Printer Friendly

Deagentivity of syntactic constructions in croatian/ Deagentivnost sintaktickih konstrukcija u hrvatskome jeziku.

1. Neujednacena stajalista o biti kategorije pasivnosti

U gramatici je poznat termin deagentivizirane recenice, iako se inace i ne govori o deagentivnosti kao o posebnoj lingvistickoj kategoriji. Mecutim, cini se da bi takva kategorija mogla pomoci u svladavanju neusuglasenosti kriterija za definiranje jedne sintakticke konstrukcije kao pasivne, obezlicene (pasivno-bezlicne) ili bezlicne.

U anglistickoj literaturi o pasivu postoje dva suprotna gledista, kod kojih se razlike svode na sljedece. Jedna priznaje pasivni karakter samo za one konstrukcije kod kojih recenicni subjekt oznacava makroulogu trpitelja a predikat je srocan s njime. Prema drugome gledistu za definiranje pasivnoga karaktera neke sintakticke konstrukcije dovoljno je da se u dijatezi te konstrukcije ne podudaraju sintakticka funkcija subjekta i semanticka mikrouloga agensa (1). U literaturi pisanoj na ruskom jeziku misljenja se takocer ne podudaraju. Recimo, Norman (1972) smatra da se kod pasiva glagolska radnja mora usmjeravati na gramaticki subjekt u recenici, koji je obvezatno prisutan u njoj. S druge strane, autori poput Hrakovskog (1991) i Bondarka (1991) stajalista su da je za pasiv dovoljno kada u dijatezi sintakticke konstrukcije makrouloga subjekt ne odgovara sintaktickom elementu subjekt. Dobrovoljskij (2007) govori osim o pojmu [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN SCII.] naccue jos i o pojmovima [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN SCII.] i [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN SCII.], a isto i o obliku koji naziva [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN SCII.] u ruskom jeziku. U bugarskoj gramatici istice se misljenje Ivanove (1998), koja govori o podjeli u kategoriji pasiva uvjetovanoj odnosom glagolskoga lica prema primatelju glagolske radnje: 1) kada se glagolsko lice podudara s primateljem radnje (to je, dakle, pasiv u strogom smislu), 2) kada se dvije pojave ne podudaraju (i ovamo svrstava sve bezlicne konstrukcije).

U gramatikama hrvatskoga jezika, kao i kod autora poput Belaja (2004), S. Ham (1999), Ks. Milosevic (1972) i dr., izricito se naglasava vaznost podudarnosti sintaktickog subjekta s trpiteljem glagolske radnje iz aktivne inacice pasivne recenice te srocnosti predikata. Kucanda (1992) govori i o trecem hrvatskom pasivu: >>Kucu se gradi<< s nesrocnim predikatom i topikaliziranim izravnim objektom, a Birtic (2007) koristi termin bezlicni pasiv i za konstrukcije s trpnim pridjevom intranzitivnih glagola.

2. Deagentivna perspektiva prikazivanja glagolske radnje i kriteriji za odrecivanje pojma agens

U svom clanku o neosobnim recenicama tipa (1) U uvodnom izlaganju upozoreno je na neke dileme--s nesrocnim predikatom tvorenim gl. pridjevom trpnim (1999) S. Ham istice skupa s njihovim nepasivnim karakterom jos i sljedece: >>U hrvatskom se jeziku neosobne recenice oblikuju u onim priopcajnim situacijama u kojima je vrsitelj nepoznat, uopcen ili ga ne zelimo izreci, pa su s toga gledista neosobne recenice znacenjski bliske pasivnima ... Onaj sintakticko-semanticki recenicni dio bitan za prepoznavanje pasiva, subjekt/trpitelj, u neosobnoj recenici izostaje kao nebitan--priopcajno je zariste na samoj radnji, bez obzira na vrsitelja ili trpitelja<< (Ham 1999: 11). Ovo stajaliste korespondira sa stajalistem koje se iznosi u ovom clanku, naime: da u jezicima (i konkretno--u hrvatskome) postoji skupina sintaktickih sredstava, koja cemo nazivati deagentivnima, a kojima govornik izrazava upravo to--da je >>priopcajno zariste na samoj radnji<<. (Tu mozemo dodati i zapazanja Belaja: da je obezlicenje (on razmatra konstrukcije tipa (1), samo sto se ne osvrce na participski vec na refleksivni oblik predikata i naziva ih obezlicenima) >>slicno kao i pasiv, strategija detopikalizacije agensa ... << (Belaj 2007: 42).

S pragmatickoga gledista moze se jos dodati da u deagentivnim sintaktickim konstrukcijama govornik ima u vidu pragmaticku presupoziciju: Nije vazno tko nego sto.

Za definiranje vrsitelja dane glagolske radnje kao agensa u ovom clanku primjenjuju se dvije vrste kriterija--semanticki i formalni. Najprije, pod agensom se podrazumijeva vrsitelj koji ima distinktivna semanticka obiljezja 'ljudsko' i 'svjesno' i koji je nositelj radnje ili stanja izrazenog glagolom (usp. On pjeva, spava, voli, boji se). Radi nenarusivosti termina deagentivnost pod agensom cemo podrazumijevati i mikroulogu perceptora, kojega Belaj definira kao >>zivo bice koje nesto spoznaje, misli ili osjeca<< (Belaj 2004: 25) (usp. vrsitelja glagola shvacati, vidjeti, cuti, primjecivati i sl.). Kod glagola s takvim vrsiteljem moguca je preinaka prototipnog (v. t. 3.) deagentiviziranja: Ovdje se mnogo radi, spava, voli, cesto se cuje, primjecuje (prototipnu deagentivnost kod bojati se sprecava njegov povratni oblik, ali se povratni glagoli bez problema srecu u drugim deagentivnim konstrukcijama, primjerice: Ne treba ga se bojati). eto se tice vrsitelja zivotinje, premda je u agentivnim konstrukcijama tipa Macka je lovila misa vrsitelj na neki nacin agens, od deagentivnih preinaka moguca je samo pasivna (u njoj je i inace jedino moguc i vrsitelj s oznakom 'nezivo'): Najzad je mis bio ulovljen. Preinake drugih vrsta deagentivnosti (v. o njima dalje) nisu moguce--usp.: *U ovoj kuci se puno lovi, * Treba cesto loviti miseve, *Love miseve samo u podrumu, jer se onda, cak i ukoliko je u nekom kontekstu takva konstrukcija moguca, ne podrazumijeva da je zivotinja vrsitelj radnji. Spomenuta distinktivna obiljezja ponekad moze imati i agens sa znacenjem nekog kolektiva ljudi, recimo: Nasa televizija nije prikazala taj film, Senzaciju su pratili svi mediji.

S druge strane, za kvalifikaciju agens potrebno je i da u danoj agentivnoj recenici vrsitelj ima sintakticku ulogu subjekta--za razliku od recenica s tzv. logickim subjektom, kod kojih je nositelj, perceptor nekog ljudskog stanja ili osjecaja isto prisutan, ali deagentivna preinaka nije moguca: usp. Ja se stidim necega (u deagentivnoj verziji: Ne treba se toga stidjeti) i Mene je necega sram (nema deagentivne verzije).

Kada govorimo o deagentivnosti, imamo u vidu ne samo potpuno uklanjanje semanticke valencije agensa na sintaktickom nivou vec ponekad i samo njezino udaljavanje s topikalizirane pozicije subjekta na neku drugu, netopikaliziranu poziciju (to bi bila djelomicna deagentivizacija).

Ovdje se smatra da navedena semantika predstavlja funkcionalno-semanticko polje (u poimanju koje za njega ima Bondarko (Bondarko 1984)) s izrazajnim sredstvima koja oblikuju jezgru i periferiju te kategorije. Po nama je funkcionalno-semanticki pristup proucavanju kategorija poput pasivnosti, koji nas je doveo do kategorije sirih dimenzija--deagentivnosti, prikladniji od formalnog pristupa, makar i samo zato sto su pasivni oblici, kao sto je poznato, prisutni i u konstrukcijama izvan okvira te kategorije.

3. Jezgra kategorije deagentivnosti--semantika i forma

Jezgrom funkcionalno-semanticke kategorije deagentivnosti smatraju se konstrukcije koje Ham naziva neosobnim recenicama s predikatom glagolskim pridjevom trpnim, Belaj (2007) zove ih obezlicenim konstrukcijama, a Birtic (2007) svrstava ih u bezlicni pasiv--v. gore navedeni primjer (1) S. Ham, a takocer i: Prica se ruzno o tebi (primjer je Belajev) ili Tamo je ocito hodano (primjer je iz clanka M. Birtic). Kao sto se vidi, nesrocni predikat moze imati, s jedne strane, oblik za refleksivni ili participski pasiv, a s druge strane, taj se oblik moze graditi i od tranzitivnih i od intranzitivnih glagola.

Upravo ove sintakticke konstrukcije, po nama, jezgra su razmatrane kategorije jer je kod njih semantika deagentivnosti izrazena u >>najcistijem<< vidu, a oblici su gramatikalizirani i frekventni, usp. primjere s tranzitivnim glagolom koji u aktivnoj inacici cuva valenciju za izravni objekt, ali je ona u deagentivnoj ispunjena zavisnom recenicom zbog cega je predikat u nesrocnom obliku: Dogovoreno je/Dogovorilo se da se ove tvrtke ujedine; tranzitivni glagol moze imati ispunjenu neku drugu valenciju--za neizravni objekt: O tome se mnogo pricalo, zatim--predikat je tranzitivni glagol, ali u intranzitivnoj upotrebi, uopce bez objekta: Ovdje se ne pusi, predikat moze biti i intranzitivni glagol: U muzeju se ne trci. Po ovoj je stazi jucer trcano (u bugarskom jeziku su ove konstrukcije iz jezgre kategorije jos rasprostranjenije jer se cesce tvore od intranzitivnih glagola). Prototipne sintakticke konstrukcije, a mozemo ih jos nazvati i bezlicnopasivnima, mogu se graditi i od slozenih glagolskih predikata (s faznim glagolima, a o modalnim glagolima v. t. 6.): Tu se prestaje raditi tek nakon 22 sata, Poslije tog skandala se otvoreno pocelo govoriti o tom problemu. Infinitiv, koji u agentivnoj verziji recenice dobiva svoj agens od licnog oblika faznog glagola (usp. On je prestao raditi, Oni su poceli govoriti), u deagentivnoj inacici s bezlicnim oblikom faznog glagola naravno ga gubi, buduci da u njemu ionako nije sadrzana predodzba o licu.

Iako se agens svih ovih radnji ne izrice, on se moze prepoznati iz uzeg ili sireg konteksta, ili pak iz sugovornikova fonda znanja o svijetu. Recimo, u recenici Na sjednici direktora tvrtki se dogovorilo da se tvrtke ujedine agens je eksplicitno izrazen u samoj recenici: direktori tvrtki su se dogovorili. Dok ce se u recenici Dogovorilo se da se tvrtke ujedine agens prepoznati iz sireg konteksta, u nekoj od prethodnih recenica. A u recenici ... a jos se ne zna kada ce predsjednik nastaviti put u Hrvatsku agens se moze rekonstruirati iz znanja sugovornika (ili citatelja) o svijetu: to su sluzbenici ureda predsjednickoga protokola, ili novinari. U ove tri recenice agens ima konkretno znacenje--direktori, sluzbenici i sl. Mecutim, agens moze biti i generaliziran: covjek, svi ljudi, nitko. Recimo, u recenici U muzeju se ne trci podrazumijeva se da nitko ne smije trcati; u recenici Zna se kako se ovakve stvari dogacaju agens su svi: svi znaju; u recenici Postoji li bolji nacin da se nekome kaze: Volim tec agens je covjek: da covjek kaze. Kao sto se vidi, generalizirani agens moze imati svoje inacice.

4. Pasiv u okviru kategorije deagentivnosti

Prototipnom znacenju deagentivnosti govornik moze zeljeti dodati jos i znacenje osamostaljenosti (koja se postize subjektivizacijom i topikalizacijom) mikrouloge pacijensa pa onda upotrebljava pasivne konstrukcije, pri cemu tranzitivnost predikata, koja u svim ostalim podvrstama deagentivnosti nije bitna, ovdje postaje relevantna, sto je izazvano semantickim uzrokom--potrebom za valencijom pacijensa. A ovakvu, pasivnu (ne samo deagentivnu) sintakticku perspektivu iz koje se prikazuje neki izvanjezicni dogacaj moze objasniti pose bna priopcajna svrha govornika: da obavijesti o situaciji >>'stojeci uz' trpitelja<< (Ham 1999).

Najcesce je vrsitelj radnje koju izrazava pasivni oblik glagola agens (ili perceptor), dakle, oznacuju ga distinktivna obiljezja 'ljudsko' i 'svjesno'. Medutim, pasivne recenice mogu imati i vrsitelje radnje koji iskljucuju odgovarajuce recenicne konstrukcije iz okvira deagentivnosti--to su vrsitelji s obiljezjem 'nezivo'. Rjece su takvi vrsitelji izrazeni konkretnim imenicama koje oznacuju neki predmet, tvar, materijalni pojam, primjerice: Ali su zato otponac, zupcasto kolo, casice za kremen i barut, cak i opruge, koje su bile doslovno oblijepljene lojem--istrunuli, To je opravdala time sto im je mama bila zalucena francuskim filmovima. cesce ti vrsitelji znace neke apstraktne pojmove: I to senzaciju koja nije bila, popracena, medijskom halabukom, ..., publika je bila, sokirana Jacksonovim odnosom prema djeci ..., ..., a to sto smo mi tu fantastiku prisiljeni zivjeti nas je problem (podrazumijeva se vrsitelj okolnosti). Pada u oci da je vrsitelj u ovakvim konstrukcijama, kojega inace Belaj spominje kao mikroulogu uzrok efektor (Belaj 2007: 27), najcesce eksplicitan u recenici. Od uzroka efektora, koji bi u agentivnim inacicama ovih recenica bili subjekt, treba razlucivati pojmove sa znacenjem instrumenta, koji bi i u agentivnoj verziji ostali takvima: Sida je, dakako, danas iskljucivo posljedica neodgovornoga ponasanja jer se vise u praksi ne prenosi ni transfuzijama ni krvnim preparatima--ovdje su agens ljudi, koji prenose sidu transfuzijama ili krvnim preparatima.

Ukoliko je govornikova svrha samo topikalizacija (bez subjektivizacije) pacijensa i, s druge strane, izbjegavanje ekspliciranja agensa, on cesto odabire sintakticke konstrukcije kojima se u hrvatskoj normi odnedavno dopusta status normativnog jezicnog sredstva--konstrukcije koje, recimo, Katicic (1986) naziva obezlicenima, M. Ivic (1983)--kvazipasivnima, a Kucanda (1999)--trecim hrvatskim pasivom: Kuce u Podunavlju intenzivno se obnavlja ovih dana. Rizu se kuha2. Sasvim uvjerljivim se cini objasnjenje koje tom komunikacijskom odabiru daje Kucanda: >>Kanonski se pasiv obicno ne upotrebljava za izricanje trenutacne radnje, dok su recenice s pasivnom morfologijom i subjektiviziranim pacijensom cesto viseznacne. Nastalu funkcionalnu prazninu popunjavaju recenice s tematiziranim, ali ne i subjektiviziranim pacijensom, koje nedvojbeno izricu da (ne)poznati agens vrsi neku radnju na topikaliziranom pacijensu<< (Kucanda 1999: 17).

Kod svih vrsta pasiva (i s konstrukcijama s trecim pasivom, ili po drugoj terminologiji--pasiviziranim konstrukcijama) agens moze biti ili konkretan ili generaliziran.

Ukoliko pak govornik osim topikaliziranoga pacijensa zeli izraziti jos i agensa (kad je agens skupa s predikatom dio reme u recenici), on nece izaci u hrvatskom jeziku izvan okvira aktivnoga glagolskog stanja, dakle i agentivnosti predikata. Da bi se ta uporaba ipak uocila, dovoljna je usporedba s odgovarajucim konstrukcijama u bugarskom jeziku, gdje je pasiv rasprostranjeniji od hrvatskog pasiva. Naime: kada se u jednom mikrotekstu o nekoj pojavi govori u vise od jedne recenice, onda ta pojava u prvoj recenici zauzima mjesto reme. Koherentnost i logika teksta cesto zahtijevaju da se u drugoj recenici ta ista pojava pretvori (cesto nominalizacijom) u pacijensa i u temu, o kojoj se nesto drugo priopcava u svojstvu nove reme: U parku su grupe izvodile pjesme. Izvedbu pjesama, je burno ispracala odusevljena publika. Rema prve recenice u drugoj se je recenici nominalizirala u sintagmu izvedba pjesama, koja je postala pacijens-tema nove reme--subjekta i predikata. Red rijeci u drugoj recenici razlikuje se od neutralnoga reda rijeci, koji bi bio: Odusevljena publika je burno ispracala izvedbu pjesama radi odrzavanja koherentnosti teksta--tema (topik) zauzima mjesto koje je najblize prethodnoj recenici. Za hrvatski je jezik zbog postojanja padezne razlike izmecu subjekta i objekta dovoljna promjena u redu rijeci vezana za topikalizaciju pacijensa. Analitickom bugarskom jeziku je radi izbjegavanja pogresnog tumacenja topikalizirane imenicke sintagme prijeko potrebna pasivizacija predikata, pracena oblikovanjem agensa kao neizravnog objekta pomocu prijedloga om: [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.], inace bi se topikalizirana sintagma procitala kao subjekt: [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] (Izvedba pjesama je burno ispracala publiku). Dakle, u dva srodna jezika topikalizacija pacijensa uz nuznu prisutnost agensa--reme, koje su dovele do promjene u neutralnom redu rijeci, pracene su razlicitim morfoloskim i sintaktickim sredstvima: deagentivizacijom (u ovom slucaju djelomicnom--detopikalizacijom agensa) i promjenom predikatskog oblika u bugarskom i promjenom padeza za topikaliziranu imenicku sintagmu u hrvatskom jeziku.

Na kraju, valja spomenuti da se prototipne, ili bezlicnopasivne, konstrukcije iz t. 3 mogu s promjenom govornikova >>stajanja uz (radnju ili trpitelja)<< pretvarati u pasivne, npr.: bezlicnopasivna Na sjednici se o tome govorilo (ako govornik ne zeli specijalno istaknuti pacijensa) > u pasivnu Na sjednici se o tome govorila istina (govorniku je vazan i pacijens). Ove dvije vrste konstrukcija govorniku pruzaju razlicite mogucnosti: prototipne konstrukcije udovoljavaju uvjetu da se agens ne spominje, dok pasivne k tome dodaju i osamostaljenje pacijensa.

5. Konstrukcije s neodrecenolicnim glagolskim oblicima--semantika ovog deagentivnog izrazajnog sredstva

Deagentivnima mogu biti i druge sintakticke konstrukcije, s oblicima koji se tradicionalno ne razmatraju ni u kakvoj vezi s pasivnim oblicima. Takve su, recimo, sintakticke konstrukcije gdje je predikat u obliku za 3. l. mn. a upotrebljava se bez aktanta za subjekt, pri cemu je naglasak postavljen na samu radnju (taj se oblik zove neodrecenolicnim): U ovoj kavani ne naplacuju skupo. U centru grada grade neku modernu zgradu. Ili kao sto to za konstrukcije prototipne, 3. vrste definira Ham, ali na snazi je i ovdje: kod takvih konstrukcija je komunikacijska perspektiva >>'stojeci uz' samu radnju<<.

Da se i neodrecenolicni oblici glagola shvacaju kao deagentivni, mozemo vidjeti, recimo, i iz zapazanja J. Vince (Vince 2005) da takva uporaba glagola sasvim normalno moze zamjenjivati i singularnog agensa: Bas su je lijepo osisali moze se reci, iako se zna da je frizer samo jedan. Gramaticki rod vrsitelja (iz agentivne inacice recenice) isto se moze ne podudarati s rodom deagentivnog oblika predikata u neodrecenolicnoj uporabi. Recimo, ako zamislimo situaciju, u kojoj su tri profesorice odvele svoje ucenike u park, deagentivnom recenicom bi se ta situacija izrazila ovako: Danas su ucenike odveli u park.

Za ovakve sintakticke konstrukcije Zolotova kaze: >>Nacini prikazivanja subjekta se ovdje (kod konstrukcija s neodrecenolicnim oblikom predikata--napomena D. S.) podudaraju s nacinima sintakticke organizacije subjekatsko-objekatskih odnosa u kategoriji aktivnost/pasivnost. Sinonimska bliskost konstrukcija Polje su uzorali--polje je uzorano temelji se na zajednickom, neodrecenolicnom nacinu prikazivanja subjekta radnje, povrh toga uklonjenost subjekta omogucuje njegovu zamjenu objektom radnje i >>pretvaranje<< uslijed toga objekta u predmet koji se kvalificira<< (Zolotova 1973: 165). Ruzicka (1963) isto spominje slicnost izmecu osobina neodrecenolicnosti i pasivnosti. U drugom svom radu (Ruzicka 1988) on kaze da je >>poistovjecivanje jednog odrecenog individuuma nespojivo s tumacenjem neodrecenolicnih recenica<<.

Kod upotrebe neodrecenolicnog oblika govornikova je svrha prikazati deagentiviziranu glagolsku radnju kao cjelinu, pri cemu se osnovnoj za deagentivnost govornikovoj pragmatickoj presupoziciji >>Nije vazno tko, nego sto<< uvijek pridodaje jos jedna pragmaticka presupozicija: >>To sto ti kazem vrse drugi--to nisam ni ja, ni ti.<< Mozemo pojasniti tu govornikovu presupoziciju na bazi sljedeceg primjera. Ako vlasnik jednog restorana zeli privuci goste obecanjem da im jelo nece naplatiti skupo, on ce na izlog staviti tabelu: Ne naplacujemo skupo (s agentivnim oblikom i licem glagola u koje ukljucuje i sebe) ili Ovdje se ne naplacuje skupo (s deagentivnim oblikom glagola i bez osvrta na agensa, a to znaci i na sebe). Mecutim, za istu svrhu vlasnik nikako ne moze napisati Ovdje ne naplacuju skupo, jer bi ga deagentivni neodrecenolicni oblik, upravo svojom presupozicijom >>To vrse drugi<<, iskljucio iz vrsitelja. A to znaci da je prototipni deagentivni glagolski oblik (ne naplacuje se) neutralan u pogledu suodnosa: ja (i ti) vs. drugi, dok neodrecenolicni oblik sadrzi implicitnu govornikovu informaciju o tome. Ista se razlika moze uociti, recimo, i u prizoru koji je autorica vidjela na ulici: na starom autu za prodaju stoji oglas Prodaju me (usp. s tradicionalnim Prodaje se). Mozemo, dakle, izvesti zakljucak da premda se u neodrecenolicnom obliku predikata uklanja valencija za agens (ukljucivo i predodzba za rod i broj vrsitelja), ostaje jedino komunikativni segment agensove semantike (u vidu pragmaticke presupozicije)--da radnju ne vrsi sudionik govorne situacije.

Agens ovakvih konstrukcija inace moze pripadati razlicitim semantickim vrstama. On moze znaciti objekte iz neke nadrecene institucije (recimo: Pozvali su me k direktoru. Uhapsili su ga za dilanje droge--u drugom primjeru bi ta >>nadrecenost<< bila vezana za zakon), moze znaciti objekte koji po pravilu vrse danu radnju (Ovdje sviraju samo narodnu glazbu, Tamo sluze najukusnija jela--zna se tko, tko je zaduzen za tu radnju). Dok su agensi dovde bili konkretni i lako prepoznatljivi (pa zbog toga irelevantni), u drugim konstrukcijama mozemo imati neko neodreceno mnostvo agensa (u kojemu nema konkretnih i prepoznatljivih vrsitelja, a s druge strane, ni samo mnostvo nije u cjelini obuhvaceno--o zadnjem v. i kod Ruzicka 1988): Kazu da se je on vratio u grad--ne zna se tko tocno kaze, ljudi kazu, ali to nisu svi ljudi u gradu.

6. Deagentivni infinitiv

6.1. Konstrukcije s modalnim glagolima

Ako govornik zazeli deagentivno prikazati agentivne konstrukcije s modalnim glagolima, on ce na isti nacin kao i kod prototipnih konstrukcija iz t. 3 prikazati glagolsku radnju kao lisenu agensa. Recimo, u primjeru Po ovoj zakonskoj odredbi, ..., casnik je sastavio prijedlog raspodjele o kojemu se ne moze raspravljati, ..., autor je preko deagentivne preinake, kakvu bismo imali i u recenicama bez modalnog glagola, usp. Ne raspravljamo o prijedlogu i Ne raspravlja se o prijedlogu (prototipna konstrukcija), transformirao agentivnu recenicu ..., casnik je sastavio prijedlog raspodjele o kojemu ne mozemo raspravljati.

Medutim, kod konstrukcija s modalnim glagolima, i u agentivnim i u deagentivnim verzijama, slozeni predikat ima kompliciraniju semantiku od obicnoga glagolskog predikata. Naime, zajedno sa glagolskom radnjom, s agensom ili bez njega, takvi predikati izrazavaju i neki govornikov stav o nuznosti ili mogucnosti glagolske radnje: Oni mogu ici (Ja dozvoljavam, Ja mislim da su oni u stanju i sl.), Oni moraju ici (Ja mislim da je nuzno da oni idu itd.). U odgovarajucim deagentivnim konstrukcijama s infinitivom, s jedne strane, glagolska radnja uklanja, kao i u ostalim deagentivnim vrstama, agensa iz semanticke strukture glagola. S druge strane, i govornikov stav, po nama, mijenja perspektivu s koje se prikazuje--kao da je vec vise vezan ne za figuru govornika vec za situaciju, za okolnosti koje ga cine u vecoj mjeri neovisnim o govorniku: Moze se ici. Treba ici. Ovo misljenje potvrcuje, recimo, i sljedeci primjer: Stric je nesto obrazlagao, da nije vazno to sto on misli ..., nego da li on zna za koga treba glasovati, gdje se podrazumijeva neko cinjenicno, neovisno o sugovornicima stanje (treba glasovati za toga i toga), koje mozda taj drugi zna (usp. recenicu Mi moramo glasovati za njega, koja podrazumijeva da je to agensov stav: Smatram da smo duzni glasovati za njega).

Ponekad se u ovakvim konstrukcijama infinitiv zamjenjuje drugom vrstom deagentivnog glagolskog oblika--da-konstrukcijom s prototipnim, bezlicnopasivnim oblikom (Tu lezim iznemogao i razmisljam kako bi trebalo da se zivi, ...) ili pasivom. Prividno neovisan o govorniku stav izrazavaju i modalni glagoli u samostalnoj uporabi, npr. Gospodin je klimao glavom, >>prevrnut cu Madrid ako treba<<.

Kada je rijec o nuznosti, najcesce se ona deagentivno izrice pomocu glagola trebati. Ugasio sam opusak, protrljao oci kao da se umivam, jer vodu treba stedjeti ..., Njihovo ukoceno i pomalo smijesno drzanje treba razumjeti i dr. Mecutim, nuznost se moze izrazavati i u pasivnoj recenici pa se onda u deagentivnoj inacici najcesce upotrebljava glagol morati: ... hoce li se, na slican nacin morati ogranicavati i reklamiranje hamburgerac ... zapovjednik koji se mo ra slusati, ... stvarajuci kod onih koji su pogoceni imperativ da se stanje na svaki nacin mora popraviti. U obracenom korpusu smo nasli mnogo manje primjera s istim glagolom u konstrukcijama koje nisu pasivne, tipa: Bio je to primitivan oblik ..., ali, mora se priznati, prilicno mastovit. Za glagol trebati se cesto srece sinonimna zamjena s glagolom valjati: Da pokazu pristasama koje valja udobrovoljiti, i protivnicima, koje treba zastrasiti, ...;... valjalo bi barem pokazati izvjesni civilizacijski senzibilitet.

Najfrekventniji oblik glagola kojim upravlja deagentivno izrazena subjektivna modalnost je, kao i u agentivnim recenicama, infinitiv, premda, kao sto smo to pokazali, nije nemoguca ni da-konstrukcija bezlicnopasivnog tipa ili pak pasiv.

Izrazavanje subjektivne modalnosti je, kao sto smo vidjeli, moguce prototipnim konstrukcijama uz pretvorbu licnog oblika u infinitiv, usp. Govori se o tomu--Moze se govoriti o tomu. S neodrecenolicnim glagolima subjektivna modalnost je ponekad moguca, ovisno o semantici glagola i vidu agensa: U tom restoranu moraju naplacivati skuplje. U centru grada mogu graditi ljepse zgrade--s konkretnim agensom, ali usp. nemogucnost s agensom neodrecenim mnostvom, recimo: * Moraju/Mogu kazati da se je on vratio u grad.

U tisku se cesto srecu i pasivizirane konstrukcije s modalnim glagolom: Mecu uglednicima i poznatima moglo se tako susresti i Anju Sovagovic, Peru Kvrgica ...

Kako se i u ovoj grupi koriste infinitivi osnovnog glagola, agens i kod njih moze biti samo generaliziran.

Ponekad se deagentivnost konstrukcija s modalnim glagolom i infinitivom moze pribliziti agentivnosti pomocu osobne zamjenice u zavisnom padezu, koja infinitivu uz bezlicni modalni glagol pridodaje lice: Bez obzira vjerujemo li u tako cvrstu vezu ..., valja nam priznati (usp. deagentivnu inacicu valja priznati, ali i agentivnu inacicu: moramo priznati) da neka veza izmecu pusenja i raka postoji.

6.2. Konstrukcije s evaluativnom semantikom

Vrlo cesta je jos jedna vrsta sintaktickih konstrukcija s pozicijom koja otvara mjesto za deagentivni infinitiv--radi se o zavisnoj predikaciji u ulozi subjekta u slozenoj recenici s glavnim predikatom s evaluativnom semantikom, recimo: Tesko je duze vremena izdrzati bez sna, Govoriti mnogo nije uvijek pametno. Buduci da se semantika vrednovanja prirodnije veze za diskretne entitete, dakle--za semantiku imenica, nego za propozicije, dakle--za glagolsku semantiku (usp. Ova knjiga je interesantna, Njezino dijete je dobro), zato je i deagentivnost--prikazivanje glagolske radnje monolitno, bez glavnog aktanta--prikladnija za razmatranu poziciju od agentivne radnje (sto, naravno, ne znaci da nisu moguce recenice tipa: Tesko je da covjek duze vremena izdrzi bez sna). I ovdje je najcesce izrazajno sredstvo infinitiv, premda nije nemoguca ni dakonstrukcija (u prototipnoj, bezlicnopasivnoj, konstrukciji ili u pasivu): Interesantno je u zivotu popratiti sve spomenute pojave. Govoriti o nekomu iza nje govih leca nije dobro--s infinitivom, ali i s da-konstrukcijom prototipnog, bezlicnopasivnog tipa: ..., a te mazge njima, ..., bile su hraniteljice, pa je covjecno da im se plati, kad je moguce.

Isto kao i kod konstrukcija s modalnim glagolima, i u ovim recenicama za ocjenu moze se ponekad pridodati enklitika osobne zamjenice, koja ce pribliziti deagentivno znacenje agentivnomu: ..., ugodio sve da mi bude sto mrze ustati (usp. deagentivnu evaluativnu verziju: Mrsko je ustajati rano, a isto i agentivnu: Mrzim ustajati rano). Ili primjerice: Glupo je stalno pitati o tomu i Glupo mi je stalno pitati o tomu.

6.3. Deagentivniinf initiv u drugim tipovima konstrukcija

Infinitiv kao izrazajno sredstvo deagentivnosti koristi se i u drugim tipovima recenicnih konstrukcija.

6.3.1. Deagentivni infinitiv se moze sresti u konstrukcijama s upitnom zamjenicom ili zamjenickim prilogom, u kojima je uporabljen u svojstvu prostog predikata, recimo: Zasto citati knjigec Kako svladati matematikuc i sl. U njima govornik takocer prikazuje dogacaj iz komunikacijske perspektive 'stojeci uz' radnju, a agens je potpuno uklonjen iz aktantne strukture predikata. Objasnjenje zasto se takva glagolska radnja moze prikazati apstraktno, bez osvrta na konkretnog agensa, nalazi se, mozda, u cinjenici da u njima uvijek rema ukljucuje upitnu rijec, dok glagolska radnja ostaje u temi. Mozemo pretpostaviti da pozicija teme pogoduje apstraktnijem prikazivanju glagolske radnje, koje se moze postici pomocu nominalizacije ili pretvaranja licnoga glagolskog oblika u infinitiv, sto potvrcuju i cesti slucajevi nominalizacije nekog dogacaja-reme iz prve recenice kad se ta rema nace na mjestu teme u drugoj recenici, npr.: Studenti su polozili ispit (rema), a polaganje (tema) toga ispita je pravo cudo. U ovim konstrukcijama se obicno moze pridodati neki modalni glagol, usp. Zasto treba citati knjigec Kako se moze svladati matematikac, sto takocer pogoduje upotrebi infinitiva.

6.3.2. Deagentivni infinitiv moguc je i s drugim glagolima, osim modalnih. Na primjer, u recenici: Iako je Grabovcima poslije objave rata bilo jasno zasto je proloski gvardijan izvadio puske iz trapa i dao ih prekovati glavni predikat dati, za koji je obicna valencija neizravnog objekta (komu), ovdje je uporabljen bez nje, sto je izazvalo deagentivnost zavisne predikacije izrazene infinitivom prekovati (usp.: i dao je majstorima da ih prekuju ili i dao ih je majstorima prekovati--s izrazenim neizravnim objektom i agentivnom predikacijom/agentivnim infinitivom). Usp. jos jedan takav primjer: Tim prividom oni su se u logoru obilato koristili dajuci svagda znati da nisu isto sto i momci (obicno dajem nekome znati--dajem da netko zna).

6.3.3. Osim u evaluativnim konstrukcijama deagentivni infinitiv se upotrebljava i u drugim pozicijama vezanim na neki nacin za semantiku imenica.

--Najprije, to su sintakticke konstrukcije u kojima je infinitivom izrazen i subjekt i, skupa s nekim semikopulativnim glagolom, predikat recenice, npr.: Raditi znaci zivjeti. Mrziti isto je sto i umirati3. Ovakve konstrukcije izrazavaju semantiku poistovjecivanja, uspostavljanja identicnosti, sto je mozda isto karakteristicnije za imenicku nego za glagolsku semantiku, usp.: Tvoja olovka ista je kao moja. Ljubav znaci zivot.

--Cesta je i uporaba deagentivnih infinitiva (ili da-konstrukcija) uz neke imenice, glavne rijeci, ciji su oni nesrocni atribut: Ne vjeruje u bolje, nada se gorem i to mu doce kao nekakva droga: stalno biti u toku svoje nesrece, Matija N. rece Sopeu da mu je sada jasna namjera Senata: prepustiti neprijatelju da hara uz Cetinu i Cikolu, ...--s infinitivom; Jer, tamo dolje, u brdovitoj domovini, postoji snazna potreba da se citaju novine i da se gleda dnevnik, Prenosio je ceti njihove naredbe, ..., da se usiljenim marsem krene prema Gljevu.--s da-konstrukcijom.

Agens kod konstrukcija s deagentivnim infinitivom uvijek je generaliziran, opcenit, uz to u inacici sa covjek (v. t. 3.): Zasto citati knjigec = Zasto covjek mora citati knjigec; Raditi znaci zivjeti = Kad covjek radi, to znaci da zivi.

7. Vrste agensa u deagentivnim konstrukcijama

Sintakticke konstrukcije za izrazavanje deagentivnosti podrazumijevaju agense razlicitih tipova. Kod konstrukcija s neodrecenolicnim glagolima u 3. l. mnoz. agens moze biti ili konkretan, koji se po necemu podrazumijeva, ili generaliziran, ali koji ne obuhvaca cijelo mnostvo; u oba slucaja govornik presuponira da taj agens ne ukljucuje ni njega, ni sugovornika. Kod ostalih deagentivnih konstrukcija agens moze biti ili generaliziran--kod svih vrsta s deagentivnim infinitivom, a ponekad kod prototipnih, bezlicnih, deagentivnih konstrukcija i kod pasivnih, ili konkretan--kod prototipnih i pasivnih konstrukcija.

8. Drugi nacini uklanjanja agensa iz aktantne strukture predikata

Funkcionalno-semanticka kategorija deagentivnosti koncipirana na taj nacin vrlo je bliska nekim jezicnim pojavama koje se isto ticu osobe agensa, ali na drugaciji nacin.

8.1. Konstrukcije s logickim subjektom sinonimne agentivnima

Kada se imaju u vidu mentalna covjekova stanja (i onda bi covjek, opcenito uzevsi, bio u mikroulozi perceptora), njihova priroda ponekad omogucuje poimati ih ne samo sa stajalista perceptora (primjerice ja se bojim, iznenacujem, cudim, odobravam itd.) vec i sa strane uzroka efektora koji ih izazivaju (mene nesto plasi, iznenacuje, zapanjuje, cudi, meni nesto odgovara i sl.). Mozemo taj pristup objasniti uz pomoc, uvjetno receno, energije koja se u obicnim agentivnim radnjama izdvaja iz agensa i upucuje na pacijensa (ja rezem kobasicu), dok je kod mentalnih covjekovih stanja ona upucena unutar agensa (ja se bojim podrazumijeva: meni je strasno, ja osjecam strah). Kod spomenutih konstrukcija s glagolima plasi me, iznenacuje me, cudi me itd. jezik prikazuje danu pojavu kao da se iz uzroka efektora (recimo: njegova reakcija me plasi, cudi i sl.) izdvaja energija upucena na perceptora, sto ustvari i nije tocno jer mentalno stanje, premda izazvano vanjskim cimbenikom, vezano je i ovisi o unutarnjim mentalnim procesima.

Izlozenom jezicnom preinakom moze se objasniti semantika i drugih glagola. Primjerice, u recenici Vec mi se izdaleka ucinilo da mi gojence place glagol ciniti se/uciniti se nekomu podrazumijeva govornikovo stanje vidim/cujem/mislim, ali nisam siguran. Dakle, kod ovog glagola se semantici percepcije dodaje i obiljezje epistemoloske subjektivne modalnosti (biti nesiguran). Inace razliku izmecu glagola 'sa stajalistem uz perceptora' i glagola 'sa stajalistem uz vanjski cimbenik koji izaziva percepciju' mozemo osjetiti i u sljedecem primjeru:

-- ... Sta je ona tebic

-- Zena.

-- Sta je onac

-- Zena.

-- Ja sam mislila, ... mi se cinilo, da je ona kako infermijera.

U izrazu cinilo mi se govornik sugerira da ga nesto izvana tjera da tako misli pa pita da bi bio siguran, dok kod izraza mislila sam ta sugestija nije prisutna.

Ista bi razlika bila i mecu glagolima volim nesto i nesto mi se svica (na bugarskom jeziku je povezanost dvaju stajalista jos bolje prikazana: a3 [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]): Ja volim miris ovog cvijeca vs. Meni se miris ovog cvijeca svica.

Po slicnom modelu se u hrvatskom jeziku gradi i jedna posebna vrsta konstrukcija: s glagolom + mi se, koje izrazavaju znacenje Ja zelim na nacin koji tu zelju prikazuje kao prirodno stanje koje se perceptoru izvana namece i za koju on ne snosi odgovornost, primjerice: Pije mi se voda, Gleda mi se neki novi film, Ne pusi mi se, Spava mi se i sl. Tu se jezicno stajaliste ne bi moglo odrediti niti kao 'uz perceptora' niti kao 'uz uzroka efektora', vec kao 'uz samo stanje', u ovom slucaju--'uz zelju'. Takva bi razlika bila i mecu glagolom zurim (se) i konstrukcijom zuri mi se: u prvom slucaju je stajaliste 'uz perceptora', a u drugom--'uz stanje (zurbe)'.

Preinake koje od glagola u licnom obliku i s perceptorom subjektom (Bojim se, Cudim se, Stidim se) stvaraju glagole s uzrokom efektorom subjektom (Plasi me nesto, Cudi me nesto) ili konstrukcije s tzv. logickim subjektom (Sram me je) mogu ostaviti za obje dobivene verzije sinonimno znacenje (Ja se cudim cemu = Nesto me cudi, Ja mislim, ali nisam siguran

= Meni se cini, Ja zurim = Meni se zuri), a mogu to znacenje i mijenjati--upravo se to vrsi kod preinaka glagola zelim (Zelim spavati vs. Spava mi se, usp. narocito njihove nijecne oblike: Ne zelim spavati (primjerice ..., premda mi se spava) vs. Ne spava mi se).

8.2. Uklanjanje logickog subjekta iz aktantne strukture predikata radi vece sugestivnosti iskaza

Govornik moze razmotrenu jezicnu pojavu--prikazivanje ljudske percepcije i usljedjelog psihickog stanja sa stajalista 'uz uzroka efektora' ili 'uz samo stanje'-upotrijebiti u tocno odrecenu komunikativnu svrhu: kada zeli generalizirati, radi vece sugestivnosti, svoju percepciju. Takva je upravo uporaba u sljedecim primjerima: Prasan, celav, pogrbljen i dugih ruku, cinilo se (komuc) da je iz kamena izisao, Mecutim, ono sto u ovom trenutku doista cudi (kogac) jest upravo broj bolesnika; Zamisljam kako to izgleda (komuc) izvana: Osim toga, zapanjuje (kogac) cinjenica da sam morao doci u Berlin ...;..., nego valjda su drugovi vec stogod pronasli, kakvu drugu smetnju ili nevaljalost, sto im se komisijski pokazalo kod mene stetnim i sto nije odgovaralo (komuc).

8.3. Konstrukcije za udaljavanje subjektivnoga gledista bez inacica s logickim subjektom

Osim udaljavanjem zavisnog aktanta za perceptora (dakle, koji nije sintakticki vec logicki subjekt) govornik moze i na drukciji nacin postici istu komunikativnu svrhu--povecanje sugestivnosti iskaza uklanjanjem subjektivnoga gledista. Primjerice, umjesto da kaze Pitam se nesto, autor je upotrijebio nevezani za svoju osobu izraz Pitanje je u primjeru: Isto tako, pitanje je gdje se u svemu tome nalazi Thomas Mann s pocetka ovog teksta, ili umjesto ja smatram opcenito--I ta borba, opcenito uzevsi, ima dvije etape ...; umjesto imam u vidu--Bog mu daj pokoj, moja parona, tuznom upravitelju!--rece Tunina ozbiljno, kao da se radi (=da ima u vidu) o maloj zabuni i kao da je upravitelj jos jucer davao i razdavao; umjesto imam u vidu, govorim o--Rijec je/Radi se upravo o njegovom clanku.

8.4. Ljudska stanja kao bezlicne prirodne pojave

S druge strane, ponekad se covjekova stanja i percepcije izrazavaju konstrukcijama koje nemaju svoje agentivne inacice (tipa X meni odgovara--Ja odobravam X). Takve konstrukcije prikazuju ljudsko stanje kao bezlicnu radnju poput tipicnih bezlicnih prirodnih pojava tipa grmi, svice i sl., samo sto sad radnja ukljucuje u sebe i perceptora, usp.: Smijala se bezglasno, ali iskesenih zuba, kao da joj se silno gadi; Kad sam u depresiji i kad mi je lose, zovem je Jetra i sl. Usporedi i izraze: vruce mi je, grebe me u grlu i dr.

8.5. Zakljucak o svim konstrukcijama iz t.8.

Mozemo na kraju ove tocke 8. zakljuciti da se u njoj radilo, najprije, o vrsitelju mentalne radnje, ili bolje receno--o nositelju psihicke radnje ili stanja s mikroulogom perceptora, koji se moze desubjektivizirati (ja se cudim--mene cudi). Radi komunikacijske strategije ublazavanja subjektivnog zvucanja a u cilju povecanja sugestivnosti, govornik se ponekad u izrazavanju svoga stava moze sluziti uklanjanjem desubjektiviziranog aktanta za perceptora (cini mi se da--cini se da, cudi me sto--cudi sto i sl.) ili sinonimnom preinakom u bezagen tivni izraz koji izrazava subjektivno misljenje (pitanje je sto, radi se o i sl.). Razmotrena desubjektivizirana mikrouloga perceptora moze, ali ne mora biti i detopikalizirana, usp.: Meni je uvijek kad sam u autu lose). Za razliku od deagentivnih konstrukcija, u svim konstrukcijama razmotrenim u ovoj tocki izvrsena je dublja preinaka semantike agentivnih glagola (koji imaju perceptora u svojstvu subjekta). Naime, ta se preinaka izvrsila na razini leksickog sustava, tj. stvorene su nove leksicke jedinice, koje se od prvotnih razlikuju najmanje po tomu sto postaju povratni glagoli, usp.: spavam--spava se nekome, zurim--zuri se nekome, ili obrnuto--prestaju biti povratnim glagolima: cudim se necemunesto me cudi, zapanjujem se necim--nesto me zapanjuje, ili koje su pretrpjele vecu ili manju formalnu promjenu: bojim se necega--nesto me plasi ili vidim, ali nisam siguran--cini mi se itd.

9. Glagolske imenice i njihov odnos prema deagentivnosti

Uklanjanje predodzbe o agensu izvrseno je i kod glagolskih imenica, kod kojih bi se mogao vidjeti zadnji stupanj u izrazavanju radnje bez agensa, recimo: Pisanje knjige (=pisati knjigu) je najinteresantnije zanimanje. Naravno, semantika imenice nuzno brise aktant za agensa (ali recimo zadrzava aktante za izravni i neizravni objekt, usp. pisanje pisma Ivanu) pa se kod njih ustvari i ne moze govoriti o pravoj deagentivnosti, koja podrazumijeva pojam i aktant za agensa. Najblizi agensu po svom znacenju kod glagolskih imenica bio bi aktant za posvojnost, koji one otvaraju: Moje pisanje knjige zavrsilo je za tri godine.

10. Agentivne konstrukcije s generaliziranim agensom

Po nepodudaranju subjekta iz sintakticke strukture recenice sa stvarnim vrsiteljem glagolske radnje na kategoriju deagentivnosti nalik je jos jedna jezicna pojava, naime--agentivne konstrukcije s generaliziranim znacenjem agensa. Primjerice, u recenicama tipa: Nije dobro kad (ti) previse ocekujes od zivota--s predikatom u 2. l. jedn. i s poopcenim znacenjem agensa (= Nije dobro kad previse ocekujemo ...; =Nije dobro kad covjek previse ocekuje ...) i Nije dobro kad (mi) previse ocekujemo od zivota--s predikatom u 1. l. mn. i s poopcenim znacenjem agensa (= Nije dobro kad covjek previse ocekuje ...; = Nije dobro kad previse ocekujes ...) nema se u vidu niti upravo i samo slusatelj (kad ocekujes), niti upravo govornik i slusatelj (kad ocekujemo), vec se kod obje konstrukcije podrazumijeva generalizirani agens--covjek opcenito, pa su one sinonimne recenicama s tim generaliziranim agensom. Cesto se ovakve konstrukcije mogu zamijeniti i deagentivnim konstrukcijama--infinitivom: Nije dobro previse ocekivati od zivota ili pasivom: Nije dobro da se od zivota ocekuju samo uspjesi. Generalizirano znacenje agensa moze se pridodavati ne samo agentivnim vec i deagentivnim konstrukcijama, recimo: Kad ti nesto olako obecaju, nemoj vjerovati; Ako ti se obecanja olako daju, nemoj vjerovati.

Govornik pribjegava upotrebi generaliziranoga agensa da bi uvjerljivije utjecao na svoga sugovornika (citatelja), stvarajuci predodzbu da njih dvoje pripa daju istom mnostvu i dijele isto misljenje. Za razliku od deagentivnih konstrukcija agentivne konstrukcije sa generaliziranim agensom ne ocituju se na sintaktickoj jezicnoj razini (jos manje i na morfoloskoj poput pasiva), vec na razini upotrebe jezicnih sredstava i pragmatike.

11. Priblizavanje deagentivnih konstrukcija agentivnom znacenju

Kod konstrukcija s deagentivnim infinitivom (to su konstrukcije s modalnim glagolima: Valja temeljito sve promisliti, s evaluativnom semantikom: Lijepo je navecer sjediti pred kucom, s predikatima za poistovjecivanje: Raditi znaci zivjeti i sl.) umetanjem aktanta za logicki subjekt se ponekad deagentivno tumacenje infinitiva priblizava njegovu agentivnom tumacenju, usp: Valja nam temeljito sve promisliti, Lijepo mi je navecer sjediti pred kucom, Raditi mi znaci zivjeti itd. Ova preinaka moze se objasniti, s jedne strane, semantikom takvih konstrukcija--one cesto izrazavaju neku govornikovu prosudbu koju on izrice generalizirano i koja se, dakle, lako moze svesti na njega samog. S druge strane, forma infinitiva se moze slobodno koristiti kako u agentivnim tako i u deagentivnim konstrukcijama.

12. Semantika kategorije deagentivnosti

Deagentivnost je funkcionalno-semanticka kategorija. Ona je vezana za pragmatiku--za govornika i njegove namjere, za jezicnu perspektivu s koje se prikazuje neki dogacaj. Ovo funkcionalno-semanticko polje ima svoju jezgru s prototipnim znacenjem, koje ima samo zajednicku za sve deagentive presupoziciju: Nije vazno tko, nego sto. Ako se ovakvim konstrukcijama pridoda perspektiva prikazivanja dogacaja 'stojeci uz pacijensa', onda se govornik sluzi pasivnim konstrukcijama (ovisno o subjektivizaciji pacijensa ili njezinu manjku radit ce se o obicnom pasivu ili o hrvatskom pasivu tipa Kucu se gradilo). Ako govornik jos zeli izraziti neku svoju modalnu ili evaluativnu prosudbu, on ce izabrati konstrukcije s deagentivnim infinitivom. Na kraju, ako govornik zeli, osim zajednicke deagentivne presupozicije, izraziti jos i presupoziciju s deiktickim obiljezjem: To ne vrsimo niti ja, niti ti, vec drugi, onda ce on upotrijebiti konstrukcije s neodrecenolicnim glagolskim oblikom.

Cisto deagentivno znacenje (Govorilo se mnogo o tome);

Cisto deagentivno znacenje + glediste 'stojeci uz pacijensa' (1) sa subjektivizacijom topikaliziranog pacijensa (Kuca se gradila nekoliko godina), 2) bez subjektivizacije topikaliziranog pacijensa (Kucu se gradilo nekoliko godina);

Cisto deagentivno znacenje + modalno ili evaluativno znacenje (Treba govoriti mnogo o tomu/Lose je mnogo govoriti o tomu)

Cisto deagentivno znacenje + deikticko obiljezje (U takvim ustanovama govore mnogo, a nista ne rade).

Literatura

1) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] A. (1984). [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.].

2) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] A. (1991). K [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. AH CCCP. [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.], [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. T. 3., 125-141.

3) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. (2007), [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.], >>HayKa<<, 39-61.

3) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] T. (1973). [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. MocKBa, >>HayKa<<.

4) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] K. (1998)., [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.], 245-258.

5) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] K. (1972). [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.], 1/3-4, CapajeBo, 63-68.

6) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. (1972). [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.].

7) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] P. (1963). O [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] CCCP, 22-31.

8) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] P. (1988). [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.], 216-219.

9) [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.] B. (1991). [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. AH CCCP. [TEXT NOT REPRODUCIBLE IN ASCII.]. T. 3., 141-180.

10) Belaj B (2004). Pasivna recenica. Filozofski fakultet, Osijek.

11) Belaj B. (2007). Konceptualnosemanticki aspekti prototipnih struktura s bezlicnim i obezlice nim glagolima i njihove sintakticke implikacije, B. Kuna (ed.), zbornik radova Sintakticke kategorije, Filozofski fakultet, Osijek, 21-50.

12) Birtic M. (2007). Recenice s participom pasivnim neprijelaznih glagola, B. Kuna (ed.), zbornik radova Sintakticke kategorije, Filozofski fakultet, Osijek, 51-67.

13) Ham S. (1999). Neosobne recenice s predikatom tvorenim glagolskim pridjevom trpnim, Je zikoslovlje, god. II, br. 2-3, 3-17.

14) Ivic M. (1972). Problematika srpskohrvatskog infinitiva, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. XV/2., Novi Sad, Matica srpska, 115-138.

15) Ivic M. (1983). Lingvisticki ogledi, Beograd.

16) Katicic R. (1986). Sintaksa hrvatskoga knjizevnog jezika. Zagreb: Jugoslavenska akademija zna nosti i umjetnosti/Globus.

17) Kucanda D. (1992). Funkcionalni pristup pasivu u hrvatskom, Suvremena lingvistika, godina 18, svezak 2, broj 34, 175-185.

18) Kucanda D. (1999). Pasivizacija kao strategija subjektivizacije/topikalizacije, Jezikoslovlje, god. II, br. 2-3, 17-33.

19) Vince J. (2005). Izrazavanje neodrecenosti mnozinom. Hrvatsko-bugarski odnosi u 19. i 20. stoljecu, zbornik Hrvatsko-bugarskog drustva u Zagrebu, Zagreb, 351-358.

(1) Kratak pregled tih gledista moze se naci, recimo, kod D. Kucande (1992), koji se, s jedne strane, osvrce na stajalista odnosne gramatike (Perlmutter and Postal) i Dika, koji naglasavaju vaznost subjektivizacije neagensa, i sljedecih autora: Comrie, Foley and Van Valin, Givon, Shibatani, Keenan, s druge strane, za koje je topikalizacija neagensa jedno od tipicnih, ali ne i bitnih pasivnih obiljezja.

(2) Primjeri su iz Kucanda 1999.

(3) O znacenju razlicitih vrsta infinitiva v. i kod Ivic (1972), gdje ona, izmecu ostalog, kaze i to da odrecene vrste infinitiva, a koje se u ovom clanku ukljucuju u deagentivna izrazajna sredstva, sadrze informaciju >>vrsilac je anoniman<<.

Dimka Saavedra

Sofijsko sveuciliste >>Sv. Kl. Ohridski>>

dsaavedra@ffzg.hr
COPYRIGHT 2009 Croatian Philologic Society
No portion of this article can be reproduced without the express written permission from the copyright holder.
Copyright 2009 Gale, Cengage Learning. All rights reserved.

Article Details
Printer friendly Cite/link Email Feedback
Author:Saavedra, Dimka
Publication:Suvremena Lingvistika
Date:Jan 1, 2009
Words:6771
Previous Article:Central European Cognitive Linguistics Conference 2008 Dubrovnik, 30. rujna -1. listopada 2008.
Next Article:Metathesis and homonymy in Biblical Hebrew/ Metathese et homonymie en hebreu biblique/ Metateza i homonimija u biblijskom hebrejskom.

Terms of use | Privacy policy | Copyright © 2022 Farlex, Inc. | Feedback | For webmasters |