom teorijom neizrazitih skupova L. Zadeha. Pokazali su da su kategorije temeljnih boja ujedno i produkt neurofiziologije i kognitivno stvarnih operacija koje se mogu djelomicno modelirati presjecima i unijama neizrazitih skupova. V. i Judas i Kostovic 1997.

(22) Brown (1958, 1965) i Berlin, Breedlove i Raven (1974) pridonijeli su shvacanju i objasnjenju kategorija temeljnoga stupnja (basic-level categories). Brown (1958) uocio je da taj >>prvi stupanj<< kategorizacije, kako ga je zvao, ima ove znacajke: to je stupanj distinktivnoga djelovanja, to je stupanj koji se prvi uci i prvi imenuje, to je stupanj na kojem su imena najkraca i najcesce se rabe, to je prirodan stupanj kategorizacije. Berlin, Breedlove i Raven (1974) nasli su dokaze takvomu pristupu temeljnom stupnju kategorizacije proucavajuci pucku klasifikaciju biljaka i zivotinja u jeziku Tzeltal.

(23) Ekman, Friesen i Ellsworth (1972) detaljno su proucili fizioloske korelate emocija u golemu medukulturnom istrazivanju izraza lica kojima se izrazavaju emocije. Istrazivanje je pokazalo da postoji skup od sedam emocija temeljnoga stupnja koje univerzalno odgovaraju izrazu lica, pa se mogu smatrati prototipnim emocijama i imaju status temeljnoga stupnja.

(24) Eleanor Rosch prepoznala je generalizaciju u podlozi takvih pojedinacnih studija izdvojenih slucajeva i pretpostavila da je misljenje organizirano prototipima i strukturama osnovne razine. Upravo je ona prepoznala da je kategorizacija kao takva jedno od najvaznijih pitanja kognicije uopce. U radu s Carolyn Mervis i suradnicima Rosch je uspostavila istrazivacku paradigmu u kognitivnoj psihologiji za utvrdivanje sredisnjosti, obiteljske slicnosti, kategorizacije osnovne razine, primarnosti osnovne razine, rezoniranja s pomocu referentne tocke, kao i nekih vrsta utjelovljenja (Lakoff 1987: 15). >>Rosch is perhaps best known for developing experimental paradigms for determining subjects' ratings of how good an example of a category a member is judged to be. Rosch ultimately realized that these ratings do not in themselves constitute models for representing category structure. They are effects that are inconsistent with the classical theory and that place significant constraints on what an adequate account of categorization must be.<< (Isto.)

(25) Da bi se lako uocila razlika izmedu prototipa tipicnoga slucaja i prototipa idealnoga slucaja, vrlo je slikovita usporedba izmedu prototipa tipicnoga supruga i prototipa idealnoga supruga.

(26) Najcesce koristen primjer za slikovito oprimjerenje radijalne kategorije jest primjer majka, gdje sredisnji slucaj ukljucuje: rodenje, odgoj, genetiku, kulturu i brak, dok primjerice maceha ukljucuje samo neke od uloga, do 'najlosijih' predstavnika kategorije koji ukljucuju samo jednu od uloga, primjerice samo rodenje u slucaju surogat-majke ili samo genetiku u slucaju majke koja donira jajnu stanicu.

(27) Barsalou (1983) bavio se tzv. ad hoc kategorijama (poznate kao kategorije on the fly), koje ljudi konstruiraju ad hoc kako bi postigli odredenu svrhu. Takve su kategorije primjerice: >>hrana koja se jede na dijeti<<, >>stvari koje treba ponijeti na kampiranje<< itd. Za razliku od kategorija kako ih shvacamo u teoriji prototipa, ovakve kategorije nemaju konvencionalna imena. Iako i takve kategorije, kako je Barsalou (Isto) pokazao, karakterizira ucinak prototipa, one jasno pokazuju da kategorije nisu stabilne mentalne reprezentacije.

(28) Te su komponente univerzalne u smislu da postoje u vecini kultura, ali ne i da se jednako koriste u tim kulturama. Usp. Sinha i Lopez 2000.

(29) Referentna je zbirka recentnih istrazivanja o predodzbenim shemama Hampe i Grady 2005.

(30) U nekim pristupima (npr. Kimmel 2005, Barsalou 2008) kljucnom se smatra smjestenost predodzbenih shema (situated image schemas) u nekom kulturnom, antropoloskom kontekstu.

(31) >>Watching a toddler at play should convince anyone that children teach themselves about fundamental schemas like support and containers well before they learn the words for labeling them<< (Feldman 2006: 138).

(32) Tako se primjerice engleski prijedlog on moze razloziti na konceptualne primitive: above, contact i support.

(33) Engleski prijedlog in slozen je tako od: sheme spremnika (ogranicena regija u prostoru); profila koji naglasava unutrasnjost sheme; te strukture putanja-orijentir koja identificira granicu unutrasnjosti kao orijentir (landmark), a objekt koji se preklapa s unutrasnjoscu kao putanju (trajector) (Lakoff i Johnson 1999: 31).

(34) >>A container schema has the following structure: an inside, a boundary, and an outside. This is a gestalt structure, in the sense that the parts make no sense without the whole (...). The structure is topological in the sense that the boundary can be made larger, smaller or distorted and still remain the boundary of a container schema<< (Lakoff i Johnson 1999: 32).

(35) Izvor-put-cilj shema ima ove elemente: trajektor koji se krece, izvornu lokaciju, cilj (putanje), put od izvora k cilju, stvarnu putanju kretanja, poziciju trajektora u odredenom trenutku, smjer trajektora u tom trenutku, stvarnu konacnu lokaciju trajektora, koja moze i ne mora biti predvideni cilj. I ova je shema topoloska, iz nje se profiliranjem mogu oblikovati prostorni odnosi, te takoder ima unutarnju logiku i inferencije. Vise u Lakoff i Johnson 1999: 33.

(36) Npr. da bismo razumjeli rijeci poput prodati ili kupiti, moramo razumjeti okvir komercijalnoga dogadaja (comercial event) koji ukljucuje uloge (prodavac, kupac, novac, roba) i odredeni scenarij.

(37) Teorija ucenja jezika u okviru neuralne teorije jezika iznimno je zanimljiva i utjecajna, no ovdje ju zbog ogranicena opsega i forme pregleda osnovnih pojmova ne mozemo detaljnije prikazati. Opsirno je opisana u Feldman 2006.

(38) Glavni istrazivaci J. Feldman, G. Lakoff, S. Narayanan, suradnici: C. Fillmore, E. Sweetser, R. Ivry, L. Aziz-Zadeh.

(39) It is misleading to talk about a brain area computing some function--areas don't compute, neural circuits do. (Feldman 2006: 6).

(40) Feldman, Dodge i Bryant (2009: 111): >>Recent developments in neuroscience and the behavioral sciences suggest approaching language as a corner stone of Unified Cognitive Science. One such integrative effort has been underway for two decades in Berkeley. The NTL (Neural Theory of Language) project studies language learning and use as an embodied neural system using a wide range of analytic, experimental, and modeling techniques. (...) The core idea is to take all the constraints seriously and to build explicit computational models that demonstrate the theoretical claims. At one level, NTL continues the tradition of Cognitive Linguistics (CL) represented by several chapters in this volume. But explicit computational modeling demands greater precision than is possible with the pictorial diagrams that remain standard in most CL work.<<

(41) Detaljno o ovom i drugim tipovima neuralnoga ucenja, poput ucenja regrutiranjem neurona (recruitment learning) u Feldman (2006: 105-123).

(42) Bryant (2008: 1): >>The constructional analyzer takes an utterance as input and performs deep semantic analysis, mapping the utterance onto its most likely interpretation. The best-fit constructional analyzer is unique because it combines Embodied Construction Grammar with the power of best-fit processing. This combination enables the constructional analyzer to be both a cognitive model of interpretation and a practical semantic analysis system. The best-fit constructional analyzer performs incremental unification grammar parsing, using a factored probabilistic model over syntax and semantics to guide interpretation. The constructional analyzer has been applied to a range of applications: a) It is a tool for building and testing construction grammars. b) It is a psychologically plausible model of human interpretation that makes predictions about reading time that match experimental evidence. c) It is a practical system for semantic analysis that has been tested on a corpus of Mandarin child-parent dialogues.<<

(43) Metaforicko preslikavanje cuva kognitivnu topologiju (odnosno strukturu predodzbene sheme) izvorne domene, i to tako da je ona konzistentna s inherentnom strukturom ciljne domene. Nacelo nepromjenjivosti (Invariance Principle) jamci da ce, primjerice za shemu spremnika, interijer biti preslikan na interijer, eksterijer na eksterijer, granica na granicu itd. Posljedicno, predodzbenoshematska struktura ciljne domene ne moze se narusiti. Nemoguce je naci primjere u kojima je primjerice interijer izvorne domene preslikan na eksterijer ciljne domene u shemi spremnika, ili primjere u kojima je cilj izvorne domene preslikan na put u ciljnoj domeni (u SPG shemi). To se naprosto ne dogada (Lakoff 1993: 215).

(44) Ruiz de Mendoza Ibafiez 1998 nudi prosireno nacelo nepromjenjivosti (Extended Invariance Principle).

(45) U navedenom djelu Lakoff i Johnson uputili su na konceptualnu narav metonimije, no proucavanje toga tropa daleko je nadislo ondje iznesene postavke. Metonimiju u novom svjetlu prikazuju: Lakoff 1987, Lakoff i Turner 1989 i Langacker 1991, 1993. Vrlo detaljna i jasna rasprava o slicnostima i razlikama izmedu metafore i metonimije jest Gibbs 1994. Kovecses i Radden 1998 te Radden i Kovecses 1999 daju sintezu kognitivnolingvistickih pristupa metonimiji. Jos neki od vaznijih radova o metonimiji ukljucuju: Croft 1993, Barcelona 2000a, 2000b, Radden 2000, Turner i Fauconnier 2000, Thornburg i Panther 1997; Panther i Thornburg 2000, Panther i Radden (ur.) 1999, Peirsman i Geeraerts 2006, Brdar i Brdar-Szabo 2003, Brdar-Szabo i Brdar 2003a, 2003b, Brdar 2007, Panther i Thornburg 2007. Neki od radikalnih pristupa zastupaju tezu da su svi jezicni izrazi metonimicni (Kalisz 2007).

(46) Proucavanje metafore u diskursu i uporabi osobitu pozornost pridaje upravo onim metaforama koje se rabe svjesno. V. npr. Lakoff 2002, Lakoff 2004, Lakoff 2006, Steen 2007, Steen 2011, Cameron 2003, Cameron i Deignan 2006, Cameron, Maslen, Todd, Maule, Stratton i Stanley 2009 itd.

(47) S tom se postavkom mnogi teoreticari konceptualne metafore ne slazu. V. npr. Fauconnier i Turner 2003, Kovecses 2010 itd.

(48) At present, NTTL is the only game in town providing such neural explanations! (George Lakoff, usmeno)

Kristina Strkalj Despot

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

kdespot@ihjj.hr
COPYRIGHT 2013 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2013 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Title Annotation:Pregledni radovi
Author:Despot, Kristina Strkalj
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Dec 1, 2013
Words:13408
Previous Article:Searching for hidden ancient containers in the old Croatian language: the body and emotions as containers/Potraga za drevnim spremnicima u...
Next Article:A Companion to the Latin Language.

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2022 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters |