Printer Friendly

Dennis Scheller--Boltz (ur.) (2015). New Approaches to Gender and Queer Research in Slavonic Studies. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.

New Approaches to Gender and Queer Research in Slavonic Studies visejezicni je zbornik koji sadrzava 29 clanaka utemeljenih na izlaganjima predstavljenima na medunarodnoj konferenciji >>Language as a Constitutive Element of a Gender Society--Developments, Perspectives and Possibilities in the Slavonic Languages<< odrzanoj na Sveucilistu u Innsbrucku u listopadu 2014. godine. Rijec je o skupu prominentnih lingvistickih imena koji predstavlja trecu u nizu od tri uspjesne medunarodne konferencije usmjerene na promociju i poticanje razvoja slavenske rodne lingvistike, osobito izvan slavenskoga jezicnog podrucja. Prva takva konferencija odrzana je 2001. na Sveucilistu u Jeni pod nazivom >>Gender--Sprache--Kommunikation--Kultur<<, a slijedila je >>Doing Gender--Doing the Balcans<< 2011. godine na Humboldtovu sveucilistu u Berlinu. S obzirom na duze razmake izmedu konferencija treba uzeti u obzir cinjenicu da u tim razdobljima dolazi do znacajnih promjena u poimanju rodnoga pitanja u lingvistici. Upravo zato ovaj zbornik predstavlja bitan doprinos novomu pogledu na fenomen roda i rodnoga identiteta unutar kojega se sve vise osvjestava cinjenica da oni nisu fiksirani i nepromjenjivi entiteti te da je rodno pitanje u lingvistici mnogo vise od fokusiranja iskljucivo na zenu ili odnos zene i muskarca u jeziku. Propitivanjem roda i rodnih identiteta u pitanje se dovodi njihovo mjesto u rigidnome binarnom sustavu, sto dovodi do kritike heteronormativnosti i sasvim nove perspektive danasnjih queer istrazivanja. Svakako treba istaknuti i potrebu interdisciplinarnosti u istrazivanjima ovoga tipa s obzirom na to da iskljucivo lingvisticka analiza, kao sto je dosad vise puta dokazano, ne moze donijeti bitne pomake i znacajnije rezultate. Stoga je i cilj spomenute konferencije bio prosiriti pogled na slavensku rodnu lingvistiku kroz nove pristupe rodnomu pitanju u slavenskim jezicima, predstaviti neslavenskomu lingvistickom svijetu specificnosti istrazivanja rodne problematike u slavenskim jezicima te potaknuti znanstvenike koji se bave slavenskim jezicima na implementaciju spoznaja rodnih i queer istrazivanja neslavenskih jezika.

Prvu tematsku cjelinu zbornika cine tri clanka koja predstavljaju opci pregled slavenskih rodnih istrazivanja. Alla Kirilina, najistaknutije ime ruske rodne lingvistike danas, fokusira se na semioticki aspekt prezentacije roda u postsovjetskoj Rusiji te analizira ideologije koje se ocituju u ruskome diskursu i izravno utjecu na percepciju roda i rodnoga identiteta u ruskoj kulturi. Pritom istice dvije glavne i ujedno medusobno suprotstavljene tendencije: 1) trend eliminacije rodne asimetrije i 2) trend reanimacije i jacanja starih patrijarhalnih stereotipa. Tendencija eliminacije rodne asimetrije ilustrirana je primjerima rodne ekspertize tekstova, institucionalizirane primjene novih normi u pravnim tekstovima, javnome inter-netskom diskursu i osobnim dokumentima ili, primjerice, zamjene ruskih rodno neutralnih leksema kalkovima iz engleskoga jezika svojstvene medijskomu diskursu koja zapravo dovodi do suprotnoga i nepozeljnoga efekta jacanja rodnih razlika. Tendencija reanimacije i jacanja patrijarhalnih stereotipa predstavljena je primjerima pseudoznanstvenih tekstova mizoginoga sadrzaja, medijskoga predstavljanja zene kao potrosaca i seksualnoga objekta i jacanja religijske propagande. Heiko Motschenbacher u svojemu clanku istice potrebu uskladivanja strukturalistickih rodnih istrazivanja s poststrukturalistickom istrazivackom metodologijom s obzirom na to da sinergija tih dvaju pristupa moze dati znacajne rezultate u istrazivanju odnosa jezika, roda i identiteta. Pokazuje se to ilustracijom nacina na koji diskurzivni pristup u okviru strukturne rodne lingvistike uz pomoc leksicko--gramatickih i pragmatickih analiza pridonosi deesencijalizaciji roda. Kao predmet analize uzimaju se imenice hrvatskoga jezika kojima se imenuju osobe, a provedena analiza pokazuje da je relativno malen broj takvih imenica u skladu s normativnim, strogo rodno binarnim linijama koherencije. Pritom primjeri odstupanja od tih linija koherencije svjedoce o tome kako rod cak ni na strukturnoj jezicnoj razini ne funkcionira kao homogen fenomen, vec je uvjetovan sociokulturoloski i manifestira se kroz slozene rodne diskurse. Jirina van Leeuwen-Turnovcova problematizira rod i rodne uloge u odnosu na drustvenu stratifikaciju i nacine ponasanja koji su socijalno, kulturoloski i mentalno specificni u rodnome kontekstu. Njezino je stajaliste da rodne ideje i uloge nisu odredene iskljucivo samim konceptom roda vec u velikoj mjeri i drustvenim polozajem pojedinca te mjerom u kojoj mu je dostupno obrazovanje i mogucnost napredovanja u drustvenoj hijerarhiji. Pritom autorica naglasava kako treba uzeti u obzir razlike koje postoje izmedu drustava i kultura srednjoeuropskih i istocnoeuropskih zemalja u nacinu na koji stvaraju svoj vlastiti identitet uslijed razlicita kulturno-povijesnoga razvoja.

Sljedeca tematska cjelina donosi clanke koji se bave rodnom problematikom na primjeru nekoga od juznoslavenskih jezika. Ursula Doleschal u svojemu clanku donosi uvid u aktualno stanje slovenskih rodnih istrazivanja u lingvistici te predstavlja nacin na koji su zena i muskarac oslikani u slovenskome jeziku fokusirajuci se na gramaticke strukture. Autorica na taj nacin pokazuje kako slovenski jezik ima vrlo visok potencijal za rodno specificnu denotaciju osoba, a gotovo nikakav za rodno neutralnu. Upravo mogucnost da se zena ucini >>vidljivom<< u jeziku glavni je razlog jedinstvenoga statusa slovenskoga u odnosu na druge slavenske jezike. U prilogu Saske Stumberger ilustriraju se promjene u drustvenome polozaju zena u slovenskome drustvu kroz analizu rjecnika neologizama slovenskoga jezika koji je izasao 2012. godine pod nazivom Slovar novejsega besedja slovenskega jezika. Na primjeru leksema koji se odnose na osobine, djelatnosti, zanimanja i funkcije zene pokazano je kako se promijenilo semanticko i pragmaticko znacenje sufikasa kojima se upucuje na osobu zenskoga spola. Zbog toga se danas takve imenice u slovenskome jeziku mogu upotrebljavati s neutralnom referencijom, sto svjedoci o bitno drugacijemu polozaju zene u odnosu na muskarca u slovenskome drustvu opcenito. Simona Rajilic upotpunjava prikaz rodnih istrazivanja u juznoslavenskim jezicima clankom o seksistickim praksama u srpskome jeziku i antiseksistickim alternativa-ma predlozenima od strane feministickih lingvistkinja i aktivistkinja s ciljem uklanjanja ustaljene prakse >>nevidljivosti<< zena u jeziku. Medutim, autorica naglasava da je navedeni problem znatno siri od jezicne prakse upotrebe imenica muskoga gramatickog roda za oznacavanje osoba zenskoga roda te predstavlja neke od uputa za rodno osjetljivu i nediskriminacijsku upotrebu jezika. U clanku Roswithe Kersten--Pejanic predstavljena su razlicita pitanja povijesnih i aktualnih rasprava o generickome muskom rodu u hrvatskome jeziku. Iako se pitanje upotrebe muskih gramatickih oblika leksema kao rodno neutralne prakse u rodnoj lingvistici danas smatra vec pomalo zastarjelim, autorica navodi obilje duboko ukorijenjenih i kon-vencionaliziranih primjera takve prakse u hrvatskome jeziku zbog kojih to pitanje i danas mozemo smatrati aktualnim. Josipa Kovacevic i Maja Opasic takoder se bave rodnom problematikom u hrvatskome jeziku. Predmet njihova interesa jest fraze-oloska razina jezika, a rodno obiljezenim frazemima hrvatskoga jezika pristupaju kroz kontrastivnu analizu s njihovim engleskim ekvivalentima. Analizirana grada dijeli se na skupinu frazema koji svojim sastavnicama upucuju iskljucivo na jedan spol i skupinu frazema koji se mogu odnositi na oba spola, a rezultati analize pokazuju kako su frazemi prve skupine najcesce motivirani odredenim spolnim ili rodnim stereotipima. Upravo se zbog toga hrvatski i engleski rodno obiljezeni frazemi u velikoj mjeri podudaraju, a nepodudarnosti medu njima upucuju na specificnosti jezika i kulture kojoj pripadaju.

Istocnoslavenski jezici takoder su zastupljeni u zborniku i predmet su rodnih istrazivanja predstavljenih u zasebnoj tematskoj cjelini. Maksim Krongauz predstavlja rodne paradigme sufikasa u ruskome jeziku s pomocu kojih se ostvaruje referencija na muski ili zenski spol. U skladu sa svojim strogo strukturalistickim pristupom autor pokazuje kada jest, a kada nije moguce u suvremenome ruskom jeziku upotrebljavati mocijske sufikse te navodi semanticka ogranicenja za upotrebu sufikasa koji bi ucinili zenu >>vidljivijom<< u jeziku i zakljucuje kako je rijec o jezicnoj praksi koja je u suvremenome ruskom jeziku jos uvijek izuzetno rijetka. Brian Baer zauzima dijametralno suprotan stav u clanku koji problematizira tradicionalne vrijednosti i heteronormativne identitete te daje poticaj ruskim rodnim i queer istrazivanjima. U clanku se fokusira na razvoj ruskoga diskursa o homoseksualnosti od 1993. do 2013. godine te usmjerava paznju citatelja na lekseme koristene u analiziranome diskursu. Pritom pokazuje kako se u promatranome razdoblju mijenjala ucestalost u upotrebi leksema iz prikupljenoga korpusa, navodi neologizme koji su se pojavili u ruskome jeziku i upucuje na promjene semantickoga i pragmatickoga aspekta znacenja pojedinih leksema. Dennis Scheller--Boltz i Mathias Althaler svoj prilog rodnoj problematici daju clankom u kojemu se analizira jedan talk show na ruskoj televiziji od 2013. godine kao primjer nacina na koji se o homoseksualnosti raspravljalo u vrijeme stupanja na snagu zakona o anti--gay propagandi. Kao sto je analiza pokazala, cilj spomenutoga zakona nije bilo samo sprecavanje tzv. netradicionalnoga nacina zivota vec je osim toga trebao promovirati i ucvrstiti jedinstveni ruski identitet utemeljen na tradicionalnim moralnim vrijednostima i rodnim ulogama. Autor smatra kako se takav pokusaj reguliranja seksualnosti ruskoga stanovnistva opravdavao potrebom za povecanjem stope nataliteta koja bi osigurala opstanak i nadmoc ruske nacije. Slican stav i zakljucke donosi i clanak Dennis Scheller-Boltz u kojem se analizira medijski diskurs kojim je popracena pobjeda Conchite Wurst na natjecanju za Pjesmu Eurovizije 2014. kako bi se pokazalo na koji se nacin instrumentaliziraju rodni identiteti s odredenom svrhom. Kroz analizu se ocitovalo da apeliranje na heteronormativnost nije samo homofob-na strategija koristena u pokusaju promicanja tradicionalnih vrijednosti, klasicnih rodnih predodzbi i patrijarhalne socijalne strukture vec i orude kojim se tezi ponovo ustoliciti patriotizam i sacuvati rusku naciju. U sljedecemu clanku Katharina Klingseis ispituje na koji nacin odjeca, vanjski izgled i posao utjecu na formiranje rodnoga identiteta covjeka. Autorica daje pregled feministickih i lingvokulturolos-kih teorija o odnosu odjece i roda, a zatim te teorijske postavke usporeduje s realnim, svakodnevnim predodzbama Ruskinja i Rusa. Analiza pokazuje koliko drustveni diskurs i stereotipi utjecu na rodni identitet. Olena Levcenko svoj clanak posvecuje rodnim poredbama u diskursu ukrajinske proze s ciljem da pokaze kako se u njima stvara konceptualna i jezicna slika svijeta suvremene zene i muskarca. Cilj je njezine analize dobiti preliminarne rezultate o razlikama u jezicnoj slici svijeta zena i muskaraca, istraziti njihove vrijednosne orijentacije i odrediti stupanj njihove jezicne kreativnosti kao polazisnu tocku za daljnja rodna istrazivanja. Ukrajinski jezik kao predmet rodne analize promatra i Christina Pirs'ka u clanku u kojem analizira metafore u suvremenome ukrajinskom knjizevnom diskursu fokusirajuci se na nacionalne, kulturoloske i rodne osobitosti. Pritom iz grade prikuplja razlicite metaforicke i strukturno-semanticke modele koji ukazuju na to da zene i muskarci upotrebljavaju razlicite metafore.

Sljedeca tematska cjelina odnosi se na rodna istrazivanja u zapadnoeuropskim jezicima. Jana Valdrova postavlja pitanje moze li se u ceskome jeziku govoriti o feministickoj lingvistici. Autorica citatelja upoznaje s teskocama na koje je u svojem nastanku nailazila feministicka lingvistika te o nedostatku orijentacije koja otezava njezin razvoj. Na temelju razlicitih lingvistickih eksperimenata povezanih s asocijacijama i spoznavanjem takoder upucuje na rodne ideje i rodne stereotipe i pokazuje kako su duboko ukorijenjeni u ceskome drustvu i jeziku. Marek Lazinski pokazuje kako je leksem gender usao u diskurs poljskoga jezika i kako se njegovo poimanje unutar poljskoga drustva mijenjalo kroz godine analizirajuci nacin na koji se spomenuti leksem leksikografski biljezi i obraduje. Na temelju toga na kraju clanka kao svojevrstan zakljucak daje i vlastiti prijedlog njegove leksikografske obrade. Mariola Majnusz-Stadnik bavi se konceptom zene i zenskosti u frazemi-ma poljskoga jezika. Na primjeru frazema sa sastavnicama kobieta, baba, dziewka, dziewczyna, dama, niewiasta i bialoglowa analizira nacin na koji se na frazeoloskoj razini jezika odrazavaju rodni stereotipi.

Sljedeca tematska cjelina objedinjuje nekoliko clanaka posvecenih rodnim pitanjima koja mozemo smatrati interlingvistickima. Ingeborg Ohnheiser posvecuje clanak javnim debatama i publikacijama o rodnim pitanjima u Austriji, Ceskoj, Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji isticuci slicne lingvisticke i ekstralingvisticke strategije i argumente u korist ili pak protiv rodno osjetljive upotrebe jezika. Autorica osobito naglasava da nacionalni identitet pritom ponekad ima znacajnu ulogu vidljivu u potrebi razlikovanja jednoga nacionalnog diskursa od drugoga kao sto je to primjer ukrajinskoga i bjeloruskoga u odnosu na ruski. Claudia Posch svojim clankom nadopunjava prethodni jer detaljno analizira strukturu argumenata i argumentacijskih strategija upotrijebljenih u austrijskome diskursu od strane kriticara rodno specificne i nediskriminirajuce upotrebe jezika. Clanak Elene Graf pridonosi slavenskoj rodnoj lingvistici putem odredenih sociolingvistickih spoznaja. Na primjeru ruskih i poljskih reklama autorica ilustrira dinamiku rodnih stereotipa pokazujuci kako se upotrebljavaju i reproduciraju u jeziku, sto dovodi do seksizma i diskriminacije.

Posljednja tematska cjelina donosi clanke koji rodna pitanja promatraju u okvirima kulturologije, knjizevnosti ili sociologije. Ol'ga Kljucko i Ljubov' Styleva bave se analizom tradicionalnih vrijednosti u rodnoj socijalizaciji i suvremenome ruskom obrazovanju te smatraju da upravo one cine temelj za nacin zivota u skladu s tradicionalnim poimanjem roda, identiteta i drustva u cjelini. Pritom isticu da u danasnje vrijeme globalizacije i promicanja razlicitih rodnih ideja samo tradicionalne vrijednosti osiguravaju heteronormativnost rodne socijalizacije i tradicionalne rodne uloge. Piotr Sobolczyk analizira odnos suvremene poljske Crkve prema homoseksualnosti i neheteronormativnim identitetima. Kao zakljucak mu se namece cinjenica da homoseksualnost egzistira u svojevrsnoj napetosti izmedu Crkve i drustva te izmedu prihvacanja i odbacivanja, sto u velikoj mjeri odreduje nacin zivota homoseksualnih i neheteronormativnih osoba u Poljskoj. U svojemu drugom clanku isti autor bavi se pitanjem dosad neopisanoga oblika Campa (1) koji funkcionira kao osobiti lokalni fenomen na podrucju zemalja srednje i istocne Europe. Uz osvrt na tekstove Mirona Bialoszewskog, Grzegorza Musiala i Michala Witkowskog usredotocuje se na visoki i niski te naivni i svjesni Camp i demonstrira ispreplitanje razlicitih oblika Campa u kapitalistickoj ekonomiji koja je bila u ostrome kontrastu prema njihovu statusu u socijalistickim vremenima. Andrea Zink u svojemu clanku daje uvid u svijet queer muskaraca u romanu Nikolaja Gogolja ??????? ???? (Mrtve duse). Autorica izdvaja mehanizme kojima Gogolj dekonstruira rod i prevladava normu heteroseksualnosti. Njezin queer pristup analizi muskih likova u analiziranome romanu temelji se na teoriji Judith Butler te otkriva slabosti heteronormativnosti i istice nejasne i promjenjive granice izmedu hete-ronormativnosti i neheteronormativnosti. Bianca Blum analizira odabrane ruske prirucnike namijenjene obrazovanju djevojaka u 19. stoljecu s ciljem da opise predodzbu o zenskosti u ruskome aristokratskom drustvu toga doba. U radu ilustrira i nacine na koje se te predodzbe primjenjuju i transformiraju u knjizevnosti. Christine Engel analizira ruski film ???? (Horda) rezisera Andreja Proskina i scenarista Jurija Arabova, jednoga od najpopularnijih suvremenih ruskih scenarista, te ga dovodi u vezu s knjigom Danila Andrejeva ???? ???? (Ruza svijeta). Razmatrajuci rodne ideje i rodne uloge, autorica pokazuje koliko su duboko tradicionalne predodzbe o zenskosti ukorijenjene u ruskome drustvu. Erika Kegys bavi se tzv. sovj etskim modelom zenskosti i analizira kako su i koliko te ideje utjecale na madarsko drustvo i predodzbu o zenskosti u razdoblju izmedu 50-ih i 70-ih godina prosloga stoljeca.

Svi radovi sadrzani u ovome zborniku zorno ilustriraju svu razlicitost slavenskih rodnih i queer istrazivanja. Kroz razlicite teme i pristupe zastupljeno je sedam slavenskih jezika, a rezultati provedenih analiza predstavljaju velik potencijal za sva buduca poredbena istrazivanja rodne problematike u slavenskoj lingvistici. Treba primijetiti da spoj rodnih i queer istrazivanja razlicitim pristupima obogacuje pogled na odnos roda i slavenskih jezika, a potpuno opravdana zastupljenost knjizevnih i kulturoloskih rodnih tema u zborniku upucuje na interdisciplinarnost kao jedini legitiman nacin na koji se moze cjelovito pristupiti jezicnomu izrazu fenomena roda i identiteta.

(1) U znacenju engleskoga termina camp kao senzibiliteta i kulturnoga koncepta u hrvatskome se jeziku upotrebljavaju razliciti leksemi i sintagme te u znanstvenome diskursu koji se bavi tim fenomenom nalazimo varijante Camp, Kemp, camp registar, camp okvir i sl. U ovome prikazu upotrebljava se termin Camp pisan velikim slovom s obzirom na to da ga u tome obliku nalazimo u naslovu znanstvene monografije Sanje Muzaferije >>Od kica do Campa: strategije subverzije<<.

https://doi.org/10.22210/suvlin.2018.086.12
COPYRIGHT 2018 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2018 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Author:Hrnjak, Anita
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Dec 1, 2018
Words:2442
Previous Article:Kristian Lewis (2016). Lazni prijatelji s Rjecnikom hrvatsko--ruskih laznih prijatelja. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 441 str.
Next Article:Ekrem Causevic, Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku. Turski i hrvatski jezik u usporedbi i kontrastiranju,...

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2019 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters